Novinarka i urednica Portala Volim Podgoricu, Vesna Radojević, reagovala je povodom saopštenja Uprave policije koje se tiče njene prijave da je na njenom porodičnom imanju koje se nalazi u mjestu Gornja Brezna 10. juna prošle godine sletio helikopter, zbog čega se ona osjetila ugroženo.
0Radojević je u reagovanju kazala da joj Uprava policije na čelu sa Lazarom Šćepanovićem svojim saopštenjima crta metu, te šalje javnu poruka nalogodavcima i izvršiocima zastrašivanja da su bezbjedni i da ih štite Uprava policije i njen prvi čovjek.
Njeno reagovanje prenosimo integralno:
Uprava policije Crne Gore, na čelu sa direktorom Lazarom Šćepanovićem, saopštenjem u crnogorskim medijima, dotiče dno i uvodi više nego opasnu praksu – javno i otvoreno institucionalno crtanje mete novinarima koji insistiraju da policija poštuje zakon i međunardne standarde, radi svoj posao i otkriva i procesuira nalogodavce i počinioce zastrašivanja i pritisaka na novinare, bez obzira o kome se radi.
Saopštenje Uprave policije od 23. januara nijednom riječu nije “demanti“, već opasan pokušaj institucionalne diskreditacije mog ljudskog i novinarskog kredibiliteta i normalizacije bezbjednosnog incidenta bez presedana – slijetanja vojnog helikoptera sa civilnim licima u njemu, u privatno dvorište novinarke koja istražuje i javno razotkriva nezakonitosti u projektima vrijednim stotine miliona eura.
U Crnoj Gori, državi koja već 20 godina nije u stanju, ili ne želi, da otkrije ko je ubio novinara i urednika Dana, Duška Jovanovića, i koja odbija da pokrene adekvatnu istragu o aferi “Možura” djelimično povezanoj sa ubistvom španske novinarke Dafne Karuana Galicije, ovakvo ponašanje policije je više nego opasno i ima posebnu težinu.
Umjesto da odgovori na pitanja ko su vinovnici bezbjednosnog incidenta i procesuira ih, Uprava policije se bavi odlukom osnovnog tužioca u Nikšiću Radoša Šoškića da u slijetanju vojnog helikoptera u privatno dvorište, bez prethodne najave, odobrenja i bezbjednosne procjene u skladu sa jasnim letačkim pravilima, “nema krivičnog djela”. Uprava policije se u svom saopštenju niti jednom riječju ne osvrće na formalni i suštinski sadržaj teksta koji navodno demantuje.
Saopštenje Uprave policije nije samo pokušaj diskreditacije mene, novinara i medija koji uređujem.
Saopštenje Uprave policije na čelu sa Lazarom Šćepanovićem je javna poruka nalogodavcima i izvršiocima zastrašivanja da su bezbjedni i da ih štite Uprava policije i njen prvi čovjek.
Saopštenje Uprave policije je javni poziv nalogodavcima i počiniocima da mirno nastave sa “upozorenjima” kako bih odlustala od svog novinarsko istraživačkog rada.
Direktor Uprave policije Crne Gore, gospodin Lazar Šćepanović, koji voli da se u javnosti predstavlja kao “vrhunski profesionalac” odlično zna kuda to vodi ukoliko ne ustuknem i ne podlegnem pritiscima, i stoga još jednom naglašavam da, nakom brojnih urgenicija i zahtjeva da me policija zaštiti, koje je ignorisao, lično snosi odgovornost za moju bezbjednost.
Uprava policije Crne Gore u svom saopštenju, koje je odobrio direktor Lazar Šćepanovič, iznosi niz brutalnih laži. Tvrdnja da su “svi navodi neistiniti“ je brutalna laž. Tvrdnja da su me obavještavali o toku istrage je brutalna laž. Tvrdnja da su “preduzeli sve mjere“ je brutalna laž.
Uprava policije će na sudu morati da dostavi dokaze sa sve izrečeno, i time se neću ovdje baviti, jer bi zahtijevalo previše prostora.
Jedina istina je da Uprava policije za osam mjeseci nije preduzela nijednu mjeru zaštite, nije tražila procjenu ugroženosti, nije ispitala bezbjednosni kontekst i nije odgovorila ni na jedno ključno pitanje.
Policija i njen direktor se pokušavaju sakriti iza odluke osnovnog tužioca, iako je javnosti poznato – i pravno nesporno – da bezbjednosna zaštita novinara nema nikakve veze sa krivičnom kvalifikacijom događaja.
Skandalozno je što crnogorska policija za osam mjeseci nije ni pokušala da utvrdi, odnosno saopšti: ko su civilna lica koja su bila u vojnom helikopteru koji je sletio u dvorište moje porodične kuće, ko je naložio i odobrio let; u čijem interesu i sa kojim ciljem.
Ove činjenice, brojne urgenicije koje sam slala, kao i protok vremena otvaraju više nego ozbiljnu sumnju da policiija nije slučajno propustila da uradi ono što je po zakonu i međunarodnim standardima obavezna, već da je njen čelni čovjek, samostalno ili pod pritiskom i sugestijama, donio odluku da ne postupi po zakonu i time opasno ugrozio moju bezbjednost. Uprava policije nije postupila ni po još dvije bezbjednosne prijave koje sam podnijela, a koje ukazuju da incident sa helikopterom nije slučajnost niti izolovan slučaj, već da postoji obrazac i kontinuitet.
Za razliku od Uprave policije, ja sam uradila svoj posao: istražila, dokumentovala i prikupila sve informacije i dokaze o tome ko je tražio, a ko naložio i odobrio let, ko je bio u helikopteru, ko je tražio prikrivanje dokumentacije i ćutanje, i ko je iz političkog i bezbjednosnog vrha tražio da se po ovom slučaju ne postupa. Kompletna dokumentacija nalazi se na bezbjednom mjestu sa jasnim instrukcijama u slučaju da se meni bilo šta dogodi.
Ovo, gospodo iz Uprave policije i gospodine Šćepanoviću, više nije moj lični slučaj. Ovo je test da li u Crnoj Gori institucije štite novinare i javni interes – ili štite moćnike, nalogodavce i strukture koje zloupotrebljavaju položaj u cilju prikrivanja nezakonitih radnji.
Osmomjesečno ćutanje policije je već bilo opasno. Saopštenje koje je Uprava policije plasirala javnosti je – direktno ugrožavanje od strane policije.
Kao što sam najavila nedavno, o slučaju, sa relevantnim kontekstom i podacima, sam informisala relevantne međunarodne adrese.
Ja sam sada u situaciiji, ne samo da nemam institucionalnu zaštitu svoje države, već da crnogorska policija kriminalcima šalje javnu poruku da sam “slobodna meta” i da policija neće ništa preduzimati protiv onih koji me ugrožavaju”.
