“Sabrane pripovijetke” Milovana Đilasa su višegodišnji izdavački projekat kuće “Fokalizator”, koji je prethodnih godina sufinansiralo Ministarstvo kulture. Drugi tom edicije sadrži ratne proze i narative koji su nastajali za vrijeme Đilasovoga ropstva u poslijeratnoj Jugoslaviji.
Priređivač izdanja, dr Vojinović je u predgovoru zapisao da je Predrag Palavestra “primijetio da je Đilas u “Tamnici i ideji”(1984) naveo kako je u prozu što je nastajala u ćelijama (takve su skoro sve koje su ušle u drugi tom “Sabranih pripovjedaka”, s izuzetkom narativa “Mrtvo selo”) utkao zatvorske strahove, osjećanja i misli.
Pa iako je dobrim dijelom nastajala kao plod autoterapije, ovoj prozi nanosila bi se nepravda ako bi se tretirala kao takva, a ne kao posljedica rada i nadahnuća, kao prirodan uzlet prozaiste ośetljivoga na sve muke svijeta, pa i lične. Zato u ovom tomu i prepoznajemo onoga ranog Đilasa, darovitog mladog pisca, koji je sad zreo književnik i nastupa s golemim životnim, ratnim, političkim i stvaralačkim iskustvom, u mjeri da, savladavajući te nametnute prepreke, nudi lijek i terapijsko ishodište čitaocima spremnim da proniknu u dubine i tajne ljudskoga trajanja i postojanja.”
Milovan Đilas je rođen u Podbišću 1911. godine. Studije je pohađao u Beogradu, đe se pridružio Komunističkoj partiji. U Drugom svjetskom ratu odigrao je jednu od najzapaženijih uloga, kao reovolucionar i borac, te jedan od pokretača slavnoga Trinaestojulskog ustanka. U poslijeratnoj Jugoslaviji obavljao je visoke državne i političke funkcije, da bi nakon iznošenja stavova o novom društvu u tekstovima u “Borbi” bio prinuđen da napusti sve funkcije, a potom i izdrži devetogodišnje zatvorske kazne. Za to vrijeme stekao je svjetsku popularnost, kao pisac disident. Preminuo je u Beogradu 1995. godine.
