Kapelu u Kavču, posvećenu Gospi od Karmela, Sv. Nikoli i Sv. Franji danas poznatoj kao kapela Sv. Nikole sagradila su braća Rico (Rizzo) 1676. godine, o čemu svjedoči natpis na zapadnoj fasadi. I danas se kraj u kome se nalazi naziva Ricovina.
Nalazila se u okviru stambenog kompleksa. Ono što se odmah može primijetiti u arhitekturi kapele je da su korišćeni elementi kamene plastike sa neke starije gotičke građevine što joj daje nedvosmisleni dokaz njene umjetničke i kulturno istorijske vrijednosti.
Danas kapela nije u funkciji, samo jedan pogled na nju je dovoljan da se utvrdi da je u veoma lošem stanju i da mnogim očuvanim partijama prijeti rušenje. Apsida je u potpunosti odvojena od broda crkve. Na zidovima i svodu se uočavaju pukotine.
Krovni pokrivač je uklonjen, što doprinosi ubrzanom propadanju svoda. Stabla čempresa u neposrednoj blizini, uz zidove, ugrožavaju temelje kapele. Ulaz u kapelu je zarastao u šiblje.
Rekli bismo ni sav sjaj Porto Montenegra teško da može usporiti raspadanje ovog vrijednog kulturnog dobra, svjedoka o načinu života ovih prostora u 17. vijeku, kada su bogate trgovačke porodice stalno nastanjene u Kotoru, imale imanja i ljetnjikovce u drugim djelovima zaliva.
Kapela, zajedno sa ostacima zgrada i okolnim obradivim terasastim imanjima reprezentuje tipičnu organizaciju imanja kotorske vlastele i bogatih građana.
Skladna arhitektura kapele, sastavljene skoro u potpunosti od spolija, sa elementima umjetničke vrijednosti i fine zanatske izrade, kao što je grb porodice Rico, natpis i anđeo iznad ulaza, daju kapeli izuzetnu arhitektonsku i umjetničku vrijednost.
Ali izgleda uzalud, količina pažnje koja joj se posvetila kao takvom svjedoku rekli bismo - ravna je nuli. Ostavljena je i zaboravljena da se raspada na marginama infrastrukturnih i inih uspjeha savremenika.
Kako smo već naveli Kapela Gospe od Karmela, Sv. Nikole i Sv. Franje danas poznatoj kao Kapela Sv. Nikole nalazi se u Kavču, pored Tivta. Do kapele se dolazi kolskim putem. Oko kapele, neposredno uz zidove nalazi se nekoliko visokih stabala čempresa koji ugrožavaju već načete temelje kapele.
Kapela je malih dimenzija sa ulazom i preslicom za zvono na jugozapadnoj i polukružnom apsidom na sjeveroistočnoj strani. U arhitekturi kapele odmah je vidljivo da su korišteni elementi kamene plastike sa neke starije gotičke građevine. Portal je izveden sa gotičkim prelomljenim lukom. Dovratinici portala takođe su od spolija. Iznad portala u reljefu je izrađen anđeo koji nosi svitak. Iznad anđela je rozeta.
Bočno od ulaznih vrata nalaze se horizontalno orijentisani mali prozori sa kamenim pragovima. Iznad desnog prozora na kamenoj kvadratnoj ploči uklesan je natpis o posveti, graditeljima i godini gradnje koji glasi: SACELLUM HOC/DEIPARAE CARMELIT/ ACSS/ NICOLAO ET/ FRANCISCO/ SACRUM/ FRATRUM RIZZO PIETAS/ EREXIT AD 1676.
Iznad lijevog prozora je kamena kvadratna ploča sa baroknim grbom porodice Rico, sa prikazom ježa u reljefu. U gornjoj zoni pročelja nalaze se dvije kamene konzole u obliku šake.
Ista konzola nalazi se i na sjeveroistočnoj, bočnoj fasadi. Pročelje se završavalo preslicom za zvono koja je samo djelimično sačuvana. Na bočnim zidovima je po jedan horozontalni prozor.
Crkva je zidana tesanim kamenom, kontinualnim redovima različite visine. Zidovi se završavaju kotalima, a krov je dvovodni i bio je najvjerovatnije pokriven kanalicom. U unutrašnjosti kapela je jednobrodna, sa pravougaonim oltarskim prostorom. Zasvedena je poluobličastim svodom. Svod je zidan od kamena i sige. Opstaje do danas i kamena rozeta.
Pored sve njene ljepote i kulturno umjetničke vrijednosti arhivska građa o kapeli nije do sada istraživana, niti su vršena arheološka istraživanja. Kako se može pročitati u literaturi Rico je bila trgovačka porodica nastanjena u Kotoru i vjerovatno su kupili imanje u Kavču. Takođe se može pročitati da je sudeći po današnjem katastru, potez koji čini nekoliko parcela u okolini kapele, koji se naziva Ricovina, pripadao istoj porodici. U okviru imanja nalazio se stambeni kompleks sa kapelom, kula (kasnije je na tom mjestu sagrađen mlin) i terasasti vrtovi sa obradivim površinama.
Godine 1890. Vuk Ćuković iz Baošića, tadašnji vlasnik zemljišta na kojem se nalazila kapela, poklonio je zemljište pravoslavnoj crkvi Sv. Petke u Kavču. Zgrada u neopsrednoj blizini kapele je u 20. vijeku vijeku bila adaptirana za potrebe škole.
Po svemu viđenom i rečenom neophodne bi bile mjere zaštite ove kapele kako bi se spriječilo dalje rušenje ovog kulturnog dobra i sačuvali od raznošenja vrijedni umjetnički elementi kamene plastike koji se nalaze u njoj.
Naravno, sve to pod uslovom ako nadležni uspiju da vide nezahvalno stanje koje je snašlo ovo vrijedno kulturno dobro od sjaja i blještavila Porto Montenegra i ostalih reprezenata današnjih naših civilizacijskih „uzleta“.
Tekst je kreiran uz pomoć sredstava za pluralizam medija Ministarstva kulture i medija dodijeljenjih Portalu Analitika za teme po projektu za konkurs
