Nastavio je Kralj Aleksandar. Znao je on da 6 hiljada zapaljenih kuća, hiljade ubijenih, prognanih i utamničenih nije dovoljno da se ubije duh Crne Gore.
Zato je udario na simbole i svetinje. Srušio je Tablju, posjekao brijest, prodao zvono Ivanovo, srušio Njegoševu kapelu i napravio svoju. Naivno se nadao da je ugasio Crnu Goru. I danas su ponovo tu.
Sa iste adrese, sa istim slugama i poslušnicima. Na isti način pokušavaju da unište Crnu Goru. Gase MA, sportske klubove, zatiru kulturu, nasrću na manjine… Ista zla pamet otima crnogorske svetinje Ostrog i Cetinjski manastir, oće da ruši Lovćen, uništava sve što je sinonim za Crnu Goru. Pokušavaju što i oni prije njih.
Sve čine da satru Crnu Goru.
Da ubiju misao, da nestane nada, da ugase luču crnogorsku. Ipak, istorija ima potpuno drugačiji naum. Da li Sveti Vladimir, Sveti Vasilije i Sveti Petar paze na Crnu Goru ili sudbina sve postavi na svoje mjesto, nije nam dato da znamo.
Ono što znamo je, da se Nemanjićima zartro svaki trag. Da je Kralj Alerksandar, kod nas poznat kao Aca Palikuća, ispuštio zlu dušu na marseljskom asfaltu. Da izdajnicima i poslušnicima nema traga ni pomena.
Da je priroda najglasnije jurišnike na Lovćen, zbrisala prošle godine. Viđite dobro kako završavaju oni koji otimaju, pljačkaju i uništavaju tuđe. Oni koji bi da ruše jedinstvo naših vjera i nacija.
Dalje ruke od Crne Gore. Crnogorske svetinje su vam poslale jasne poruke. Jeste li ih shvatili?
