Portal palate Župan u Baru i vila tog barskog roda kraj Belluna u Venetu

Među njima se ističu Ivan Petrov Žu­pan, graditelj četvorospratne palate smještene nedaleko od barske katedrale sv. Đura 1444. g., prezviter Bernard de Zupa­nis 1494. g., Domenego Zupan, načelnik stratiota u Baru 1501. g., Vicenzo Zuppan, gradski su­dija 1548. g., Ivan Župan, rektor crkve sv. Vlaha u Dubrovniku 1570. g., Marino Franov Zupan, horist iste crkve 1573. te pleban Tiberio Frana Marinova Zuppa­na, rođen oko 1555. g.

Ostavši bez supruge Katari­ne, majke njihove djece Pjerka i Marije, Ivan Petrov Župan u rodnom gradu otpočinje građe­vinski poduhvat unajmljujući klesara iz Gruža. Vjerovatno se radilo o bliskom rođaku pozna­tih dubrovačkih zidara Ivana i Marka Krivančića-Vlahotovića. Po narudžbi Župana, kamenar Vlahota Krivaničić je obrađivao kamen za kuću dužine oko 11,5 m i širine oko 5 m, koja je trebalo je da se podigne u blizini palate sv. Đura („pallazo de San Zor­zi“). Dva pročelja, ispred i pozadi nad liticom („sopra la ripe“), tre­balo je izvesti izglačanim kame­nom. Detalji ugovora ne upućuju na izradu klesarskih elemenata, no sasvim izvjesno je njoj pripa­dao nadvratnik portala s grbom roda Župan.

Ono što u kontekstu onovreme­ne arhitektonske strukture po­sebno plijeni jeste visina, odno­sno višespratnost kuće čije je podizanje ugovarano na najvišoj gradskoj koti. Krivaničić je bio obavezan obezbijediti da se iz­grade quator palmenti kuće. Vi­sinom od preko 13,2 m ta je pala­ta 1445. g. upotpunjavala urbani pejzaž na trgu sv. Đura, okre­nuta jednom stranom i prema ponoru, odnosno Barskom po­lju. Evidentno solidne gradnje, građevinu je 1570. g. sveštenik Ivan Župan zavještao barskoj katedrali m. S.to Zorzi.

Biskup Belluna i Feltrea Luigi Zuppani, G. Moech

Pomenuti barski đakon Tiberio Župan je 1577. g. u Rimu dobio izvjesnu dispenzaciju. Shodno predaji u Veneto iseljenog ogran­ka Župana, taj pleban iz Bara je zbog napada korsara koji su spa­lili crkvu u kojoj je opsluživao bio primoran da se iseli u Vene­ciju, a potom se nastanio u župi Sedico, nedaleko od Belluna. Ogranak plemićkog roda Zuppa­ni smjestio se u renesansnoj villi u Valbelluni, integrisanoj u sred­njovjekovni rustični burg, s dvije oslikane kapele; crkvica sv. Lo­vra je bogato dekorisana freska­ma Marca da Mela (†1583.). Cr­kva sv. Lucije ističe se palom koji su conti Zuppani poklonili zgradi nadpopa Sedica. Mjesto na ras­krsnici puteva za Belluno, Feltre i rijeku Piave pored Trive (Sedi­co) je tada nazvano Triva-Pasa, po sjećanju na plemićku famili­ju izumrlu 1578. g. S braćom i sinovcima, Tiberio pok. Frana postao je rodonačelnik dinastije Zuppani koja je dala komuni Bel­luna sveštenike, 1819/41. bisku­pa ujedinjene dijeceze Belluna i Feltrea Luigija Zuppanija (1750-1841.), po jednog prefekta i ga­ribaldinskog generala, opstajući sve do 23. maja 2000. Tada je preminula profesorica contes­sa Francesca Romana Zuppani (1913-2000.), koja je, nemajući potomaka, mecenatski u naučne i kulturne svrhe 1995/97. doni­rala villu i 15 ha okolnog zemlji­šta (vrijednosti 1,7 miliona €) komuni i pokrajini koje su prije 400 godina primile njenu poro­dicu.

1 Donacija je inače izazvala pravni spor s jednim potražio­cem nasljeđa koji je trajao 12 go­dina.

Zgrada i kompleks ville potiču iz XVI st., iako su tokom kasnijeg vremena nekoliko puta preure­đivani. Izgradila ih je porodica Pasa, koja je izumrla krajem XVI st., kada prelaze u vlasništvo Zuppanija, čijem je pripadniku dodijeljen naslov plebana Sedi­ca. Prva faza gradnje obuhvata niski središnji dio zgrade s tri­jemom, a druga se prepoznaje po ugraviranoj godini 1694. i izgradnji visokog timpanona sa sunčanim satom i golubarnikom. U XVIII st. porodica se bogati, daje biskupa, a villa se proširu­je i uljepšava; posljednja faza karakteriše se krilom arhitek­te Segusinija, koje podsjeća na palladijsku arhitekturu. Pose­ban šarm villi daju veliki kamin, štukature i freske sa sakralnim temama u luminoznom glavnom salonu Gerolama Moecha. 2

Villa Zuppani, Sedico kraj Belluna; photo Renato Bortot

Iseljeni Baranin Tiberio Zuppani bio je posjednik u okolini Bellu­na već 1585., a župnik u Sedicu pokraj Belluna avgusta 1593., kada je u vizitaciju u vezi sa pri­mjenom odredbi Tridentskog koncila tamo došao biskup G. B. Valier. Župnik je, kako vizitaci­je svjedoče, bio i 1598. i 1613. g. Zvonik s dva zvona u Sedicu, koji se uzdizao zapadno od crkve, po­minje se 1602. Familija Zuppa­ni porijeklom iz Bara dobila je grofovsku titulu 1772. g., koja je zatim potvrđena Francescu pok. Nicola odlukom od 9. maja 1829. 4

„Potičući iz drevne i slavne po­rodice čije je porijeklo povezano s patricijatom Bara, grof Luigi Zuppani je rođen u rezidenciji predaka u Pasa di Sedico 1. okto­bra 1750., a započeo je studije u gradskoj školi koju su vodili jezu­iti, istakavši se odmah zbog svo­je inteligencije i zalaganja toliko da je 1766. njegovo ime bilo prvo na popisu ‚optimata‘”. U Bolog­ni je doktorirao „oba prava“, ali nije uspio ući u jezuitski red. Za­ređen je decembra 1774. Postav­ši katedralnim kanonikom 1793. g., izabran je ubrzo za vikara. Bio je hrabri protagonista direktnog protivljenja italijanskoj vladavi­ni Napoleona koja je naslijedila austrijsku 1806. g., što ga je ko­štalo hapšenja i sudske kazne u Veneciji od tri godine zatvora jer je smatran odgovornim za „remećenje unutrašnjeg spoko­ja države“. Zbog napora u korist mladih, car Franjo I predvidio je Luigija Zuppanija za biskupa sjedinjenih biskupija Belluno i Feltre, a imenovanje je uslijedi­lo 1819. g. Austrijski car mu je dodijelio odlikovanje Željezne krune, a papa Grgur XVI, prvi bellunski pontifik, imenovao ga je za pomoćnika domaćeg pre­lata pri papinskom prijestolju, i za rimskog grofa.5 Jedna ulica u Bellunu nosi njegovo ime.

Preseljenjem više pripadnika roda Župan nadomak Belluna u Venetu objašnjena je ćutnja ju­žnojadranskih istorijskih izvora koja se iznenadno nad njima u Baru nadvila potkraj XVI st. Dok u Baru uspomenu na ovaj nekad brojni, zaboravljeni rod, čuva nadvratnik s grbom kao portal u identitetsko nasljeđe prostora, uspavana villa Zuppani iščekuje svoju daljnju sudbinu svakako kao jedan od nezaobilaznih sti­mulansa u promišljanju buduć­nosti Belluna. 

Dr Savo Marković

1 Dario Dall’Olio, „Hemingway in Asolo”, Art Style Magazine, Summer – Fall 2014, artstylemagazine.com (23/02/2020), p. 20.

2 D. Dall’Olio, „Hemingway in Asolo”, pp. 21, 22.

3 Fotografije su ustupljene ljubazno­šću Veronike Dalmas, kojoj se srdač­no zahvaljujem.

4 Florio Miari, Dizionario Storico-Ar­tistico-Letterario Bellunese, Belluno 1843., pp. 170, 173.

5 R. Bona, „Luigi Zuppani deciso oppo­sitore al regno italico di Napoleone”; F. Miari, Dizionario, pp. 173-174.; Savo Marković, „Iz Bara do Belluna: Tiberio Župan (XVI. – XVII. st.) i naslijeđe roda Zuppani“, Hrvatski glasnik, XVIII, br. 178, Kotor 2020., str. 91-95.