Zbog pritiska da se saobraćajnica što prije otvori i nedostatka sredstava, tunel je zvanično pušten u saobraćaj 2006. godine iako je bio daleko od završenog, bez instalirane rasvjete i ventilacije.
Tunel Anzob u Tadžikistanu, poznat i kao "tunel smrti“, smatra se najmračnijim i najopasnijim tunelom na svijetu. Smješten je na auto-putu M34, na nadmorskoj visini od 2.700 metara u tadžikistanskim planinama, dug je pet kilometara i nema rasvjetu ni ventilaciju.
„U tunelu je gust dim zbog kojeg je disanje teško i bolno zbog izduvnih gasova“, objašnjavaju stručnjaci iz Dangerous Roads.
Toksični tunel bez rasvjete
Strašan podvožnjak ima ogromne rupe na kolovozu, kao i nedostatak osnovne rasvjete i ventilacije, što ga čini izuzetno opasnim. Tunel Anzob povezuje Dušanbe, glavni grad zemlje, i Hujand, drugi najveći grad Tadžikistana, a izgrađen je 2006. godine i pušten u saobraćaj iako je bio daleko od završenog, piše Express.co uk.
Tunel nema ni semafore koji bi regulisali hiljade vozila koja svakodnevno prolaze kroz njega – jedino što vozače očekuje jeste tama. Djelimično je obnovljen 2018. godine, kada su dodati sistemi za odvode i sanirane rupe, ali stručnjaci upozoravaju da su potrebna dodatna poboljšanja.
Ogromne rupe
Uz probleme otrovnog vazduha i potpunog mraka, bezbjednosne uslove dodatno pogoršava katastrofalno stanje kolovoza. Ogromne rupe, duboke i do pola metra, predstavljaju stalnu prijetnju za vozila i vozače. Zbog izuzetno lošeg sistema odvoda, voda stalno curi sa plafona, ispunjavajući te rupe i stvarajući opasna „tunelska jezera“ koja mogu sakriti oštro kamenje ili progutati cijeli točak.
Kvar vozila u takvim uslovima postaje izuzetno opasna situacija. Bez saobraćajnih oznaka i semafora, vožnja se svodi na haotično izbjegavanje rupa i vozila iz suprotnog smjera koja izranjaju iz tame. Sudari i oštećenja su česta pojava, a svako zaustavljanje produžava izloženost opasnim gasovima.
Zabilježeni su brojni slučajevi u kojima su ljudi preminuli od gušenja ugljen-monoksidom tokom saobraćajnih zastoja u kojima su ostali zarobljeni. Putnici i vozači redovno prijavljuju vrtoglavicu, mučninu i osjećaj panike dok prolaze kroz ovu pet kilometara dugu saobraćajnicu. Tunel se često zatvara zbog hitnih popravki.
„Očekujte ogromne rupe na putu koje mogu uništiti osovinu automobila, kao i poplave koje gotovo pretvaraju tunel u jezero. Cijeli SUV može se potopiti ako se vozi pogrešnom stranom. Na putu nema oznaka pa je vožnja lijevom ili desnom stranom opciona, a najčešće se vozi sredinom. Na polovini tunela voda izlazi na put zbog inženjerske greške. Automobili i kamioni koji dolaze pojavljuju se u mraku sa upaljenim farovima kako bi upozorili druge vozače da se sklone“, objašnjavaju iz Dangerous Roadsa.
Jedan posjetilac podijelio je iskustvo vožnje na TripAdvisoru:
„Prošli smo kroz tunel dva puta i nismo imali nikakvih problema osim straha! Saobraćaj je bio dvosmjeran, a tama i nedostatak ventilacije bili su zastrašujući, ali preživjeli smo. Vožnja je bila prelijepa i vreijdna rizika“, naveo je on.
