Poljoprivreda

Ulazak u EU poljoprivrednicima donosi benefite, ali i brojne izazove

Podolar: Poljoprivrednici nisu konkurentni ako se ne udruže, cijena proizvodnje veća ali EU fondovi doprinose kvalitetnijem životu na selu

Navikavanje na puno papirologije, poštovanje propisanih procedura, povezivanje proizvođača i otvoreno tržište za konkurenciju iz EU veliki izazovi, ulaganje u ruralni razvoj i mlade poljoprivrednike te bolja nadoknada štete od nepogoda najveći benefiti, kaže za Analitiku predsjednik Agro-klastera sa sjedištem u Vinkovcima

Google

Dodaj Analitiku među omiljene izvore na Google-u

Podolar: Poljoprivrednici nisu konkurentni ako se ne udruže, cijena proizvodnje veća ali EU fondovi doprinose kvalitetnijem životu na selu Foto: Facebook
Mirka Dević
Mirka DevićAutorka
Portal AnalitikaIzvor

Iako je Crna Gora u pristupnim pregovorima sa EU zatvorila poglavlja 11 i 12, koja se tiču poljoprivrede, ruralnog razvoja i bezbjednosti hrane, pravi izazovi tek predstoje. Potrebno je prilagoditi se velikom tržištu kakvo je ono EU, biti konkurentan, a istovremeno ispuniti brojne standarde koje članstvo nameće svakom proizvođaču.

U tom smislu, iskustva poljoprivrednika iz Hrvatske mogla bi biti značajna pomoć za njihove kolege u Crnoj Gori. 

Zajednička poljoprivredna politika prilagođena velikim članicama, problem depopulacija sela

Predsjednik Agro-klastera sa sjedištem u Vinkovcima, diplomirani ekonomista Zdenko Podolar u razgovoru za Portal Analitika kazao je da se kao najveći izazov za hrvatske poljoprivrednike nakon ulaska u EU pokazalo prilagođavanje načelima evropske poljoprivredne politike. Izazovni su, kaže, bili i drugačiji modeli razvoja i podsticanja poljoprivredne proizvodnje te prilagođavanje na procedure i zahtjeve koji se moraju ispoštovati da bi se koristila sredstva EU fondova.

„EU sprovodi zajedničku poljoprivrednu politiku, ali strateške podrške proizvodnji i mjere za ruralni razvoj su dobrim dijelom prilagođene starim i velikim članicama EU. Bilo je nužno, dakle, prepoznati njihove modele i strategije kada je poljoprivreda u pitanju kako bi korištenje sredstava iz fondova EU bilo efikasnije i obilnije“, kaže Podolar. 

Najbolji primjer za navedeno je, pojašnjava, udruživanje proizvođača u zadruge, proizvođačke organizacije i slično. 

„U starim i velikim članicama EU udruživanje proizvođača je dostiglo vrlo visok nivo dok u novim zemljama članicama, zbog raznoraznih razloga i nasljeđa prošlosti, to ide vrlo sporo i teško, a mjere ruralnog razvoja su najčešće kreirane prema potrebama udruženih proizvođača (zadruge, proizvođačke organizacije ...), a ne prema potrebama pojedinca. Dakle, navikavanje na puno papirologije, poštovanje propisanih procedura, povezivanje proizvođača i otvoreno tržište za konkurenciju iz EU su bili veliki izazovi s kojima se i danas naši poljoprivrednici suočavaju i bore“, navodi Podolar.

Ukazuje i na to da je posebno veliki problem, ne samo u Hrvatskoj već i u cijeloj Evropi, depopulacija ruralnog prostora. 

„Osim što prostor ostaje prazan problem se javlja sa nedostatkom radne snage što značajno utiče na konkurentnost tj. opstanak nekih tradicionalnih poljoprivrednih grana“, pojašnjava naš sagovornik.

Cijena proizvodnje raste, industrija dovodi u pitanje tradicionalne metode proizvodnje

Podolar ističe i da je cijena proizvodnje u Hrvatskoj od ulaska u EU do danas značajno porasla. Posljedica je to, kako kaže, prvenstveno globalnih trendova, posebno u snabdijevanju energentima. 

„Vlada Republike Hrvatske je u okviru dozvoljenih mjera iz nacionalnih sredstva intervenisala u kontekstu smanjenja troškova cijena goriva, plina, električne energije, ali, uprkos tome, troškovi proizvodnje su puno brže rasli nego prodajne cijene“, ističe on.

Podsjeća i da EU nema direktne podsticaje kojima bi se smanjili troškovi proizvodnje, ali, dodaje, kroz mjere kojima se podstiču ulaganja u nove tehnologije, navodnjavanje, bolje korištenje otpada iz proizvodnje pokušava se održati nivo dostignute konkurentnosti.

„EU standardi su imali djelimičan uticaj na tradicionalne oblike proizvodnje jer su zahtjevi za primjenom zdravstvenih standarda kao i strandarda očuvanja životne sredine imali uticaj na održivost pojedinih grana poljoprivrede. Činjenica je, međutim, da bi i bez EU standarda neke djelatnosti došle u problem jer savremeni način života, masovna proizvodnja i potrošnja industrijskih proizvoda, dovodi u pitanje isplativost i održivost tradicionalnih proizvodnji suhomesnatih proizvoda, voćnih proizvoda, meda, sireva i slično“, pojašnjava sagovornik Analitike. 

Domaći proizvođači teško konkurišu uvozu, šansa u klasterima

Podolar primjećuje i da je ulazak Hrvatske u EU imao uticaj na uvoz iz država koje nisu dio Unije. Izuzetak je, kaže, Kina koja je, direktno ili indirektno, sveprisutna kako u prehrambenoj industriji tako i u drugim djelatnostima. 

„Uvoz iz Brazila se, na primjer, ogleda kroz uvoz soje za stočnu hranu i, s obzirom na situaciju sa sojom na globalnom nivou, takav uvoz je očekivan. Od zemalja koje nisu članice EU poseban uticaj na situaciju na tržištu ima uvoz proizvoda iz Ukrajine i to uvoz pšenice i drugih žitarica, jaja i sl. Problem je i sa uvozom proizvoda iz zemalja EU, posebno iz velikih država kao što su Španija, Poljska, Italija ... S obzirom na način proizvodnje, raspoložive resurse i uspostavljene modele proizvodnje, hrvatski proizvođači teško konkurišu uvozu iz tih zemalja. Kvaliteta uvozne hrane i uvoznih prehrambenih proizvoda je na vrlo upitnom nivou, ali činjenica je da se kroz različite kampanje postiglo to da su domaći proizvodi došli na cijenu“, ističe Podolar. 

Ipak, prema njegovim riječima, upitno je u kojem obimu domaći proizvodi mogu zadovoljiti potrebe nacionalnog tržišta, posebno u vrijeme turističke sezone.

„Upravo u tome se ogleda i misija našeg klastera koji je u fokus svog rada stavio male proizvođače hrane, jačanje njihove konkurentnosti, promociju i prodaju domaćih proizvoda te kroz projekte efikasnije korištenje dostupnih EU fondova“, pojašnjava naš sagovornik.

Probleme rješavati kroz institucije za podršku, neprilagođenost vodi gašenju proizvodnje

Problemi sa kojima su se suočili poljoprivrednici iz Hrvatske rješavani su prvenstveno na institucionalnom nivou, pojašnjava Podolar, posebno oni koji se tiču prilagođavanja EU standardima.

„Osnivane su lokalne i regionalne institucije za podršku, kao što su razvojne agencije, lokalne akcione grupe (LAG-ovi), inicirano je osnivanje udruženja proizvođača, a tamo gdje nije bilo dovoljno privatne preduzetničke inicijative često puta su projekte pokretale i županije (regionalni nivo) te opštine i gradovi (lokalni nivo). Pitanje konkurentnosti proizvođača se rješavalo izgradnjom preduzetničke infrastrukture (skladišni i distributivni centri, tehnološki parkovi, proizvođački inkubatori, sistemi za navodnjavanje...) dok su sami proizvođači ulagali, uglavnom iz sredstava EU fondova, u nabavku savremene opreme, postrojenja, dugogodišnjih zasade i slično“, ističe Podolar.

Upozorava da neprilagođenost tržištu može značiti i gašenje proizvodnje.

„Proizvodnje koje nisu mogle biti konkurentne su se s vremenom smanjivale, a najveći problemi su bili, konkretno, u proizvodnji šećerne repe pri čemu su površine pod repom višestruko smanjene, a šećerane za preradu uglavnom prestale s radom osim jedne ili dvije. Zbog velike izloženosti uvozu problemi su i danas naglašeni u proizvodnji voća, povrća i u industriji proizvodnje i prerade mesa“, naglašava on.

Benefiti brojni, interes svake države da mladi ljudi ostanu na selu

Ipak, prema mišljenju našeg sagovornika, članstvo u EU je donijelo puno više benefita nego negativnih uticaja. 

„Iz sredstava EU finansirane su mnoge aktivnosti, izgrađena je preduzetnička infrastruktura (logistički i distributivni centri, skladišta, sistemi za navodnjavanje...), nabavljena je mehanizacija i oprema za proizvodnju, nabavljane su najkvalitetnije stočne rase za proizvodnju mesa i mlijeka itd“, navodi Podolar. 

Ističe benefite podsticaja za ruralni razvoj.

„Mjere za unapređenje stanja u ruralnom prostoru su takođe bile vrlo izdašne i to je rezultiralo puno višim nivoom kvaliteta života na selu jer su, osim osnovne infrastrukture (voda, plin, kanalizacija i sl), izgrađeni brojni vrtići, domovi za starije, obnovljene i izgrađene školske zgrade“, kaže naš sagovornik.

Kao osobito važno ističe finansiranje mladih poljoprivrednika s ciljem da ostanu da žive na selu i da se bave proizvodnjom hrane, što je, smatra, interes svake države.

Značajan benefit je, kaže, i sigurnost kod različitih oblika bolesti životinja i biljaka te kod elementarnih nepogodakojima su poljoprivredni proizvođači, kaže, izloženi svake godine u sve većem obimu. 

„Štete koje nastanu nakon nepogoda se nikada ne mogu namiriti u cijelosti, ali zahvaljujući sredstvima iz EU fonda solidarnosti i drugih sličnih izvora te štete se ipak namiruju u prihvatljivom obimu za proizvođače. Gledajući sveukupne benefite na nacionalnom nivou, značajno je to što država iz EU dobije puno više sredstava nego što mora da uplati pa i iz nacionalnog budžeta ostaju na raspolaganju značajna sredstva za finansiranje različitih aktivnosti ili projekata u poljoprivredi“, zaključuje Podolar.

Zapratite nas
Najnovije vijesti, svakog dana, na vašim omiljenim aplikacijama.
Portal Analitika