Vrijeme elektronskih kalendara i podsjetnika donijelo nam je neke prečice do malih ličnih rituala koji se obavljaju još otkako se vrijeme mjeri, no više nije potrebno listati stranice dnevnika da biste se prisjetili nekih događaja ili situacija. Često su podsjećanja koje nam opcija „na današnji dan“ servira na društvenim mrežama ne samo poput prozora kroz koje vidite neke napuštene svjetove, već pokazuju i gdje su se nalazila vrata kroz koja ste zakoračili u današnjicu kakvu ste odabrali.
Ovoga jutra ugledah podsjetnik na svoju prvu bitcoin analizu, napisanu prije tačno osam godina. Pojam i termin iz naslova do tada nijesu bili pominjani u domaćim medijima. Neko vrijeme istraživanja i testiranja koje je tome prethodilo činilo mi se nedovoljnim za svako bavljenje nečim što je većini potpuna nepoznanica, a svaki trenutak koji je odmicao poručivao je da je svako odlaganje besmisleno.
Godina 2013. i bitcoinov prvi prelazak psihološke granice od 30 dolara za mnoge su bili signal da prodaju ulog sačinjen od digitalnih novčića kupljenih prethodnih mjeseci po upola nižoj cijeni. Svi koji smo tek tada kreirali svoje digitalne novčanike pomislili smo kako smo propustili neponovljivu šansu. Sljedeća se ukazala kada je za kratko vrijeme dosegnuta vrijednost od 100 dolara. Oscilacije, kao prirodan rezultat promjene odnosa ponude i tražnje, pokazale su gdje se nalazi njegova stvarna vrijednost. Ona je danas iznad 64.000 dolara.
Da je neko prije osam godina postavio pitanje kako će svijet ili naša okolina u bliskoj budućnosti razumjeti i prihvatiti bitcoin vjerovatno niko ne bi mogao dati odgovor približan današnjoj stvarnosti – jer želje i očekivanja nijesu isto. Situacija danas ohrabruje mnogo više nego što je tada bilo moguće zamisliti – hiljade ljudi u Crnoj Gori već su se susrele s bitcoinom, stotine svakodnevno raspolažu njim, u potpunosti shvatajući da on nije samo čuvar vrijednosti i ono u šta treba ulagati kako bi se na promjeni cijene zaradilo, već ulaznica u čitav jedan novi univerzum u kojem njime plaćate ili u njemu možete biti plaćeni.
Kako onda tako i danas pitanje „još koliko će bitcoin rasti“ mi zvuči kao zahtjev za proricanje sudbine – takvo nešto niko ne može da zna i predvidi izvan onih kratkoročnih signala koji reflektuju neke uzročno-posljedične relacije koje su neizbježne. Tokom prethodnih osam godina došlo je do filtriranja i bitcoin su napustili oni kojima nije bio dovoljno špekulativan. Za razliku od investicija kao što su akcije ili obveznice, bitcoin onima koji u njega investiraju ne donosi dodatne prinose – nema dividendi ili prihoda na osnovu kamata, a njegova vrijednost nije povezana sa ekonomskim performansama. Ipak, ponašanje kriptovaluta bliže je tradicionalnim valutama nego nekoj berzanskoj robi, iako je percepcija da bitcoin ima sve tradicionalne funkcije novca zapravo jedna od ključnih okolnosti zbog kojih dolazi do nerazumijevanja.
Od nepoznanice kakva je bio kada ga je većina nas tek upoznavala došao je do statusa najpoželjnije imovine za koju je sve veći broj kompanija i banaka počeo da se otima, nudeći klijentima dodatne povoljnosti ako plate baš na ovaj način. Princip decentralizovanosti u libertarijanskom stilu osmišljen je kako bi funkcionisao bez centralne banke. Međutim, upravo intervencije centralnih banaka kod fizičkih valuta omogućavaju regulisanje odnosa vrijednosti u slučaju pada ili preopterećenosti. Ovdje, međutim, ne postoji ekvivalentan mehanizam.
Problem koji se javlja u većini zemalja vezan je za nejasnoće nacionalnog zakonodavstva po pitanju uređivanja pravila za obavljanje transakcija bitcoinom – na primjer, kako u knjigovodstvu tretirati bitcoin ili kako oporezivati transakcije prilikom njegove razmjene za fizički novac. U nekim zemljama ovo je veoma precizno regulisano, a rezultat takve regulacije je motivisanje rastućeg broja subjekata da prihvate bitcoin kao sredstvo plaćanja. U ostalim postoje specifične okolnosti zbog kojih nije preporučljivo „prepisati“ zakone iz drugih zemlja.
Sa druge strane, čak su i platforme za razmjenu bitcoina za tradicionalne valute slabo povezane, sa značajnim međusobnim razlikama u cijenama. Fragmentacija transakcija znači da relativno mali obim porudžbina može da ima znatno veći uticaj na cijene nego na visoko likvidnim tržištima razmjene tradicionalnih valuta.
Ipak, osam godina kasnije sve izgleda onako kako se niko nije nadao da će biti – giganti, poput banaka, kartičnih kompanija, online servisa i tehnoloških firmi kojima je bitcoin predstavljao neki oblik konkurencije i od kojih se očekivalo da će vremenom razvijati rivalstvo prihvatili su ga kao dio svoje strategije na kojoj baziraju inovacije. Države, odnosno centralne banke, postale su motivisane da razvijaju sopstveni digitalni novac kako bi uhvatile korak s vremenom. Sve veći broj mikrosistema kreira svoje kriptovalute u cilju poboljšanja ponude.
Ono što je ipak s ove tačke gledišta na mikroplanu najdragocjenije su brojne bitcoin i blockchain zajednice stvorene tokom prethnodnih nekoliko godina širom Crne Gore, sve veći broj studenata kako ekonomskih, tako i informatičkih usmjerenja koji buduća zanimanja traže u ovoj oblasti, sve veći broj blockchain developera i onih koji će to postati...
Na potezu su institucije koje treba da omoguće da dinamiku prihvatanja, koja se vidi u sve većem broju sektora, od finansijskog, preko ugostiteljstva, do poljoprivrede, prateći i uređujući ove oblasti kako bi korišćenje digitalnog novca postalo olakšavajuća, a ne otežavajuća okolnost. Osim dobre volje i potrebe da se unaprijedi konkretno ovaj segment postoji potreba da se sprovede niz strukturnih reformi u svim oblastima kojih se ovo tiče, a današnjem vremenu prilagode brojni zakoni, počevši od onog o elektronskom potpisu i svim pravilima vezanim za digitalni identitet, elektronskoj trgovini, kao i da se utvrde jasna pravila vezana za oporezivanje digitalnih transakcija koja nikome ko se opredijeli za savremeno poslovanje neće predstavljati prepreku.
Ovo nije oblast u kojoj se u velikoj mjeri moguće osloniti na evropsku praksu s obzirom na to da je ideja o jedinstvenom tržištu nastala znatno prije digitalne transformacije i da zemlje članice nemaju jedinstvenu politiku u ovoj oblasti, dok institucije EU usklađuju politike znatno sporije nego što to vrijeme zahtijeva, uprkos činjenici da je Evropska komisija veoma otvoreno pristupila ovoj oblasti u cilju povećanja interoperabilnosti i ubrzanja razvoja inovacija.
Sve je počelo pitanjem „a šta ako ovo niko ne bude razumio“ u kojem je vrijeme transformisalo subjekat iz odrične u neodređenu zamjenicu, a za osam godina društvo provelo kroz jednu tihu revoluciju, nastalu iz zbira nebrojenih ličnih motiva i akcija koje tek treba da postanu cjelina – bez ijedne pomisli da se ijedan korak pravi uzalud.
* * * * *
Autorka je doktorand u oblasti blockchain tehnologije. Ovo je šesti od 15 tekstova u serijalu Analiza digitalnih transakcija koji objavljujemo na našem portalu.
