Radar predstavlja važan dokaz u postupku za saobraćajni prekršaj, ali sam po sebi ne znači da je odgovornost vozača nesporno utvrđena. Da bi se na osnovu radarskog mjerenja izrekla sankcija, snimak mora jasno da identifikuje vozilo i registarske oznake, kao i da pruži pouzdan podatak o izmjerenoj brzini, piše Portal TVE
Istovremeno, uređaj kojim je mjerenje obavljeno mora biti tehnički ispravan, propisno kontrolisan i ovjeren, u skladu sa važećim propisima. O pravima vozača, mogućnostima osporavanja prekršajnih naloga i novim zakonskim rješenjima govorili su advokati Marija Šofranac i Emir Bojadžić, gostujući u emisiji „Lex“ na Televiziji E.
Šofranac je pojasnila da radar jeste dokaz u postupku, ali da nije isključivi dokaz nečije odgovornosti. Istakla je da se ono što uređaj zabilježi može provjeravati pred sudom.
"Ukoliko građanin ne prihvata odgovornost za prekršaj, snimak može osporavati. Da bi bio pravno valjan i da bi se mogla utvrditi odgovornost, potrebno je da jasno prikazuje vozilo, registarske oznake i brzinu kretanja", precizirala je Šofranac.
Dodala je da radar mora ispunjavati propisane uslove, odnosno da mora biti na odgovarajući način provjeren od strane Zavoda za metrologiju.
Bojadžić je istakao da policija nije dužna da zaustavi vozača na licu mjesta, već da kazna može biti dostavljena naknadno.
"Zakon o prekršajima predviđa dostavljanje naloga u roku od 60 dana od dana kada je prekršaj učinjen", naveo je advokat.
Prema njegovim riječima, radarski sistem kontrole nije uvijek nepogrešiv, zbog čega građani imaju pravo da zatraže snimak i provjere ispravnost uređaja.
"Ukoliko se ustanovi da je radar snimio određenu osobu u automobilu kako prekoračuje brzinu, taj građanin može tražiti snimak kako bi se provjerilo da li je radar ovjeren u skladu sa Zakonom o metrologiji. Jasno je propisano da radar može evidentirati prekoračenje brzine, ali da nije uvijek jasno koji automobil je to učinio. Na osnovu takvog snimka ne može se utvrditi prekršaj", istakao je Bojadžić.
Kazna može stići naknadno, ali vozač ima pravo da traži snimak
Nakon uvođenja novog sistema, veliki broj kazni stizaće osobama koje su evidentirane kao vlasnici automobila, a ne nužno onima koji su neposredno počinili saobraćajni prekršaj.
"Moj savjet je da se traži snimak i da se uvijek traži potvrda da je radar ovjeren", poručio je Bojadžić.
Govoreći o odgovornosti u slučaju da uređaj nije bio ispravan ili propisno provjeren, Šofranac je ukazala na dvije situacije. Objasnila je da, ukoliko se u sudskom postupku utvrdi da radar nije kontrolisan na propisan način, takav snimak ne može biti osnov za osuđujuću odluku.
"Na osnovu takvog radara građanin ne može biti osuđen za prekršaj. U toj situaciji mora se donijeti oslobađajuća odluka. Osoba koja koristi radar odgovorna je za njegovu neispravnost", kazala je advokatica.
Kamere i radari
Iako su kamere i radari dva različita uređaja, Šofranac je istakla da će u saobraćaju postojati sistemi koji će istovremeno nadzirati tok saobraćaja i mjeriti brzinu kretanja vozila.
"Kamere snimaju tok saobraćaja i mogu poslužiti za utvrđivanje prekršaja kao što su prolazak kroz crveno svjetlo, preticanje ili razgovor putem mobilnog telefona. S druge strane, radar mjeri brzinu kretanja vozila. Najavljeno je da će postojati uređaji koji će snimati tok i dinamiku saobraćaja, a istovremeno mjeriti i brzinu kretanja vozila", pojasnila je Šofranac.
Građani imaju pravo da zatraže uvid u fotografiju ili video-snimak na osnovu kojeg je prekršaj evidentiran.
Kako osporiti prekršajni nalog?
Šofranac je navela i korake koje građani treba da preduzmu nakon prijema prekršajnog naloga.
"Bilo da mu je uručen na licu mjesta ili da ga u roku od osam dana preuzme kod nadležnog organa, važno je da građanin uzme original prekršajnog naloga i potpiše se na drugoj strani, u dijelu predviđenom za slučaj kada ne prihvata prekršajnu odgovornost. U tom slučaju, u roku od osam dana od uručenja, potrebno ga je predati Sudu za prekršaje, u originalu i potpisanog. Ukoliko to propusti, nalog postaje konačan i građanin je dužan da plati kaznu", kazala je advokatica.
Građani su dužni da se odazovu pozivu na suđenje, odnosno glavni pretres.
"Nedolazak na ročište može imati negativne posljedice po građanina. Ako ne dođe na pretres i ne iznese odbranu ili ne dostavi pisanu, takav prekršajni nalog postaje konačan i građanin je dužan da plati kaznu", dodaje Šofranac.
Ukoliko je prekršajni postupak direktno pokrenula Uprava policije, građanin je takođe dužan da se odazove pozivu suda.
"U slučaju da se ne odazove, a uredno je obaviješten, postoji mogućnost da se odluka donese u njegovom odsustvu. U toj situaciji savjetujem građanima da predaju prekršajni nalog na sudsko odlučivanje i da u postupku traže snimke, eventualno saslušanje policijskih službenika i potvrdu o ispravnosti radara", poručila je Šofranac.
Ukoliko se na suđenju ne pojavi predstavnik organa koji je izdao prekršajni nalog, postupak se obustavlja, a vozač, odnosno okrivljeni, oslobađa se odgovornosti.
Oslobađajuća odluka može biti donijeta i ukoliko snimak jasno ne prikazuje registarske oznake, marku vozila i sam prekršaj.
Bojadžić je ukazao i na problem neusklađenosti saobraćajnih znakova i ograničenja brzine sa savremenim uslovima u saobraćaju.
"Imamo puteve i saobraćajne znakove koji su prilagođeni automobilima kakvi su postojali sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka. Danas imamo savremenije automobile koji imaju znatno veći sistem bezbjednosti, pa bi u skladu s tim trebalo izmijeniti i ograničenja brzine. Efikasnost i bezbjednost saobraćaja treba da idu u korak sa vremenom u kojem živimo", poručio je Bojadžić.
Vlasnik vozila mora da dostavi podatke o vozaču
Na pitanje da li vlasnik vozila može snositi odgovornost ukoliko je automobil u trenutku prekršaja vozila druga osoba, Šofranac je odgovorila potvrdno, uz pojašnjenje da se odgovornost odnosi na nedostavljanje podataka o vozaču.
"Vlasnik vozila dužan je da u roku od osam dana od dostavljanja obavještenja dostavi podatke o tome ko je upravljao vozilom. U dokaze spada ovjerena izjava vozača ili drugi dokazi na osnovu kojih bi se moglo utvrditi ko je bio za upravljačem", dodala je Šofranac.
Ukoliko vlasnik ne ispoštuje rok ili ne dostavi tražene podatke, odgovornost će snositi on, iako u trenutku prekršaja nije bio za volanom.
Kako ističu advokati, rok od osam dana za pokretanje prekršajnog postupka i dostavljanje naloga sudu počinje da teče od dana preuzimanja naloga, a ne od prijema obavještenja o njegovom preuzimanju.
Nova zakonska rješenja i veće kazne
Novim uređajima mjeriće se brzina kretanja vozila, pa neće biti neophodno da policijski službenik zaustavi vozača. Šofranac je, međutim, ukazala na brojne nejasnoće u vezi sa primjenom novih zakonskih rješenja.
"Kada je riječ o uređajima, nijesmo dobili dovoljno objašnjenja od onih koji su te zakone donijeli", kazala je advokatica.
Prema njenim riječima, kazne su znatno povećane – od 60 do 100 odsto, a za pojedine prekršaje i do 200 posto.
"Zavisi od prekoračenja, kao i od toga da li je prekršaj izvršen u naselju ili van njega", dodala je Šofranac, ističući da su kazne previsoke u odnosu na primanja građana.
Bojadžić je ohrabrio građane da svoja prava štite pred sudovima.
Advokatica je ukazala na to da građani nijesu dovoljno upoznati sa pravima koja im pripadaju, među kojima je i mogućnost da iznesu primjedbe na zapisnike policijskih službenika o izvršenoj kontroli.
"U praksi se najčešće dešava da policijski službenici ne upoznaju građane sa pravom da iznesu primjedbe, već se samo konstatuje da su odbili da potpišu zapisnik, bez navođenja primjedbi. Kada dođemo do sudskog postupka, zapisnici se najčešće prihvataju upravo zato što primjedbe nijesu navedene, iako građanima ta mogućnost uopšte nije ni predočena", upozorila je Šofranac.
Strože kazne nijesu dovoljne za veću bezbjednost
Šofranac smatra da strože kazne same po sebi ne garantuju veću bezbjednost na putevima.
"Krenulo se od vrha piramide, da kazne budu što strože, a druga pitanja ostala su potpuno neriješena. To su pitanja ograničenja brzine, edukacije vozača i saobraćajnica za koje smatram da nijesu dovoljno bezbjedne i da se u njih nije dovoljno ulagalo. Sve drugo prvo treba promijeniti, pa tek onda zakonska rješenja", ocijenila je Šofranac.
Bojadžić, s druge strane, smatra da će visina kazni uticati na svijest vozača, ali da to neće biti dovoljno za značajno unapređenje bezbjednosti saobraćaja.
"To se postiže ulaganjem u infrastrukturu i ponovnim sagledavanjem ograničenja brzine. Imamo i puteve koji nemaju upotrebnu dozvolu, kao što je put od Šćepan Polja prema granici sa Bosnom i Hercegovinom. Tu dolazi do velikog broja saobraćajnih nezgoda zbog obrušavanja kamenja", upozorio je Bojadžić.
Advokati su saglasni da informacije o novim pravilima i pravima građana nijesu dovoljno precizno predstavljene.
Bojadžić je ukazao i na situacije u kojima do saobraćajnih prekršaja dolazi zbog hitnih okolnosti, poput prevoza bolesnih saputnika do bolnice.
"To su sve situacije u kojima jesmo u prekršaju, ali se nalazimo i u stanju krajnje nužde. Mislim da je to institut kojim se uklanja protivpravnost prekršaja, jer postoje razlozi i objašnjenja o tome kakva je opasnost na taj način izbjegnuta. Smatram da se po tom osnovu može utvrditi da prekršaj ne postoji", naglasio je advokat.
Građani, kako zaključuju sagovornici TV E, imaju pravo da sve nepravilnosti koje uoče predoče nadležnim organima Ministarstva unutrašnjih poslova.
