Okanite se grijeha, pa da blaženstvujemo!

Danas sam se u Crkvi Svetog Nikole u Ulcinju molila za spasenje moje mile braće Milana Lekića, raščinjenog direktora Rudnika uglja, Darija Vranješa, gradonačelnika Pljevalja i episkopa Atanasija, upravitelja mileševskog.

Moji putevi traženja Boga doveli su me u Ulcinj. Čim sam iz sna ustala, umila sam se, obukla najbolju odjeću i obula najljepše cipele, baš onako kako doliči jednoj dobronamjernoj i uglednoj pravoslavnoj ženi, kakva ja inače i jesam.

Odijevanju kroz svoj (monaški) život pridajem posebnu važnost. Često me zbog toga kritikuju oni koji i sami ne znaju šta zastupaju i za koje vrijednosti se zalažu. Ne obazirem se na njihove zle i podmukle riječi, niti na njihovo pokvarenjaštvo. Umjesto toga ja ih još snažnije (svom svojom duhovnom i tjelesnom snagom, a velika je) zastupam kod Boga. Želim da svojim odijevanjem i preciznim molitvama pošaljem poruku kako svom okruženju, tako i naročito Gospodu našem Isusu Hristu.

Danas, na 30. avgust 2023. godine, želja da pomognem svojoj braći je bila snažnija od bilo čega drugog. Danima pratim kako se ponašaju moja braća u vjeri Milan (Lekić) i Dario (dr Vranješ) ali i Njegovo Preosveštenstvo Atanasije (episkop), koji (poput mene) pastirski brine o svom duhovnom stadu.

Primijetila sam da se bore s iskušenjima i da ih obuzima gordost i strančarenje. Osjetila sam sestrinsku potrebu da ih pomilujem, podignem i pomolim se za njih kako bi im se osvijetlio put i kako bi se odmakli od srebrenjaštva, prolaznosti i promjenjivosti ovoga svijeta. Obavezna sam, bez obzira šta oni misle o meni, a vjerujem da kao lijepo vaspitani i stasiti pravoslavci misle samo najbolje, da se Bogu molim da im podari razuma i snage, posebno mom bratu Milanu (Lekiću), koji je raščinjenje u pljevaljskom Rudniku uglja teško primio a još teže podnio i što je najgore - ne prihvata ga!

Kao pravoslavna hrišćanka ne mogu kući da mirno sjedim i pletem ili heklam (to mi su najdraže slobodne aktivnosti), dok su u takvom, totalno razvaljenom, stanju Milanova duša i tijelo.

Zato, nisam bila lijena i poranila sam u crkvu. A u crkvi, gdje mi je najljepše, ostvarila sam molitveni razgovor sa Bogom.

Molila sam se Gospodu za slobodu preduzetništva i da Srpska pravoslavna crkva ne preuzme upravljanje ekonomijom i privrednim aktivnostima u Crnoj Gori. Srpska pravoslavna crkva, preko nekih pastira i poslužnika, sve više koristi tuđu imovinu i tuđi rad za zadovoljenje svojih potreba i interesa. Gospod Bog će to podesiti i spriječiti da se ne ponovi ekonomija nestašice (slično komunizmu) a dogodi neka nova dirigovana (svetosavska) ekonomija.

Bog je najsavršenija ljubav. Zato sam se molila da iz episkopa Atanasija izađu nečastivi porivi i da pusti Rudnik uglja Pljevlja da samostalno i slobodno funkcioniše (to jest da ekonomski diše).

Molila sam se i za predsjednika opštine Pljevlja dr Darija Vranješa. Za njega je potrebno da se mole svi pravoslavni muškarci i žene Crne Gore (onim drugima biće na radost i olakšanje kada se molitve naše usliše). Mojim bratom obitava gordost. Molila sam se Gospodu da Dario prebiva u Bogu i da Bog prebiva u Dariju! Bez ljubavi nema nam spasenja! Dr Vranješ se na oči naše pretvara u gordost! Ne mirim se sa tim! Drugi ćute ali ne i ja! 

Gordost je najopasniji grijeh nečastivog prema nama. Molim se gospodu da i najmanja gordost izađe iz brata Darija. Molim se, nije mi teško, da mu se vrati blagodat koja je (prije strančarenja) obitavala u njemu! 

Njegove su dobre i plemenite oči i dalje pune ljubavi. Vidim to! Kao žena, sestra, buduća majka i baba. Zato ne gubim nadu. Molim se. Nije mi teško jer se brinem za njegovu dušu. Ne želim (odbijam i ne pristajem) da je prlja grijehom. Želim da i moj brat Dario, i svi mi zajedno sa njim, živi Bogougodnim životom i tako stekne život vječni u Hristu. Ne želim da nečastive gliste obuzmu njegov mozak kako bi prestao biti human, racionalan i tolerantan (sinoć prije spavanja čitala sam da su nekoj sestri u Australiji izvukli (stvarnu) glistu iz mozga dugu čak 8 mm).

Konačno, molila sam se za meni posebno dragog Milana (Lekića). Ako bude službovao u Podgorici svaki dan ću ići ispred Skupštine da ga sestrinski grlim i milujem. Kao brata zvaću ga da blaženstvujemo na obližnje Skaline i da mu olakšam što mu je oduzeto direktorovanje u Rudniku uglja. Molila sam se da smireno i s ljubavlju prihvati odluku vlasti i nadležne inspekcije i da ne naudi sebi.

Za mene nikada molitva nije bila obična ili jednostavna stvar. A posebno kada se molim protiv nataloženja mržnje i srebrenjaštva. Svakog dana vodim računa kako postupam, o čemu mislim, šta radim… Prije nego se svi odmorimo i počinemo u miru važno je da o tome svakodnevno mislimo i brinemo. Milana (Lekića), Darija (dr Vranješa), Atanasija (episkopa) i sebe samu, želim na Onaj svijet da ispratim kao pravednike. Radujem se trenucima kako nas četvero blaženstvujemo tamo Gore! A u ovom svijetu smo se i jedva poznavali. To je suština naše vjere! Da nakon površnosti i ovozemaljskog bezobrazluka tamo Gore (po vas bijeli dan) blaženstvujemo!

Svi smo obavezni (Milan, dr Dario i Atanasije, ali i ja zajedno sa njima) da vodimo računa u kakvom će se stanju duše naše predati Bogu. Meni je do toga važno. To mi je važnije nego da li će Milanče (brat mi je pa mu tepam) još pola godine biti direktor i europija ili da li će Eparhija mileševska “dobiti” još 150.000 eura “humanitarne” pomoći. To je sve prolazno. Ne može se manipulacijama i zloupotrebom vjere i naše pravoslavne crkve stati pred Gospoda.

Moja braća znaju o čemu govorim i koliko je potrebna i korisna moja molitva za njih. Oni zajedno sa mnom dobro znaju da su molitve i bogosluženja pluća kojim pravoslavni hrišćani udišu Hristovu vječnost. Bez molitve, svaki pravoslavni hrišćanin, a njih trojica naročito (zbog grešnosti i gordosti u srcu) prestaće disati. Učeni kažu “uklonite bogosluženja i molitvu - ukonili ste pluća”.

Zato želim da braća moja dišu! Punim pravoslavnim plućima! Isto tako želim da im olakšam život pa želim da prestanu da stalno misle na euriće. Zato sam se Gospodu molila i sto puta (u sebi i naglas) ponovila: “Bože, izbij im eure i mržnju iz glave”.

Vratila sam se kući. Presvukla se. Skinula odjeću i obuću koja je samo za crkvu. Popela na traktorče koje dužim u zadruzi i puna ljubavi prema svima otišla da berem lubenice.