Advokat Veselin Radulović uputio je obraćanje Radnoj grupi Skupštine Crne Gore za praćenje primjene Zakona o unutrašnjim poslovima i Zakona o Agenciji za nacionalnu bezbjednost, upozoravajući na ozbiljne povrede zakona i ljudskih prava policijskih službenika, kao i na zabrinjavajuće postupanje nadležnih organa u disciplinskim i postupcima bezbjednosnih provjera.
Kao punomoćnik više policijskih službenika, Radulović je ukazao na dugotrajne suspenzije, nezakonito uskraćivanje dijela zarada, izostanak okončanja disciplinskih postupaka i uskraćivanje prava na odbranu, uz upozorenje da se proces vetinga ne smije pretvoriti u instrument političkog obračuna i uspostavljanja partijske kontrole nad policijom.
Njegovo pismo prenosimo u cjelosti:
Poštovani članovi Radne grupe,
obraćam vam se u svojstvu advokata i punomoćnika više policijskih službenika, povodom postupanja Ministarstva unutrašnjih poslova, nadležnih komisija i drugih odgovornih lica u postupcima koji se vode ili su pokrenuti protiv policijskih službenika, a koji, prema dokumentaciji kojom raspolažem, otvaraju ozbiljna pitanja zakonitosti rada državnih organa, poštovanja osnovnih ljudskih prava i odgovornosti za neizvršavanje zakonom propisanih službenih dužnosti.
Ovo obraćanje nije zahtjev da Radna grupa preuzme nadležnosti disciplinskih organa, Ministarstva unutrašnjih poslova, sudova ili tužilaštva. Naprotiv, obraćam vam se upravo zato što je Skupština Crne Gore, u okviru dogovora vlasti i opozicije, predvidjela parlamentarni mehanizam za praćenje primjene zakona iz oblasti unutrašnjih poslova i nacionalne bezbjednosti, uz obavezu izvještavanja Odbora za bezbjednost i odbranu.
Smatram da činjenice sa kojima vas upoznajem neposredno pripadaju oblasti koju treba da nadzirete. One ukazuju na potrebu da se ispita ne samo formalna usklađenost propisa već i njihova stvarna primjena, naročito kada posljedice postupanja državnih organa neposredno pogađaju egzistenciju, profesionalni status, dostojanstvo i pravo na odbranu policijskih službenika.
I. VIŠEMJESEČNO ODRŽAVANJE SUSPENZIJA I UMANJENJA ZARADA NAKON IZMJENE ZAKONA
Više policijskih službenika koje zastupam suočeno je sa postupcima koji su pokrenuti nakon što su im utvrđene navodne bezbjednosne smetnje. U tim postupcima službenicima nije omogućeno da se upoznaju sa konkretnim optužbama, činjenicama i dokazima koji im se stavljaju na teret, niti im je pružena stvarna i djelotvorna mogućnost da ospore navode i iznesu svoju odbranu.
Protiv njih su pokrenuti disciplinski postupci, u okviru kojih su duže od godinu dana suspendovani sa rada i primaju 70% zarade. Na taj način, i bez pravnosnažnog okončanja postupaka u kojima bi se utvrdila njihova odgovornost, službenici mjesecima trpe ozbiljne profesionalne, materijalne i lične posljedice.
Pri tome, Disciplinska komisija je svojim aktom konstatovala da povreda dužnosti zbog koje se vode disciplinski postupci više nije propisana kao disciplinska povreda, odnosno osnov za vođenje tih postupaka. Komisija je istovremeno najavila donošenje posebnog rješenja kojim bi postupci bili okončani.
Međutim, uprkos toj konstataciji i najavi, rješenja o okončanju postupaka nijesu donesena i dostavljena policijskim službenicima, dok suspenzije i umanjenja zarada i dalje traju.
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o unutrašnjim poslovima stupio je na snagu 23. marta 2026. godine. Od tada je proteklo sedam mjeseci, a od akta Disciplinske komisije kojim je konstatovana promjena zakonskog osnova i najavljeno okončanje postupaka više od pet mjeseci. Ipak, službenici i dalje nemaju formalne odluke kojima bi se njihov pravni položaj razriješio.
Ovakvo stanje zahtijeva hitno utvrđivanje:
• zbog čega Disciplinska komisija nije donijela i dostavila najavljena rješenja;
• zašto se bez pravnog osnova i dalje održavaju suspenzije i umanjenja zarada;
• da li su nadležni organi preduzeli sve radnje koje su bili dužni da preduzmu radi primjene izmijenjenog zakona;
• da li se propuštanjem donošenja odluka faktički održavaju posljedice postupaka za koje je sam nadležni organ konstatovao da više nemaju raniji zakonski osnov;
• ko je odgovoran za višemjesečno nepostupanje i koje su posljedice tog nepostupanja po prava i egzistenciju pogođenih službenika.
Izmjena zakona nije mogla ostati bez stvarnog pravnog dejstva upravo u onim predmetima na koje se odnosi. Nije prihvatljivo da se zakonska promjena formalno evidentira u aktu nadležne komisije, a da njene posljedice u stvarnom životu službenika izostanu.
Posebno je neprihvatljivo da se administrativnim nepostupanjem, odnosno nedonošenjem odluke koju je nadležni organ najavio, održavaju mjere koje neposredno utiču na radni status i zaradu zaposlenih.
II. NAJAVA NOVIH POSTUPAKA ZBOG ISTIH DOGAĐAJA DOK PRETHODNI POSTUPCI NIJESU OKONČANI
Dok raniji disciplinski postupci ostaju formalno neokončani iako ne postoji osnov za njihovo dalje vođenje i trajanje suspenzija, policijskim službenicima starješine usmeno saopštavaju da je nova Komisija za provjeru bezbjednosnih smetnji opet utvrdila postojanje smetnji i da će se pristupiti postupcima oduzimanja policijskog zvanja i ovlašćenja.
Dakle, dok se ne okončavaju ranije započeti disciplinski postupci, za čije trajanje ne postoji osnov od izmjena zakona, istovremeno se najavljuju novi postupci sa potencijalno još težim posljedicama po profesionalni status službenika.
Posebno ukazujem da mi se za pružanje pravne pomoći obraćaju i drugi policijski službenici protiv kojih prethodno nije pokrenut disciplinski postuopak, ali prema kojima se postupa na isti način. Ni njima se ne saopštavaju konkretne činjenice, okolnosti i razlozi koji navodno ukazuju na postojanje bezbjednosnih smetnji, niti im se omogućava da se upoznaju sa sadržajem navoda koji im se stavljaju na teret i da ih ospore. Stoga, ovaj problem očigledno prevazilazi pojedinačne disciplinske predmete i ukazuje na širu praksu postupanja prema policijskim službenicima u kojoj se najavljuju ili preduzimaju mjere sa dalekosežnim posljedicama po njihov profesionalni status, a da prethodno nijesu upoznati sa suštinom razloga zbog kojih se takve mjere prema njima preduzimaju, niti im je omogućeno da ostvare djelotvornu zaštitu svojih prava.
Ovakav slijed događaja zahtijeva naročito pažljivu kontrolu zakonitosti.
Ne prejudicirajući ishod bilo kojeg postupka, postavlja se pitanje da li se novi zakonski mehanizmi primjenjuju radi stvarne provjere ispunjenosti zakonskih uslova ili se koriste na način koji omogućava da se posljedice ranijih postupaka nastave, odnosno obnove pod drugim formalnim osnovom, opet bez djelotvorne mogućnosti odbrane i kontrole relevantnih činjenica.
Ako se u novim postupcima razmatraju isti događaji, iste činjenice ili isti navodi koji su bili predmet ranijih postupaka, neophodno je utvrditi njihov međusobni odnos, pravni osnov, svrhu i posljedice, uključujući pitanje da li su ispunjeni uslovi za vođenje novih postupaka i da li su poštovane sve zakonske garancije.
Posebno naglašavam da postojanje bezbjednosne smetnje ne može biti tretirano kao neoboriva tvrdnja samo zato što je iznesena u usmenoj komunikaciji ili saopštena kao mišljenje komisije. Takvo mišljenje i zaključak moraju imati zakonski osnov i biti doneseni u odgovarajućem postupku, uz poštovanje prava koja pripadaju licima na koja se odnosi.
Čak i kada priroda bezbjednosne provjere opravdava ograničenja u pristupu pojedinim podacima, to ne znači da se licu može uskratiti svaka djelotvorna mogućnost da sazna suštinu razloga zbog kojih se prema njemu preduzimaju mjere i da ih ospori pred nadležnim organom. Eventualna ograničenja moraju imati konkretan zakonski osnov i biti praćena odgovarajućim procesnim garancijama.
III. SLUČAJ U KOJEM JE ZASTARJELOST NASTUPILA PRIJE IZMJENA ZAKONA
Posebno ukazujem na slučaj u kome postupam kao branilac – punomoćnik, a u kojem je zastarjelost vođenja disciplinskog postupka nastupila prije izmjena zakona. Međutim, Disciplinska komisija, uprkos mojim višestrukim zahtjevima, nije donijela odluku kojom bi postupak bio okončan. Umjesto da se odluči o nastupanju zastarjelosti i njenim zakonskim posljedicama, postupak je ostavljen bez formalnog epiloga. Sada se, povodom iste stvari, pokreće novi postupak.
Takvo postupanje zahtijeva hitno i nezavisno ispitivanje.
Zastarjelost nije institut čija primjena zavisi od volje disciplinskog organa. Kada su ispunjeni zakonski uslovi za nastupanje zastarjelosti, nadležni organ dužan je da to pitanje razmotri i donese odgovarajuću odluku. Propuštanje da se odluči ne može samo po sebi biti razlog da se zanemare zakonske posljedice proteka rokova.
U konkretnom slučaju potrebno je utvrditi zbog čega Disciplinska komisija nije postupila po podnijetim zahtjevima iako je bila dužna da donese odluku o obustavi postupka, na kojem pravnom osnovu je pokrenut novi postupak o istoj pravnoj stvari i da li se njime pokušava zaobići dejstvo već nastupjele zastarjelosti.
Kako je novi postupak sada pokrenut uprkos nastupanju zastarjelosti, bez odgovarajućeg pravnog osnova, i kako je tome prethodilo svjesno nepostupanje nadležnih lica, takve okolnosti predstavljaju osnov za ispitivanje disciplinske, a zavisno od svih utvrđenih činjenica i krivične odgovornosti.
Ne iznosim ovo kao unaprijed utvrđen zaključak o krivičnoj odgovornosti bilo kojeg lica. Međutim, smatram svojom profesionalnom i zakonskom obavezom da ukažem na ozbiljnost ovakvih okolnosti i zahtijevam da se one ispitaju, umjesto da se administrativnim nepostupanjem proizvedu nove štetne posljedice po prava službenika.
IV. PRAVO NA ODBRANU, PRAVNU SIGURNOST I DJELOTVORNU PRAVNU ZAŠTITU
Opisano postupanje ne može se posmatrati isključivo kao pitanje interne organizacije Ministarstva unutrašnjih poslova ili tehničkog sprovođenja disciplinskih procedura.
U pitanju su postupci koji neposredno utiču na profesionalni status, mogućnost obavljanja policijskih poslova, prihode i dostojanstvo konkretnih ljudi. Zbog toga je neophodno ispitati njihovu usklađenost sa Ustavom Crne Gore, Zakonom o unutrašnjim poslovima, relevantnim pravilima disciplinskog postupka i međunarodnim standardima zaštite ljudskih prava.
Posebno ukazujem na značaj sljedećih principa:
1. Zakonitost i pravna sigurnost — državni organi moraju postupati u granicama važećih zakonskih ovlašćenja, a zakonske promjene moraju se primijeniti u skladu sa svojim sadržajem i prelaznim odredbama.
2. Pravo na odbranu i djelotvorno osporavanje navoda — službenicima mora biti obezbijeđena stvarna mogućnost da ospore odlučne činjenice i razloge na kojima se zasnivaju mjere koje pogađaju njihov status i prava, uz poštovanje zakonom dopuštenih ograničenja u bezbjednosnim postupcima.
3. Zabrana proizvoljnog postupanja — ovlašćenja iz oblasti bezbjednosnih provjera i disciplinske odgovornosti ne smiju se primjenjivati bez provjerljivog pravnog osnova i odgovarajućih procesnih garancija.
4. Obaveza odlučivanja u razumnom roku — nadležni organi ne mogu neograničeno odlagati donošenje odluka, naročito kada njihovo nepostupanje produžava suspenziju i umanjenje zarade ili stvara osnov za nove postupke.
5. Djelotvorna pravna zaštita — službenici moraju imati mogućnost da ospore odluke i mjere koje utiču na njihov pravni položaj, uključujući postupke u kojima se utvrđuju bezbjednosne smetnje i odlučuje o prestanku ili oduzimanju profesionalnog statusa.
Posebno je važno ispitati i da li se u svakom pojedinačnom slučaju vodi računa o razlici između postojanja bezbjednosnog rizika, postojanja dokaza o konkretnom ponašanju i zakonskih uslova za izricanje određene mjere. Te kategorije nijesu nužno istovjetne i ne smiju se poistovjećivati bez odgovarajuće činjenične i pravne ocjene.
V. SUMNJE U ZLOUPOTREBU OVLAŠĆENJA I SISTEMSKO KRŠENJE PRAVA
Kada se posmatraju odvojeno, pojedini propusti mogli bi se pokušati objasniti administrativnim kašnjenjem ili različitim tumačenjem zakonskih odredaba.
Međutim, kada se u većem broju predmeta istovremeno pojavljuju uskraćivanje mogućnosti djelotvorne odbrane, dugotrajne suspenzije, umanjenje zarada, nedonošenje odluka nakon izmjena zakona, nepostupanje po zahtjevima za obustavu postupaka zbog zastarjelosti i najava novih postupaka povodom istih događaja, takav obrazac zahtijeva mnogo ozbiljniju institucionalnu kontrolu.
Očigledno je riječ o načinu postupanja kojim se određenim policijskim službenicima produžava stanje profesionalne i materijalne nesigurnosti, uz istovremeno otežavanje njihove mogućnosti da djelotvorno zaštite svoja prava.
Takve okolnosti ukazuju na zloupotrebu službenog položaja i ovlašćenja, odnosno na svjesno nevršenje službenih dužnosti. U svakom slučaju, one predstavljaju ozbiljan razlog za ispitivanje moguće institucionalne odgovornosti i nastavka povreda ljudskih prava.
Ne prihvatam da se ovakva pitanja svedu na pojedinačne radnopravne sporove ili na navodnu nužnost bezbjednosnih provjera. Država ima pravo i obavezu da provjerava bezbjednosnu podobnost policijskih službenika, ali ta ovlašćenja nijesu neograničena i ne mogu biti izuzeta od kontrole zakonitosti.
Upravo zbog osjetljivosti policijskih poslova i značaja povjerenja u institucije, neophodno je da se svaki slučaj sumnje u zloupotrebu ovlašćenja ispita nepristrasno, dokumentovano i bez političkih ili drugih nedopuštenih uticaja.
VI. ZAHTJEV RADNOJ GRUPI DA POSTUPI U OKVIRU SVOG MANDATA
Imajući u vidu navedeno, zahtijevam da Radna grupa, u okviru svojih nadležnosti i mogućnosti, bez odlaganja preduzme sljedeće:
1. Da ovo obraćanje evidentira kao inicijativu za kontrolu primjene Zakona o unutrašnjim poslovima, posebno u dijelu koji se odnosi na bezbjednosne provjere, disciplinsku odgovornost, suspenziju policijskih službenika i prestanak ili oduzimanje njihovog profesionalnog statusa.
2. Da od Ministarstva unutrašnjih poslova zatraži podatke o svim relevantnim disciplinskim postupcima koji su ostali neokončani nakon stupanja na snagu izmjena zakona 23. marta 2026. godine, uključujući podatke o predmetima u kojima je nadležna komisija konstatovala da ranije stavljena povreda više nije propisana, ali nije donijela ili dostavila konačnu odluku.
3. Da zatraži izjašnjenje o pravnom osnovu za nastavak suspenzija i umanjenja zarada s obzirom da ne postoji osnov za vođenje postupka zbog koga su rješenja o suspenziji donešena, kao i podatke o tome koliko policijskih službenika i koliko dugo trpi takve posljedice, uprkos izmjenama zakona i najavljenom okončanju disciplinskih postupaka.
4. Da ispita način rada nove Komisije za provjeru bezbjednosnih smetnji, u granicama svog mandata, uključujući pravni osnov njenog postupanja, kriterijume za donošenje mišljenja i zaključaka, postojanje odgovarajuće dokumentacije i procesne garancije koje se obezbjeđuju policijskim službenicima na koje se provjere odnose.
5. Da zatraži podatke o slučajevima u kojima su, dok raniji postupci nijesu okončani, pokrenuti novi postupci zbog istih događaja, kako bi se ispitalo da li postoji pravni osnov za takvo postupanje i da li se poštuju načela zakonitosti, pravne sigurnosti i zabrane proizvoljnosti.
6. Da posebno ispita slučajeve u kojima je istaknuta zastarjelost disciplinskog gonjenja, a nadležna komisija nije odlučila po zahtjevima za obustavu, nakon čega je pokrenut novi postupak povodom iste stvari.
7. Da utvrdi da li su postojeći zakonski mehanizmi i njihova praktična primjena usklađeni sa ustavnim i međunarodnim standardima zaštite prava na odbranu, djelotvornu pravnu zaštitu i pravično postupanje.
8. Da, u skladu sa svojim mandatom, razmotri da li je potrebno predložiti dodatne zakonske ili institucionalne mjere kojima bi se spriječilo da nepostupanje nadležnih organa dovodi do neograničenog trajanja suspenzija, neizvjesnosti u pogledu profesionalnog statusa i ponavljanja postupaka bez jasno utvrđenog pravnog osnova.
9. Da obezbijedi da se nalazi i zaključci o ovim pitanjima predstave Odboru za bezbjednost i odbranu, u okviru obaveze praćenja primjene zakona i izvještavanja koju predviđa parlamentarni dogovor na osnovu kojeg je Radna grupa formirana.
10. Da me, kao punomoćnika pogođenih policijskih službenika, obavijesti o postupanju po ovoj inicijativi, uz poštovanje pravila o zaštiti ličnih podataka, tajnosti postupaka i drugih zakonskih ograničenja.
S obzirom na ozbiljnost posljedica po prava i egzistenciju službenika, očekujem da se ova inicijativa ne tretira kao još jedno dopisivanje bez konkretnog rezultata, već kao zahtjev za institucionalno ispitivanje postupanja koje može imati šire posljedice po zakonitost rada policije i povjerenje u državne organe.
VII. OBAVJEŠTENJE O DALJIM PRAVNIM RADNJAMA
Želim da bude jasno da neću prihvatiti da se višemjesečno nepostupanje, uskraćivanje djelotvorne mogućnosti odbrane i održavanje pravne neizvjesnosti normalizuju kao uobičajena praksa u radu državnih organa.
Kao punomoćnik policijskih službenika koje zastupam, preduzeću sve raspoložive pravne radnje radi zaštite njihovih prava, utvrđivanja odgovornosti za nezakonito postupanje i obezbjeđivanja djelotvorne pravne zaštite. To uključuje korišćenje odgovarajućih pravnih sredstava pred nadležnim domaćim institucijama, obraćanje organima nadležnim za kontrolu zakonitosti i zaštitu ljudskih prava, kao i podnošenje krivičnih prijava kada prikupljeni podaci pruže osnov za sumnju da su ostvarena obilježja krivičnog djela.
Posebno ću zahtijevati ispitivanje odgovornosti svih lica koja su, u okviru svojih službenih ovlašćenja i dužnosti, bila obavezna da donesu odgovarajuće odluke, a nijesu to učinila, kao i onih koja su eventualno inicirala ili sprovodila postupke bez zakonskog osnova ili uz povredu prava službenika.
Niko ko obavlja javnu funkciju ili vrši službena ovlašćenja ne može biti izuzet od odgovornosti samo zato što se poziva na bezbjednosne interese, internu proceduru ili hijerarhijsku nadležnost. Odgovornost se mora utvrđivati na osnovu konkretnih radnji, propuštanja, dokaza i važećih zakonskih odredaba.
Od Radne grupe očekujem da pokaže da parlamentarni nadzor nad primjenom zakona nije samo formalna obaveza preuzeta u političkom sporazumu, već stvarni mehanizam kontrole postupanja izvršne vlasti i zaštite zakonitosti.
Ukoliko se utvrdi da se prava policijskih službenika sistematski krše, a da nadležni organi ne preduzimaju mjere radi otklanjanja posljedica i utvrđivanja odgovornosti, takvo stanje ne smije ostati bez institucionalnog odgovora.
Očekujem da Radna grupa hitno razmotri ovo obraćanje, zatraži relevantnu dokumentaciju i o svojim nalazima, u okviru utvrđenih nadležnosti, izvijesti Odbor za bezbjednost i odbranu.
Zaštita ljudskih prava policijskih službenika nije suprotstavljena bezbjednosti države. Naprotiv, zakonita, profesionalna i odgovorna policija može postojati samo u sistemu u kojem se ovlašćenja primjenjuju u skladu sa zakonom, u kojem postoje djelotvorni mehanizmi kontrole i u kojem nijedan pojedinac nije prepušten proizvoljnom postupanju institucija.
