Manastir posvećen Svetom Vasiliju Ostroškom, u narodu je poznat kao manastir Ribnjak. Nalazi se u selu Zupci. Na mjestu današnjeg manastira Ribnjak postojali su ostaci crkve koju je po legendi podigla kraljica Jelena.
Krajem 20. vijeka i početkom ovog, crnogorsku kulturnu baštinu zadesio je devastatorski talas čiji je cilj, bio i ostao, da se nastavi kontinuitet prekrajanja nacionalne kulturne baštine. Posebno su u tom periodu stradali sakralni spomenici kulture, najviše oni kojima gazduje MCP Srpske pravoslavne crkve. Riječ je o kontinuitetu prekrajanja koji je zabilježen na čitavoj teritoriji Crne Gore. Sa drastičnim primjerima izvođenja tih radova javnost se upoznala mnogobrojnim primjerima iz Bara.
Mogli smo to vidjeti na primjeru Rumije i kulta Svetog Vladimira. Mogli smo se upoznati kako Srpska pravoslavna crkva besprizorno mijenja i zatire istorijsko nasljeđe Crne Gore rušeći kult Svetog Vladimira.
U Baru se mogu vidjeti još mnogi primjeri tog odnosa SPC prema kulturnoj baštini i svojevrsnog, kako se često može čuti, obilježavanja teritorije.
Podaci o crkvištu u Zupcima na mjestu Ribnjak 1962. godine publikovani su u monografiji o Starom Baru profesora arhitekture Đurđe Boškovića.
On je tada o crkvištu u Zupcima zapisao:
“Na oko šest kilometara od Bara, u ataru sela Zupci, kod zaseoka Ribnjak, postoje temelji crkve koju je po tradiciji, podigla kraljica Jelena. Bila je to jednobrodna crkva izdužene osnove sa reklo bi se, pravougaonom apsidom i prilično izduženom pripratom. Sagrađena je od prilično dobro obrađenih kvadera krečnjaka.
Služila je, po kazivanju seljana i pravoslavnim kao Crkva Sv. Vasilija i katolicima pod imenom Sv. Ivana. Mještani još ovo mjesto nazivaju Benediktinski dom. Bošković piše i da je naučnik Jastrebov bio dobio jedan stari pečat koji je bio pronađen navodno na ovim ruševinama, ali da je teško saznati da li je pečat pripadao ovoj ili nekoj drugoj crkvi (Glasnik SUD, XLVIII, 1880, 360)“
Kako bilo, nakon posljednjih neimarskih zahvata SPC na ovom arheološkom lokalitetu teško da će iko više biti u mogućnosti da nešto istražuje ili otkriva o njegovoj bližoj i daljoj prošlosti. Zabetonirani su.
Gornju crkvu iznad manastira Ribnjak, na brdu Gradac, podigao je kralj Nikola nakon borbi za oslobođenje 1877-78. Gradnja bogomolje u Zupcima, izvještava ondašnja crnogorska štampa, dovršena je 1894. godine. Hram je osveštan godinu kasnije, a potpadao je pod parohiju Barsku Mitropolijske eparhije Crnogorske crkve.
Ova Knjaževa zadužbina, nazvana i Ribnjak, po obližnjem polju i izvoru, posvećena je Vasiliju Čudotvorcu Ostroškome, koga je autokefalna Mitropolija crnogorska - Crnogorska pravoslavna crkva pod upravom mitropolita Save Petrovića-Njegoša kanonizovala najkasnije 1768. godine.
Znači do skoro na mjestu današnjeg manastira Ribnjak postojali su arheološki srednjevjekovni ostaci crkve i crkva na brdu Gradac koju je bio podigao kralj Nikola.
Danas je to nakon što su se “neimari” SPC dohvatili ovog arheološkog lokaliteta sasvim druga priča. Sada ovaj “kompleks” čine:hram Svetog Vasilija Ostroškog, obnovljeni stari hram Sv. Vasilija Ostroškog na brdu Gradac, paraklis-krstionica Sv. Jovana Krstitelja, hram Svetih Apostola Petra i Pavla, konak koji se sastoji od tri objekta i dvije ekonomske zgrade...
Što bi rekli, SPC neimarstvo mu je dalo pun tretman, raznolikost stlova, arhitektonskih i slikarskih elemenata koji teško da su bili prisutni na ovim prostorima, uz obavezno ograđivanje “posjeda” visokim zidovima. E sad ako je i od “obnovitelja” mnogo je.
Kao što možete vidjeti na fotografijama na mjestu arheološkog lokaliteta nikao je kompleks raznorodnih zgrada svih oblika koji teško da se mogu dokumentovati u starijoj i novijoj prošlosti Bara i okoline. Drugim riječima, nije stigla ni da bude naučno obrađena, a posebno ne danas kada je prošla kroz neimarsku mašineriju SPC.
I eto, pored sve važnosti crkvišta u Zupcima za crnogorsku kulturnu baštinu, danas se opet može konstatovati da je SPC uspjela da devastira ovaj arheološki kompleks radovima koji su izvedeni bez nadzora, dodajući elemente koji stilskim karakteristikama odstupaju od ambijenta u kojem se nalaze.
Komentari ()
