Nakon što je izmjenama Zakona o statusu potomaka dinastije Petrović Njegoš predviđen prenos dvorca na Kruševcu sa pripadajućim zemljištem u svojinu potomaka dinastije, nametnula su se pitanja o pravnoj utemeljenosti takvog rješenja i zaštiti javnog interesa.
I predsjednik Crne Gore Jakov Milatović, naime, osporio je zakonske odredbe, najprije vraćanjem zakona Skupštini na ponovno odlučivanje, a potom i inicijativom Ustavnom sudu za ocjenu ustavnosti, ukazujući na status dvorca kao zaštićenog kulturnog dobra i spornost prenosa državne imovine u privatnu svojinu.
Tim povodom princ Nikola II Petrović Njegoš za Portal Analitika govori o budućnosti dvorca na Kruševcu, planovima za njegovo korišćenje, mogućnosti da postane rezidencija, ali i o alternativnim rješenjima ukoliko Ustavni sud ospori zakonski model.
Prvi cilj je da se Kruševac sačuva, obnovi i dobije funkciju dostojnu svoje istorije, ali i budućnosti
Analitika: Prema novom Zakonu o statusu potomaka dinastije Petrović Njegoš, Muzej savremene umjetnosti moći će da koristi prostorije dvorca na Kruševcu do izgradnje odgovarajuće zgrade za njihove potrebe. S obzirom na to da izgradnja nove zgrade Muzeja još nije počela, kakvi su konkretni planovi dinastije za dvorac na Kruševcu? Planirate li da se uselite u dvorac i koristite ga kao rezidenciju?
Princ Nikola: Dvorac na Kruševcu za mene nije samo nekretnina koju bi trebalo „vratiti“. To je mjesto koje pripada istoriji Crne Gore i koje nosi dio istorijskog i kulturnog nasljeđa dinastije Petrović Njegoš.
Naš prvi cilj je da se Kruševac sačuva, obnovi i dobije funkciju dostojnu svoje istorije, ali i svoje budućnosti. Smatram da dvorac treba da ostane mjesto kulture, istorije i susreta sa javnošću.
Što se tiče mogućnosti da u dvorcu živim, ne bih želio da se cijela ova inicijativa svodi na pitanje moje rezidencije. To nije suština. Ako bi u budućnosti dio dvorca bio korišćen i u rezidencijalne svrhe, to bi moralo biti uskladu sa njegovim istorijskim karakterom, pravilima zaštite i interesom javnosti.
Takođe, smatram važnim da Muzej savremene umjetnosti može nesmetano da nastavi svoj rad tokom prelaznog perioda, sve dok ne bude izgrađen odgovarajući prostor za njegove potrebe. Ne vidim nikakav razlog da se istorijsko nasljeđe i savremena umjetnost suprotstavljaju. Naprotiv, Kruševac može biti mjesto na kojem će se istorija i savremena kultura susretati. Ne želim da Kruševac postane zatvoreno mjesto. Želim da ponovo postane živo mjesto.
Važno je razlikovati pitanje svojine od pitanja zaštite kulturnog dobra
Analitika: Predsjednik Jakov Milatović ocijenio je da je prenos dvorca u privatnu svojinu protivan Ustavu i zatražio ocjenu ustavnosti zakona, pozivajući se na obavezu države da štiti kulturnu baštinu. Kako komentarišete njegove argumente? Smatrate li da je zakonsko rješenje dovoljno jasno u pogledu zaštite kulturnog dobra i na čemu zasnivate uvjerenje da je prenos svojine pravno opravdan?
Princ Nikola: Poštujem stav predsjednika Milatovića, kao i njegovo pravo da zatraži ocjenu ustavnosti zakona. Sada je na nadležnim institucijama da daju svoj odgovor.
Ne bih želio da ovo pitanje pretvaramo u politički sukob. U demokratskom društvu postoje institucije koje treba da tumače Ustav i odlučuju o njegovoj primjeni i mi ćemo njihovu odluku poštovati.
12
Međutim, mislim da je važno razlikovati pitanje svojine od pitanja zaštite kulturnog dobra. Privatna svojina sama po sebi ne znači da vlasnik može da mijenja, narušava ili zanemari kulturno dobro. Dvorac, ukoliko je zaštićen kao kulturna baština, ostaje podložan pravilima i obavezama koje proizlaze iznjegovog statusa.
Naše uvjerenje je da prenos svojine mora biti praćen jasnim garancijama zaočuvanje dvorca, njegovog integriteta i njegove istorijske vrijednosti. Ne tražimo samo pravo nad jednim istorijskim mjestom; spremni smo da prihvatimo i odgovornost koja uz to pravo dolazi.
Ukoliko Ustavni sud ocijeni da određene odredbe treba izmijeniti ili drugačije urediti, mi ćemo njegovu odluku u potpunosti poštovati.
Nije najvažnije ko će dobiti pravnu bitku, već da Kruševac ne izgubi dušu
Analitika: Ukoliko Ustavni sud ospori zakonske odredbe o prenosu svojine, da li ćete razmatrati alternativno rješenje? Koje?
Princ Nikola: Naravno. Za mene cilj nije određena pravna formula, već budućnost Kruševca. Ne bih želio da se ovo pitanje svede na „svojina ili ništa“. Pravo pitanje je:kako dugoročno zaštititi Kruševac i omogućiti mu da ostane dio kulturnog i istorijskog života Crne Gore?
Ako bi Ustavni sud smatrao da postojeći model treba mijenjati, bili bismo spremni da sa državom razgovaramo o drugom rješenju - bilo da je riječ o drugačijem modelu svojine, upravljanja, korišćenja ili nekom drugom pravno održivom mehanizmu.
Ne želim da ovo bude pravna ili politička bitka. Želim da pronađemo trajno rješenje koje će biti u skladu sa Ustavom i zakonima i koje će omogućiti da Kruševac bude sačuvan za buduće generacije. Nije najvažnije ko će dobiti pravnu bitku. Najvažnije je da Kruševac ne izgubi svoju dušu.
Naći ravnotežu između prava na privatnost, zaštite kulturnog dobra i pristupa građana
Analitika: Hoće li park na Kruševcu ostati otvoren za građane i posjetioce ukoliko dvorac postane privatno vlasništvo i eventualno bude korišćen kao rezidencija?
Princ Nikola: Želim da budem potpuno jasan: nemam namjeru da Kruševac bude odsječen od građana. Park na Kruševcu dio je istorije Podgorice i Crne Gore i smatram da taj karakter mora biti poštovan.
Ukoliko bi određeni djelovi dvorca u budućnosti bili korišćeni u privatne ili rezidencijalne svrhe, naravno da bi morale postojati određene mjere koje bi garantovale bezbjednost i privatnost. Ali to ne znači da cijeli prostor mora postati nedostupan javnosti.
Vjerujem da je moguće pronaći ravnotežu između prava na privatnost, zaštite kulturnog dobra i pristupa građana i posjetilaca.
Kulturno nasljeđe koje živi nije kulturno nasljeđe iza zatvorenih vrata. Zato bih bio spreman da sa nadležnim institucijama razgovaram o jasnim i realnim pravilima pristupa parku i, gdje je to moguće, samom dvorcu.
Odgovornosti države i dinastije moraju biti jasno definisane
Analitika: Izmjenama Zakona predviđeno je i finansiranje rekonstrukcije i opremanja dvorca iz državnog budžeta. Ko bi snosio troškove njegovog redovnog održavanja i zaštite nakon prenosa svojine? Smatrate li prihvatljivo eventualnu obavezu da se javnosti periodično podnose izvještaji o stanju objekta i načinu njegovog očuvanja?
Princ Nikola: Kada se istorijski objekat obnavlja sredstvima iz državnog budžeta, potpuno je legitimno da građani žele da znaju na koji način će taj objekat biti čuvan nakon završetka radova.
Zato smatram da odgovornosti države i dinastije moraju biti jasno definisane. Obnova jednog spomenika nije završena kada se završe građevinski radovi.
Prava odgovornost počinje i nakon toga - kroz redovno održavanje, zaštitu, praćenje stanja objekta i očuvanje njegovih istorijskih i arhitektonskih vrijednosti. Ako bi svojina bila prenesena na dinastiju, smatram da bi i naša odgovornost za očuvanje tog nasljeđa morala biti jasno utvrđena, u skladu sa zakonom, dogovorima koji bi bili zaključeni sa državom.
Što se tiče transparentnosti, ne vidim problem u tome da postoje mehanizmi redovnog praćenja stanja objekta i izvještavanja javnosti. Naprotiv, to može biti dobar način da se izgradi povjerenje između institucija, dinastije i građana.
Ako nam se povjeri odgovornost za Kruševac, moramo biti spremni da javnosti pokažemo kako tu odgovornost izvršavamo.
Koristim priliku da pošaljem jednu ličnu poruku- Kruševac za mene nije pitanje privilegije, niti je riječ o tome da neko želi da „vrati ono što mu pripada“ i zatvori vrata za sobom. Dvorac nije trofej koji se dobija. To je odgovornost koja se preuzima. Petrovići Njegoši su dio istorije Crne Gore, ali istorija nije nešto što pripada samo jednoj porodici. Ona pripada čitavom društvu.
Zato želim da Kruševac bude mjesto u kojem će se poštovati istorija, štititi kulturna baština, razvijati kultura i gdje će građani i posjetioci moći da osjete vezu sa prošlošću Crne Gore.
Ako je pred nama mogućnost da ponovo preuzmemo odgovornost za jedan tako važan dio tog nasljeđa, onda tu odgovornost moramo prihvatiti ozbiljno, transparentno i u interesu budućih generacija.
Nasljeđe se ne dobija samo rođenjem. Nasljeđe se opravdava načinom na koji ga sačuvamo i predamo onima koji dolaze poslije nas.
