Piše: Milan Šćekić
Tako je nedavno, komentarišući aktuelnu situaciju u zemlji, hrvatski publicist i teolog Drago Pilsel kazao, da nije, nikakav problem, ako Crnogorci žele svoju crkvu neka naprave, ali ne na imovini SPC-a i onda kad naprave svoju Crkvu neka traže autokefalnost. Dakle, neka ne očekuju da će Grci prvi to priznati, to se neće dogoditi, da će ih priznati Ruska, ni to se neće dogoditi, da će ih priznati Srpska, ni to se neće dogoditi. Ni Carigradska neće, Vartolomej je rekao da neće.“Ako je suditi po ovoj izjavi, postojanje ovih crkava je nesporno. Ali, nešto kasnije Pilsel u konfuznom i krajnje nerazumljivom člankuobjavljenom u ,,Novommagazinu“ osporava vlastite tvrdnje. Sada tvrdi da nacionalne crkve ne bi trebalo da postoje, pa ni Ruska pravoslavnacrkva: ,,Ne može se govoriti da je Katolička crkva isto s hrvatskim narodom ili SPC isto što i srpski narod, pa tako ne bi trebala postojati ni Crnogorska pravoslavna crkva. Vi kažete da postoji Ruska pravoslavnacrkva? Ja vam kažem da to ne postoji. Postoji Moskovska patrijaršija.“
Epohalno otkriće. Vjerujemo Pilselu da postoji Moskovska patrijaršija, ali svojim kontradiktornim izjavama nije nas uvjerio da ne postoji Ruska pravoslavna crkva. Ali je očito da Pilsel ni sam nije siguran da li ova crkva postoji. Pri tom ako nacionalne crkve nijesu rješenje ili ne bi trebalo da postoje, ko su onda Ruska, Srpska i Carigradska crkva, na koje se poziva da nam neće priznati autokefalnost. Moguće da mi ne razumijemo savremeni svijet, koji je pomišljenju ovog publiciste, navodno jako uznemiren zbog dešavanja u Crnoj Gori. Ali savršeno dobro razumijemo da je Pilsel za kratko vrijeme iznio dijametralno suprotne stavove o pravoslavnim crkavama. Tako je ovaj teolog u nastojanju da nas prosvijetli i emancipuje uspio da demantuje sam sebe, što nijerijedak slučaj kod osoba sa viškom erudicije i teološke pismenosti.
Pilsel takođe iznosi neistinu kadat vrdi da Crnogorci žele da naprave autokefalnu crkvu na imovini SPC. Preduslov za autokefalnost, naravno, nije postojanje imovine neke vjerske zajednice, niti se autokefalna crkva “pravi” uz pomoć imovinskih listova. A tek je u maniru prvih pera “Kurira” i “Informera”, njegov stav da se autokefalnost pokušava napraviti na imovini SPC. Ovaj ugledni teolog ne zna da je SPC vlastitu imovinu moglasticati tek nakon što je stvorena 1920. godine, a da je prije 1920. postojala Crnogorskacrkva, koja je sa svojom imovinom pripojena SPC. Pilsel se iščuđava i što državna vlast u 21. vijeku želi da stvara svoju crkvu. Ali mu nije sporno što je regent Aleksandar 1920. donio ukaz kojim stvara SPC.
Neće biti da je Pilsel baš toliko neobaviješten o istoriji Crnogorske crkve, jer su mnoge činjenice o njenoj prošlosti opšte poznate i nesporne. Pilsel ih samo želi prećutati, jer kako bi drugačije mogao da odgovori zadatome cilju i svojoj novoj ulozi – advokatu SPC i njenoj omiljenoj, tek kupljenoj, propagandnoj trubi iz redova nepravoslavaca. Ovaj tobožnji stručnjak za crkveno pitanje u CrnojGori, ima iste stavove kao i najprimitivniji sljedbenici SPC, koristiiste istorijske argumente, targetira iste ličnosti kao ioni, i naravno, u SPC vidi pravu i čistu Hristvucrkvu, koja je nevina od svake politike i dnevnosti. Da je, kojim slučajem, Pilsel prije nešto više od četvrt vijeka dopao šaka borcima koje je ova prava Hristova crkva učila čovjekoljublju i vjeri, danas ne bismo pisali ovaj tekst.
Autor je istoričar
