Tako, eto, imamo stereo ugođaj, koji, za razliku od muzičkog, u ovoj drugosekretarsko-ministarskoj izvedbi uopšte ne zvuči kako treba.
Ali, već se svi, htjeli to ili ne, navikamo na nove političke obrasce i standarde, đe je visina ljestvice za znanje, obrazovanje, kulturu i umješnost, a i za ostale bitne stvari, svedena na visinu horizontalne putne signalizacije - i to one izblijeđele, davno na brzinu išarane ...
Ljestvica i mjera kvaliteta je na nuli, dakle, ili nuli teži, baš kao i cipele za hodanje, što vire ispod stola prezuvene višestruke ministrice, dok prima goste u crevljama za goste.
Zato nam je, pretpostavljamo, ovako neinformisanima, pod snijegom ispod jedne od naših planina, đe signala ima vazda i ból, mlađani ministar/sekretar spoljni upotrijebio termin koji naša verzija google ne može da pronađe u riznici starih j novih diolomatskih i političkih teorija i doktrina, čudno da to momče govori o “teoriji NULTOG problema u odnosima naše male zemlje sa moćnom uzdanicom Srbijom.
Doktrina nultog problema! Kako to moćno zvuči!
Jedino što je ovo “nulti” od nula, što je broj, pa mu nulti, nulta, nulto dodje kao pridjev od nula i kao redni broj. Valjda.
Ali, preveli smo mi odmah na uobičajeni, kolokvijalni, svakodnevni narodni govor to što je Ministar htio da reče.
Sa Srbijom - nema problema. Ska problem. No problem, zero, zilch.!
Što god da radi zemlja Srbija, ima da se doktrinarno ponašamo kao sa Srbija ne radi ništa, da problema niđe nema, niti ga može biti, niti je dozvoljeno da se kaže da problema ima, iako ga nema! Ima da ga nema, kaže mladi šef diplomacije, i to doktrinarno!
Pa se vi, blago nama, viđite. Crna Gora ima da pritisne “reset” dugme - i problemi su istorija, historija, povijest! (Eh, da je onaj nedužni Tramp znao za to, pa samo pritisne dugme - i sve kako treba!)
Ministar, nažalost, nije imao vremena i prostora, pritisnit drugim problemima, da kaže od kad taj reset sa Srbijom počinje. Važi li retroaktivno? Ako važi - onda imamo i druge nedoumice i dileme. Od koje godine da “gi resetnemo”, bre? Od Bombaške afere, od Mojkovca, od Dožića i gušenja CPC, od Božićne pobune, Rovačke republike, od prognanoga Kralja, od rušenja ranjene kapele na Lovćenu, ili od donošenja kamena sa Oplenca za drugu, lažnu kapelu - jer na Lovćenu i u Crnoj Gori (pardon - Zetskoj Banovini) nema krša i kamenja dovoljno?
Ili da reset puce stisnemo na neki drugi datum, recimo 20. maj 2006, pa da izbjegnemo zoru narednoga dana? Možda je na to mislio ovaj te mu se pričinjavaju ovacije, i to stojeće?
Ali, onda bi doktrina nultog problema postala obogaćena retroaktivnim djejstvom, pa bi postala Doktrina Retroaktivne Nule, pretpostavljamo, naivno.
Ili je, a sva je prilika da jeste mladi i perspektivni diplomata, za kojeg ćemo, kad sve ovo prođe, zamoliti da bude unaprijeđen na poziciju prvog sekretara (bio čovjek ministar - to su dodatni bodovi!), zaboravio da, pošto je ministar vanjskih poslova, ne priliči da u tuđoj zemlji, napada i kritikuje šefa sopstvene države. Razumijemo da to radi u nepomenutom koncernu slobodne riječi, ali u diplomatiji, kaže nam jedan prijatelj, nije red da odeš preko granice i pričaš loše o najvišem i prvom zvaničniku sopstvene zemlje.
Ili je, možda, da opravdamo šefa nam diplomatije, u žurbi pred polazak u oslobođeni Berlin, pritisnuo pogrešno dugme za “reset”, pa mu se izbrisalo i ono malo što je znao, dok je bio sekretar?
Muka velika, mada je i mala, poštovani čitaoče!
Zamišljamo, dok promiču ničim izazvane pahulje, kako bi to izgledalo, u Podgorici koje odavno nema, ili, još gore, na Cetinju, kad ministar ne bude više ministar, a neki srednjovječni oriđinal, pošto ga prepozna, kaže, dobronamjerno:
“Viđi, bez svakoga, oli mi kupit’, ne bilo ti zapovijeđeno, jedno po’ kila doktrine, ako si put grada, nestade mi, sve popismo sinoć! Samo da bude svježa, zamoli tamo. Evo ti pare, zadrži kusur!”
