Ne, nijesam postao religiozan, niti ću vas ugnjaviti sa Radom Tomovijem, ali jednostavno nijesam mogao bolje nasloviti ovo moje sočinjenije o osvještavanju gumna Zvicera u Rokočima u Cucama, i kanonizovanja zvjerski umorenih Zvicera u svece Crnogorske pravoslavne crkve. Mi trenutno nemamo svetijega oltara od toga gumna jer su svi naši oltari Temeljnim ugovorom temeljno otuđeni od nas. I Cetinjski i Ostroški i svi drugi.
U toku istorije paljeni su oni i razarani i od Bušatlija i Ćuprilića i raznih drugih paša, ali nikada nijesu prestajali biti naši i brzo bi se uzdizali iz pepela. No, to je moglo biti dok je gorjela vatra slobode i rodoljublja u srcima naših predaka. Ni od koga nijesmo bili tako temeljito i dugovječno porobljeni kao od ovih što spališe nejač Zvicera i od domaćih izdajnika. I nikad nemadosmo toliko izdajnika koji se izgleda uplašiše od bestijalnosti srpske pestokupljevine iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske, koji se prvo proslaviše pucajući kao austrougarski vojnici na Drini na srpsku vojsku i na Lovćenu i Mojkovcu na crnogorsku, a zatim klanjem i ubijanjem komita i njihove nejači. A da, i izvođenjem čuvenog „pravoslavnog“ rituala pišanja po leševima mrtvih rodoljuba.
S Turcima smo imali kakve-takve odnose koegzistencije i jednakosti. Kojega našega oni zarobe ili ubiju u boju, oni mu okinu glavu i s njom na tvrđavu Onogošt ili na podgorički Depedogen. Tako i mi obezglavimo njihove i s glavama na Tablju ponad Manastira. I kad su nas harali, činili su to paše i seraskeri i mnogo je časnije bilo stradati od carske sablje nego od ništarija koje te brate i prisvajaju uz nježna objašnjenja da si ti samo zbunjen i da u stvari ne postojiš.
Nečasniji poraz nikad nijesmo doživjeli nego 2020. godine kada šapatom padosmo od najjadnije klike šarlatana i klovnova koji odradiše stotine neustavnih i nezakonitih i neljudskih akrobacija uz tihovanje i kohabitovanje čuvenoga suverenističkoga bloka.
Zato suverenistički blok molim da ne bucaju previše u predizbornoj kampanji nego da nam obećaju ono što oni mogu realno uraditi, da će se boriti da u našoj otadžbini, nama Crnogorcima, obezbijede isti nivo inkluzivnosti koji je izborila LGBTQR populacija. To je realni nivo koji možemo očekivati od ovakvih naših zastupnika.
Pretvorili smo se u skup demagoških politikanata, preletača i vatrenih rodoljuba sa kauča i tvitera. Posrbički istoriografi čak utvrdiše da su komitu Petra Zvicera i njegovu famelju pobili Cuce jer im je Petar navodno pokrao penzije i poriluk iz baština. I znajte da mnoštvo podržavalaca srpskog osvježenja u Crnoj Gori vjeruje u to.
Srećom, prof. dr Vujošević i pravnik i istoričar Novak Adžić, ali i istoričari prije njih, utvrdiše da je zlodjelo izvršila srpska žandarmerijska jedinica pod komandom majora Dragutina Kecmanovića, bivšeg austro-ugarskog kapetana, rodom iz sjeverne Bosne. Elem, prezime Kecmanović potiče od imena Kecman, a ono od naziva ketman koje znači - svjesni izdajnik, čovjek koji formalno prihvata drugu vjeru ili ideologiju, a u duši ostaje ono što je bio: prevrtljiv, prilagodljiv čovjek u svakoj prilici i svakoj situaciji.
Bože, kako ovo zvuči po naški, ali to smo naslijedili sa istoka. Naime, ketmansko učenje daje pravo muslimanu da laže i skriva pravo vjerovanje kada se osjeća ugroženim. Kao, Kur'an kaže da će Allah cijeniti muslimana po tome šta mu je u srcu a ne na jeziku. Kod šiita su ketman smatrali obavezom i stubom vjere, dok su se suniti zgražavali i mislili da se to vjerovanje može primijeniti samo u krajnjoj životnoj opasnosti. O evropskim i svjetskim odbljescima ketmanštine govori Časlav Miloš u djelu „ Zarobljeni um“. Interesantno, prezime Kecmanović se kod nas nije natićilo, ali su se često ispod časnih prezimena krili ketmani.
Moramo na noge, Crnogorci. Pustimo priče o demokratiji. Demokratija je samo riječ ako „demokratija kao praksa“ u sebi realno ne sadrži jednakost, slobodu, istinu i pravdu. Francuzi digoše milionske demonstracije zbog produženja vremenske granice za penziju, i to za dvije godine. I zapališe pariske i marsejske ulice. A nama nestaje domovina i ime, a mi mudrujemo. Stotine hiljada Italijana su demonstrirali na Dan oslobođenja protiv profašističke vlade. Mi nemamo demokratiju već mimikriju. To je ono kad se kameleon bojama i šarama prikriva da prevari snažnije predatore od sebe i da zavara nedužnog leptira kojeg će da proguta. Možda sve ovo što sam izrekao izgleda pregrubo, ali sam morao reći. Bojim se da za dva mjeseca neće biti ni jednog slobodnog medija i da neću imati đe da guknem. Nadam se da će iz pepela nejači Zvicera da nam se vrati moral i u našim srcima upali stara vatra slobode. I da se probudimo i budemo naredni svemu što nas snađe.
