Piše Ana Golubović, članica OO PKS Nikšić:
U Crnoj Gori smo najdalje odmakli: Prijedlog zakona o zabrani fašističkih organizacija i simbola nije usvojen. Albert Kami i Tomas Man su po završetku Drugog svjetskog rata shvatili da je u tijelu masovne demokratije ostao virtuelno prisutan bacil fašizma i da ga moramo nazvati pravim imenom – „fašizam“, jer on vodi u despotizam i nasilje. Po Ničeu, opasnost nad opasnostima od pojave fašizma je gubitak duhovnih vrijednosti: raspoznavanje dobra i zla suosjećanje, uljudnost...
Rob Riemen kaže da sve što prethodi fašizmu se dešava baš danas. Stvara se novi tip čovjeka – čovjek mase. On ne želi ograničenja, izbjegava svaki duhovni napor. Želi lagodan život i obilje. Pun je samog sebe – samo on i slični njemu, a ostali nek se prilagode (Crnogorci nek se prilagode). Ne trebaju im argumenti jer su uvijek u pravu. Sve drugačije ne smije da postoji. Stapa se sa masom i mišljenjem masovnih medija, a kad masa dođe na vlast, demokratija postane masovna demokratija – tada demokratija nestaje. Pošto je tom novom modernom čovjeku potrebno stalno uzbuđenje i podizanje adrenalina, potrebna su mu stalna događanja da se ne bi osjećao prazno. Ništa nije usmjereno na postojanost. Prioriteti su brza kola, novi telefoni. Sve mora biti sada: mnogo zabave, površnosti, spoljašnjeg sjaja, selebriti uzori, liftinzi, silikoni, seks, opada nivo akademskog obrazovanja, da bi svak mogao studirati i steći diplomu, a umjetnost će i u duhovnom i u kupovnom smislu biti prilagođena svima.
Poslije ovoga nezaustavljivo dolazi kič, kome moje JA postaje mjerilo svega: ja tako mislim, volim, želim. Imam pravo da mi je lijepo ono što je drugim kič. Ego ne trpi kritiku. Identitet nije više izraz duhovne vrijednosti (ko si), već što si, šta imaš, kako izgledas. Identitet se u kiču može kupiti, promijeniti. Bračnog partnera ne moraš voljeti, ali ti na njemu moraju zaviđeti. Ako se, ipak, ne osjećaš dobro,a ne možeš da zamijeniš partnera, društvo, zabavu, jer su kul, tu je tableta koja je na tržištu veoma dostupna. Kič je neodoljiva zavodljivost ugodnog i lijepog bez istine. To je laž koja ti govori da je nešto lijepo, a nije. A kad se poslije svega takav čovjek suoči sa vlastitom beznačajnošću, budi se srdžba, mržnja, ogorčenost. Sve ovo prethodi fašizmu, jer i otrovna biljka mora porasti da bi dala otrov. (Jeste li prepoznali naše društvo?)
Današnju Crnu Goru drži u šaci srpska politika i SPC kao njena filijala, koristeći osjećaj izdaje prethodne vlasti podsticanjem ljutnje i agresije. Oni nas vode, a nemaju ideje i rješenja. Vrijeđaju radi vrijeđanja, mrze radi mržnje, zaziru od ljevice. Na takav začetak fašizma i na njegov uspon utiče i ekonomska kriza i loše prilike sa koronom. Po pravilu fašisti nijesu glupi ali zaglupljuju mase koje treba da ih slijede. Oni su majstori laganja. Je li nova vlada slučajno u samom početku izrekla mnoge neistine? U Srbiji student istorije javno kaže da istorija nije nauka, već zanat koji mijenja istoriju po potrebi. Fašizam je kao kameleon uzimao obilježja i boje svog vremena. Rob Riemen smatra da pretežno sve fašizme podržava Crkva (Mislite li da je u Crnoj Gori drugačije?)
Fašizam nije nimalo bezazlen. U Njemačkoj je došao na vlast demokratski, podržan koalicijom Građanske katoličke stranke koja je mislila da će tako kontrolisati Hitlera (podsjeća li vas ovo na URU i da li URA kontroliše premijera i crkvu, ili on njih?)
Musolini je došao na vlast obećavši pravo glasa ženama i rugajući se Hitleru. Zato ni jednom vođi ne smijemo slijepo vjerovati, pa ni crkvi (Bog nam je dao mozak za razmišljanje) jer kada se demagozi i šarlatani dokopaju masovnih medija onda demokratske institucije padaju, a ispravni ljudi budu poniženi. Tehnika kojom se fašisti koriste svuda je ista: vođa je populist kako bi okupio mase i ubijedio ih da su oni žrtve hraneći ih srdžbom protiv „neprijatelja“. Argumenti za to nijesu potrebni, nema odgovornosti za izgovoreno i urađeno. Važno je samo stvoriti autoritet da te masa bez razmišljanja slijedi (biti jedino poslušan SPC dok se ne asimiliraju Crnogorci i ne izgubi svaki trag o njihovom nekadašnjem postojanju).
Na kraju nekoliko citata:
Federiko Felini: „Fašizam je uvijek niče iz provincijskog duha. Pošto se latentni fašizam skriva u svima nama i pošto je jednom na velika vrata ušao u veoma civilizovanu zemlju, to može uraditi ponovo. Nije dovoljan antifašistički aktivizam već oživljavanje duhovnih vrijednosti, tj. Žive vrline kojom se čovječanstvo ponosilo od nastanka, jer je to osnova čovjeka i njegovog dostojanstva.
Pol Riemen: „Novinari su glavni krivci za nestanak demokratije. Zbog tiraža su novine pune trivijalnosti, senzacija, besmislica tj. Škola za demagoge.“
Alber Kami: „Tek kad ponovo poželimo da život posvetimo istini , dobroti, ljepoti, prijateljstvu, pravdi, mudrosti,..i samo tada, i ne prije bićemo otporni na bacil zvani fašizam.“
Iako je u borbi protiv fašizma dala veoma veliki broj žrtava u Drugom svjetskom ratu, Srbija je riješila da to veliko nasljeđe okalja i baci, veličajući četništvo kao njeno glavno opredjeljenje, proglašavajući svecima ratne zločince , fašiste i rehabilitujući njihove vođe. Odjednom je Evropska unija na strani Srbije i SPC. Da li to fašizam u bijelim rukavicama stiže na velika vrata u Evropu?
