Politička kriza kroz koju je Crna Gora prolazila tokom prethodne godine reflektovala se i na druga društvena polja, pa su tako godinu za nama obilježili napadi i prijetnje na novinare, pokušaj diskreditacije profesora Fakulteta za crnogorski jezik, porast govora mržnje, mizoginija…
I u 2023. nastavljena je praksa partijskog zapošljavanja u javnoj upravi, a ponovo su u fokusu bili slučajevi nepoštovanja državnih simbola.
O pomenutim događajima za Portal Analitika govori građanski aktivista Dušan Pajović.
Novinari žrtve koje vladajući režimi pokušavaju upodobiti
Osvrćući se na rast broja prijetnji i napada na novinare, pri čemu su posljednje stigle na adresu pet crnogorskih novinarki, Pajović naglašava da je simptomatično to da su meta nedavnog napada baš novinarke.
„Moramo shvatiti da je mizoginija fašistički obrazac mišljenja i ponašanja jednako koliko je to i ultra-nacionalizam. Dakle, u crnogorskom društvu svakodnevno imamo borbu sa ovim ili onim oblikom fašizma, i sve to u javnom prostoru. Novinari i novinarke su još jedne žrtve koje vladajući režimi pokušavaju upodobiti da budu samo još jedna cigla u zidu. Režim se vodi maksimom „Ili si naš ili si njihov“, te pretpostavlja da je baš svako nečiji politički igrač“, navodi Pajović.
11U tom obračunu, kako dodaje, oni oponente i nezavisne individue oslikavaju plaćenicima, braniocima kriminala i slično.
„Time se crtaju mete. A sve se to dalje „preliva“ na društvo, konkretnije na pojedince koji samo gledaju na koga će izručiti frustracije. Tako da za svaku prijetnju, mrki pogled ili napad na novinarke i novinare – vlast nosi direktnu odgovornost“, izričit je Pajović.
Napominje da osim prijetnji i napada postoje i slučajevi marginalizacije i ukidanja javnog prostora za određene novinare/ke.
“Nedavni primjeri toga su ukidanje emisije Aritmija Tamare Nikčević i Knjiških ljudi Đorđa Šćepovića na Gradskoj TV. Kako piše Šćepović, modifikujući stihove Vita Nikolića: Na gradove udariće trava i zavesti svoju strahovladu. Svi cvjetovi ostaće bez glava, da bi bili sa svetosavljem u skladu”, ističe Pajović.
FCJK prijetnja velikosrpskom projektu u Crnoj Gori
Govoreći o napadima na Fakultet za crnogorski jezik i književnost (FCJK), te pokušaj diskreditacije profesora od strane jednog dijela javnosti, Pajović podsjeća da je FCJK nesumnjivo jedina slobodna državna institucija u klerikalnoj Crnoj Gori.
„Kao takvi, profesorke i profesori, ali i studentkinje i studenti FCJK-a percipirani su kao ogromna prijetnja normalizaciji velikosrpskog projekta u Crnoj Gori. Plan vladajućih struktura je da Crna Gora implicitno, poslušno i prećutno postane velikosrpska gubernija, novi entitet sa limitiranom državnošću. A svi znamo da bi ljudi sa FCJK-a prije potpuno sagoreli nego da to dozvole. Zato ih je potrebno “disciplinovati” i diskreditovati“, kaže Pajović.
Mišljenja je da je razlog zašto je FCJK u ovoj godini trpio dodatne pritiske (npr. optužnica protiv Batrićevića, islamofobni napadi na Čirgića) ili, kako dodaje, „stupidne pokušaje diskreditacije (propagandni uredak Vijesti, predstavljanje FCJK-ovog antiimperijalizma kao nacionalizama, itd.) to što fakultet treba da pristupi procesu reakreditacije u sljedećoj godini“.
„Ako Goran Danilović zaista okupi svetosavsku armiju oko sebe koja bi pokušala da ukine FCJK, jasno je da kao društvo moramo adekvatno odgovoriti. To bi podrazumijevalo organizovanu javnu podršku, proteste i akcije građanske neposlušnosti. Ne sumnjam da će ljudi sa FCJK-a u tome imati saborce, i obratno – da ćemo mi imati saborce na FCJK-u“, poručuje Pajović.
U školske programe uvrstiti rodno obrazovanje
Osim prijetnji novinarima i napada na FCJK, na meti je i ove godine bila LGBTIQ+ zajednica, pa se pokazalo još jednom da crnogorsko društvo teško prihvata različitosti.
Da bi došlo do promjene, kako ističe sagovornik Analitike, osim edukacije i kontakta sa LGBTQI+ osobama, koji prema istraživanjima direktno smanjuje predrasude, potrebno je dekonstruisati “drugost”, odnosno ko su i šta znače “drugi” i “drugačiji“.
„Jedan od autora koji se bavi izučavanjem fašizma, govori da je fašizam ništa drugo nego hostilnost prema univerzalnom građanstvu. Dakle, potrebno je razlučiti da je građanin – svako, bez obzira na njen ili njegov identitet, te da samim tim treba da uživa sva zagarantovana ljudska prava“, navodi Pajović.
Kako dodaje, ovo bi dovelo do slavljenja identitetskih razlika i multikulturalizma, umjesto hostilnosti i uniformnosti.
„U kratkoročnom smislu, smatram da je u školske programe potrebno uvrstiti i rodno obrazovanje, te razviti discipline rodnih studija. Osim toga, nadam se izglasavanju Zakona o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja“, ističe Pajović.
Dok stvar ne eskalira, ne vidimo znakove pored puta
U našoj zemlji tokom prethodne godine u porastu su bili i mizogini i govor mržnje. Osim osuda partija, NVO sektora i građanskih aktivista, izostala je adekvatna reakcija institucija.
Sagovornik Analitike stava je da mizoginija u društvu počinje sa nazivanjem sina „jedincem“ (iako ima tri sestre), a završava femicidom – rodno zasnovanim ubistvom.
„Došli smo do toga da sve dok stvar ne eskalira niko ne vidi problem u znacima pored puta. Apsurdnost patrijarhata, ali i njegova sveprisutnost i ukorijenjenost najbolje se vidi u slučaju ubistva Zumrite Nerde. Ubica je dobio samo 12 godina zatvora, jer je suprugu Zumritu prije ubistva više puta tukao. Samim tim, sud smatra da nije postojala namjera da je ubije, pa mu je odredio kaznu za porodično nasilje, umjesto za ubistvo. Horori stvarnosti i dokaz koliko smo zakazali u etabliranju društvenih institucija, koje direktno kreiraju i socijalnu atmosferu“, ocjenjuje Pajović.
Ukazuje da temelji ove mržnje i nejednakosti počivaju na patrijarhatu i kapitalističkom shvatanju „posjedovanja“ i komodifikacije svega – uključujući ljude.
„Jer, kako je napisao Nikolaidis, da je ubio tuđu ženu dobio bi 40 godina. Ubio je svoju i dobio 12“, navodi Pajović.
Važno je, smatra on, napomenuti da ubice i nasilnici nisu tek tamo neki marginalci, odmetnici i bolesnici - već „zdravi sinovi patrijarhata sistema koji ih njegovao“.
„Na osnovu prethodno rečenog, možete pretpostaviti da su fenomeni dublji i fenomenološki. Nema lakih i brzih rješenja. Potrebna nam je sveobuhvatna reorganizacija društva i institucija, organizovanost koja bi počivala na kooperaciji i solidarnosti, umjesto na takmičenju i tlačenju. No, prvi i najurgentniji koraci bi svakako morali biti načinjeni u reformi edukacije i pravnog sistema, jer su oboje podosta zastarjeli, te (p)održavaju rigidne sisteme opresije“, naglašava Pajović.
Partijsko zapošljavanje osigurava glasače
Govoreći o problemu partijskog zapošljavanja, Pajović navodi da je tzv. tridesetoavgustovska većina od DPS-ovog režima preuzela negativne obrasce, „usavršila“ ih, i na sve to još dodala klerofašizam.
„Naravno, jedna od preuzetih stvari je i partijsko zapošljavanje u državnim upravama. Ono osigurava glasače, podršku na društvenim mrežama i javnim skupovima, ali i odvlači ljude od volje za promjenom“, ističe Pajović.
Sagovornik Analitike ne misli da je državni posao ikakvo rješenje, kao što nije ni privatni.
„U prvom ste potčinjeni partiji i birokratskoj administraciji, a u drugom slučaju te tlači gazda u želji za profitom. Ostanak mladih, kao i funkcionalna depolitizovana državna uprava bi se mogli osigurati na isti način: svrsishodnim, dobro plaćenim, društvenim poslovima sa kraćim radnim vremenom. Ljudi moraju pronaći smisao u svom radu, određenu konekciju sa ljudima i prirodom, a da pritom imaju i novca i vremena za slobodne aktivnosti i neku vrstu samoaktuelizacije. U 2023. ili 2024. već postoji pregršt akumuliranog novca (koji nje, ali može biti, ravnomjerno raspoređen) i adekvatna tehnologija (čiji razvoj nije, ali može biti, usmjeren na ovakav vid pomaganja čovjeku) da bi se u tom pravcu krenulo“, ističe Pajović.
Uvijek će postojati jezgro ljudi koji će se boriti protiv fašizma
Ni u 2023. godini određeni segmenti našeg društva nisu uspjeli da prevaziđu „problem“ skrnavljenja državnih simbola, koje je čak dolazilo i od pojedinih funkcionera. Pored toga, sveprisutniji je i vjerski i nacionalni ekstremizam.
Pajović naglašava da se spremnost na borbu protiv ovakvih stvari od strane političara može jasno dokazati.
„Pogledajte koliko je puta u Skupštini odbijen Zakon o zabrani fašističkih organizacija i simbola. To nam sve govori. Sami političari su kreatori struktura koji podstiču te narative, a u krajnjem - i sami su pobornici istih. Obračunavanje sa nacionalizmom i vjerskim ekstremizmom bi podrazumijevalo i obračunavanje sa “fašistom u sebi”, a to bi mijenjalo same ličnosti, politike, pozicije i glasače. Niko od tih ljudi nije spreman na taj put, niti ga želi“, smatra Pajović.
Što se tiče samog društva, vjeruje da će uvijek postojati jezgro ljudi koji će se aktivno boriti protiv fašizma i svih njegovih oblika, uključujući borbu protiv njegove relativizacije.
„Imam dovoljno visoko mišljenje o našim građankama i građanima da bih pomislio da će ikad ustuknuti. Na kraju krajeva, ovo je ipak zemlja sa bogatim antifašističkim nasljeđem. Toliko jakim da nas i fašisti često moraju lagati da su antifašisti… Ili da ih zanima samo ekonomija“, zaključuje Pajović.
