Polazeći od toga da vlast ima najveću odgovornost jer posjeduje poziciju moći, na zakonu zasnovanu, da posjeduje alate i mehanizme da svoju moć sprovodi sa ciljem ostvarivanja ustavnih vrijednosti kroz sprovođenje zakona i potrebnih politika, smatramo neprihvatljivim nezakonito postupanje sa prikupljenim podacima u vršenju poslova održavanja javnog reda i mira. Nedvosmisleno je utvrđeno, kroz izvršenu kontroli nadležnog organa, da se sa snimcima javnih okupljanja nije postupalo u skladu sa odredbama Zakona o unutrašnjim poslovima koji je važio u momentu kontrole i koji nalaže u članu 56 stav 4 da rok čuvanja snimaka i fotografija ne smije biti duži od 60 dana. Ova utvrđena činjenica nam daje za pravo da osnovano sumnjamo da i ostale informacije o neovlaštenom prikupljanju ličnih podataka i pravljenju baza sa ličnim podacima o učesnicima javnih okupljanja, jesu istinite i da predstavljaju zloupotrebu službenog položaja i datih zakonskih ovlašćenja od strane pojedinih pripadnika Uprave policije. Ne želimo da vjerujemo da se radi o sistemskoj zloupotrebi jer pouzdano smo u saznanju da ovakvih postupaka nije bilo u prethodnom periodu tj. u periodu masovnih javnih okupljanja u obliku „litija“ i narušavanja propisanih mjera zaštite zdravlja građana.
Najoštrije se protivimo ovakvoj praksi i tražimo od najodgovornijih rukovodilaca u državnim organima da prekinu sa ovakvom praksom, utvrde odgovornost i preduzmu potrebne mjere za uspostavljanje zakonitog funkcionisanja sistema vlasti. Pri tom prvenstveno mislimo na Ministra unutrašnjih poslova, na VD Direktora Uprave policije, na rukovodioce organizacionih cjelina u Upravi policije. Naglašavamo da je ovoj situaciji doprinijela, prema našem mišljenju, pasivnost Državnog tužilaštva i Zaštitnika ljudskih prava i sloboda. Ovakvim postupcima, počinjena je, ne samo povreda člana 10 Zakona o zaštiti ličnih podataka, već je povrijeđen i Ustav, kao i član 8 Konvencije o ljudskim pravima i slobodama.
Događanja od petka uveče 18. juna 2021. godine, na prostoru ispred Hrama Hristovog vaskrsenja, kada je feministička grupa "Bogougodnice" izvela performans, koje su protestvovale zbog premijere dokumentarnog filma i odluke SPC da dozvoli da se „u pravoslavnim hramovima širi nacionalistička propaganda i mržnja prema Crnogorcima“. Za vrijeme trajanja performansa, grupa žena „Bogougodnice“ trpjela je brojne uvrede pristalica SPC sa druge strane kordona policije i zaštitne postavljene ograde. U trenutku kada su se primakle zaštitnoj ogradi ispred Hrama kako bi izvele najavljeni performans, počelo je zalijetanje ka ogradi od strane podržavalaca politike SPC, psovke, prijetnje, teške uvrede i polivanje vodom, uz obrazloženje da ih one provociraju svojim nastupom.
I ovog puta izražavamo najoštriji protest jeziku mržnje, pogotovo jer je usmjeren prema grupi žena koje javno iskazuju svoj stav i odnos prema politici jedne vjerske zajednice, ne ugrožavajući nikoga i ničija prava. Smatramo potrebnim da ukažemo i na uzroke ovakvih pojava, koji se mogu pronaći u frustracijama nacionalnih politika iz prethodnog vremena, u negativnim primjerima nosilaca javnih politika i predstavnika političkih stranaka, u učestalim skandalima pripadnika političkih, zakonodavnih i izvršnih funkcija, u kreiranoj atmosferi polu haosa kada je skoro sve dozvoljeno radi određenog političkog cilja. Uzroci su vrlo kompleksni i neophodna je široka društvena akcija da bi se ovakva ponašanja prevazišla i ustupila mjesto uvažavanju i dijalogu.
Sa zaprepašćenjem smo saznali da se napadi na poslenike javne riječi nastavljaju! Ovoga puta na meti se našla Slavica Kruščić Vasović, novinarka, urednica, doajenka crnogorskog novinarstva, koja svoj neizbrisiv trag ostavlja na javnom servisu Crne Gore!
Tražimo od tužilaštva i policije da prioritetno rasvijetle ovaj slučaj i daju pun doprinos da se novinarska profesija sačuva od svake vrste pritiska! Dajemo punu podršku inicijativi da se napad na novinare smatra napadom na službeno lice!
Gospođi Kruščić Vasović dajemo punu podršku da nastavi sa svojim profesionalnim radom i društvenim angažovanjem.
Da nije sve crno pokazuje i događanje u našem najvišem zakonodavnom tijelu, u Skupštini Crne Gore, kada je usvojena Rezolucija o Srebrenici. Ipak smo kao društvo, kao cjelina, pokazali dovoljno zrelosti i prepoznali potrebu da se na ovakav način definišemo i iskoračimo ispred većine zemalja u regionu, da budemo pozitivan primjer.
Kao udruženje smo reagovali više puta i ukazivali potrebu jasne osude zločina, koji je kao takav najveći zločin na prostoru Evrope posle II svjetskog rata. Bili smo zaprepašćeni Odlukom Odbora Skupštine Crne Gore za ljudska prava i slobode da ne podrži tada Prijedlog Rezolucije i oštro ukazali na nazadnost i štetnost takvog postupka, prvenstveno prema našoj društvenoj stvarnosti i našoj budućnosti.
Ovim putem pozdravljamo ovu odluku Skupštine Crne Gore i vjerujemo da kao društvo pronalazimo put ka pravim i univerzalnim vrijednostima.
Ljudska prava u Crnoj Gori su izložena svakodnevnim ugrožavanjima i opasnostima. Neophodno je da kao društvo prepoznamo rizike usmjerimo se na njihovo prevazilaženje. Pored svakog od nas pojedinačno, moramo tražiti aktivnije djelovanje prvenstveno nosilaca vlasti, političkih subjekata ali i čitavog nevladinog sektora.
Da ne zaboravimo da se temeljna, ljudska, građanska, politička i druga prava osvajaju, a ne dobijaju na poklon!
