Narod Crne Gore je na istorijskom referendumu 21. maja 2006. odlučio da gnijezdo ljudskih sokolova, kako je domovinu nazivao Nikola Najad Petanović, bude nezavisna i međunarodno priznata država. Time se i ostvario san mnogih velikana koji su dali doprinos boreći se na strani slobode i za vrijednosti kakve su doskora bile poštovane u našem gnijezdu.
Vrijednosti koje su gajili donosioci odluka u Crnoj Gori su demokratske, slobodarske, antifašističke, liberalne i, prije svega, patriotske. Sa tim vrijednostima gnijezdo ljudskih sokolova je gradilo kredibilan ugled pred međunarodnim partnerima i postalo dio svjetskih organizacija i, iako mlado, bilo i pod stalnim pritiscima neprijatelja.
Rukovodstvo države je marljivim radom uspjelo da sačuva bezbjednost i osigura da budući naraštaji imaju mnogo bolje uslove nego što su oni sami imali. Sada naši mladi imaju priliku da se usavršavaju na najprestižnijim univerzitetima i da grade karijeru koja je mogla biti samo san za većinu naših predaka.
Ne tako davno, nijesmo bili u mogućnosti da se slobodno krećemo u inostranstvu zbog viznih barijera, a sada sa ponosom možemo pokazivati pasoš Crne Gore i putovati u više od 100 zemalja svijeta bez viza. Vještom i mudrom politikom je naša domovina postala dio NATO alijanse, najmoćnijeg vojno-političkog saveza na svijetu. Time je bivše rukovodstvo omogućilo da mi mladi ne moramo da branimo zemlju oružjem, kao što su to naši preci vjekovima radili.
Da li smo uopšte svjesni postignuća? Sjetimo se samo perioda kada smo preživljavali pomoću socijalnih bonova i dijeljenja hljeba, a danas imamo gotovo neograničen izbor – ne čekamo u redovima, već dobijamo na kućnu adresu.
Ko ne može da vidi napredak od 2006. ili ne govori istinu ili je izmanipulisan
Kada govorimo o ekonomoskom rastu najbolji pokazatelj su kapitalne investicije gdje su za 15 godina izgrađene hiljade kilometara puteva, stotine mostova, škola i ostalih ustanova. Prema Monstatu bruto domaći proizvod u 2006. je iznosio nepune 2.2 milijarde a 2019. skoro pet milijardi.
Brojke nam govore da živimo mnogo kvalitetnije i svako ko želi može da istražuje. Kad smo kod istraživanja moramo biti saglasni da sada imamo bezbroj alatki i mogućnosti da pristupimo padacima. Zato samo slijepi mogu kritikovati vrijednosti koje su donosici odluka njegovali od nezavisnosti pa do danas.
Možemo svijet posmatrati sa dva aspekta. Jedan optimistični, koji nam daje nadu i vjeru za bolje sjutra. Može se biti i običan pesimista koji kritikuje bez adekvatnih argumenata i nije zahvalan za uslove koji su mu omogućeni.
Budimo optimistični i najbolja verzija sebe. Poštujmo državu! Drugu nemamo. Ja je nemam. Idealan svijet ne postoji, a teška vremena rađaju heroje.
U crnogorskoj omladini vidim budćnost i poletnost sokola. To me raduje i mnogo sam srećan, ali moramo stati na kraju trovanju mladih i jednom za sva vremena ugasiti vatru koja je počela da gori, jer požar ne smije da se proširi. Zajedno za bolje sjutra.
Sve mogućnosti koje imamo su proizvod rada na izgradnji moderne, evropske, demokratske, multietničke i savremene Crne Gore koji je stao tokom posljednjih godinu dana jer je narod prije svega nezahvalan, izmanipulisan i na njemu se konstantno sprovode psihološke operacije.
Ne treba da se previse poredimo sa drugima, već sa samima sobom i vidimo sopstveni napredak ili nazadovanje. Ko ne može da vidi napredak od 2006. ili ne govori istinu ili je izmanipulisan.
Crna Goro, postojaćeš dok je ljudskih sokolova, a uskoro dolazi izvanredno jato mladih koji znaju da cijene i, prije svega, imaju poštovanje prema starijima i cijene njihov rad i trud za državu.
Dok je nas neće niko moći da nama upravlja. Ne želim da u Crnoj Gori žive „ovce“, želim da se probude „lavice i lavovi“. U nove pobjede zajedno. Nek je vječna domovina naša mila.
