Nekad su iz koalicije ZBCG, današnjega po nesreći predśednika Parlamenta Crne Gore pozivali na okup ratne drugove, danas pozivaju na paljenje. Malo svjesniji svoje rukovodeće odgovornosti, sad oni tobož ne pozivaju na paljenje i ne pale, noto kao neko drugi radi i o tome priča, a oni eto samo na taj oganj dodaju ponešto što im ne odgovara. Da pročiste vazduh i teritoriju. Jer im je etničko čišćenje omiljena higijenska navika.
Stara je to priča. Sad je samo ogrnuta plaštom evropske budućnosti Crne Gore, u koju nas, silom prilika, oni kane odvesti sad kad su stupili na vlast, baš kao što je i njihov patron Putin bio evropeista kad je zapośeo vlast u Rusiji. Danas vidimo đe je Putin, đe je i njegova i njihova Rusija i kakva nam se evropska budućnost sprema.
A u toj evropskoj budućnosti, u toj Evropi u koju nas vode, reče nam to između redova Milun Zogović danas na zasijedanju Skupštine, nema mjesta crnogorskome jeziku zbog – lijepo nam je to objasnio – tvorbe riječi!
19U svom gulašu od javljanja, koje je poduzeo tokom rasprave o izmjenama Zakona o visokom obrazovanju, Milun Zogović je, posve logično, govorio o udžbeniku za srednju školu. Gledaocima s jeftinijim ulaznicama ionako nije bitno što je srednje a što visoko. Bitnije je mnogo da progutaju pilulicu neistina o progonu nekih pisaca „iz literature“ (kako bi ono o beskonačnosti svemira i ljudske gluposti?!) i pilulicu fašističke mržnje prema nazivima „Matica crnogorska i PEN centar“ (voljela bih inače znati pripada li Tolkin npr. Matici crnogorskoj ili Crnogorskome PEN centru).
I opet ide tirada odbrane kanona, ovaj put obrazovnih. Jer u glavama onih koji sve gledaju kroz nacionalno predmetni je program jednom napisan i on se kao svetinja mora čuvati, da se slučajno niko od nacionalnih pisaca iz njega nikad ne ukloni. Ne smije se dozvoliti savremenima da pišu – štaviše treba ih spaliti, makar karnevalsku vatru nek ośete – da ne bi riječ njihova uprljala udžbenike današnje omladine. O umovima da i ne govorimo.
Stižu tako u duhu onoga što nazivaju „ozbiljnom raspravom“ danas iz skupštinskih klupa pozivi na progon crnogorskoga jezika iz škola, na paljenje udžbenika crnogorskoga jezika, jer su se eto Crnogorci usudili da budu kreativni u tvorbenim procesima i da koriste one postupke koji postoje i u drugima jezicima, pa čak i u srpskome.
Problematična mu je, veli nam Zogović, riječ Pivagra (nastala procesom slivanja riječi Piva i vijagra) koja se našla u udžbeniku crnogorskoga jezika za treći razred gimnazije, a po obrazloženju se da suditi da mu je problematična zbog riječi vijagra. Da je sklon da se (seksualno ili bilo kako drugačije) obrazuje i u odraslome dobu, mogao je Zogović lako doznati da je vijagra lijek za srce, baš kao što je mogao lako doznati da su obrazovani ljudi oni koji nijesu skloni tabuima, zabranama i da je osnova obrazovanja razgovor o svim temama, sloboda razmišljanja i promišljanja.
Za trinaest godina, koliko je u upotrebi udžbenik koji je uzrok današnjih Zogovićevih trauma, nijesu uspjeli naći razlog da ga spale dok im se danas nije u njemu ukazala vijagra. Nije u udžbeniku, ali se može naći u akademskim radovima, i zanimljiv primjer slivenice „bravnik“ na koji me danas ovo skupštinsko izlaganje śeti.
Riječima Miluna Zogovića, „molim građanima da izvinu“ na ovom sentimentu.
