Godina u kojoj Zavod za udžbenike i nastavna sredstva proslavlja 30 godina postojanja počela je lijepim nagradama (posebno priznanje Zavodu za knjigu na internacionalnom Sarajevskom sajmu knjiga) i naslovima knjiga koje podsjećaju na to da Crna Gora dobija književnice čija će se djela naći u nastavnim programima.
Jedna od njih je i Dragana Erjavšek koja je na dan promocije knjige pjesama „Sirup od ogorčevine”, sinoć održane u knjižari Zavoda u centru grada, obilježila i svoj mali-veliki jubilej – 30 godina od osvajanja prve književne nagrade.
Na promociji je, pored urednice Zavoda i ovog izdanja Lide Vukmanović-Tabaš i autorke, govorio i književnik Nikola Nikolić koji je ujedno i autor predgovora.
„Postoji nešto živo i privlačno u ovom tekstu što me je privuklo. Već nakon prvih par pjesama shvatio sam kuda vodi zbirka ‘Sirup od ogorčevine’. Vidjela se jedna sigurna umjetnička spisateljska ruka, i iskusna i specifična. Svidjelo mi se što je Dragana hrabro ušla u pisanje ove knjige. Čini mi se da mnogi današnji pjesnici i pjesnikinje imaju tu nemogućnost da se izraze na pravi način, pa nabacuju previše metafora. Ovo je tekst u kom odmah prepoznate da pjesnikinja nije bila rastrošna sa metaforama. Ona ide direktno u kost, u meso, ne boji se da ima moderni jezik. Svidjeli su mi se i neki šokantni djelovi, ali ona je savremena pjesnikinja, autentična u svom jeziku i izrazu i to je ono što me je kupilo, naročito simboli koje ‘istura’ na spontan način. Dragana od svake pjesme gradi priču. Iza ove zbirke stoji jedan ogromni intelektualni rad, promišljanje svake riječi. I kroz ritmiku njene poezije se osjeća ogromno čitalačko iskustvo. Dragana pazi kako upotrebljava jezik, a ono što je rezultat toga – vi ste kao čitaoci i te kako uključeni u knjigu. Ona nas je ‘uvukla’ u svoje pjesme i dala nam mogućnost da ih tumačimo.”
Nikolić je posebno naglasio da je Dragana Erjavšek slikala patologije koje karakterišu današnje međuljudske odnose, bilo da je u pitanju ljubav, porodica, prijateljstvo, a što je u dobrom dijelu uzrokovano i širom društvenom situacijom. Na kraju, i vi postajete akter u knjizi. Po tome se zna da je knjiga dobra, jer iz nje možete da uvidite ili naučite mnogo.
Vukmanović-Tabaš se posebno osvrnula na poigravanje sa naslovima koje autorka daje svojim knjigama, pjesmama, pričama: „Ta mreža bola koja se rano javila, čini se još u tinejdžerskim danima, pretočena je u dnevnu dozu ogorčenja, a bol se ukriva u po nekoj pjesmi ove najnovije zbirke Dragane Erjavšek. U „Sirupu od ogorčevine“ gleda se i ženskim i muškim očima, promišlja i muškim i ženskim umom.“
Autorka je objasnila da su pjesme nastajale u vremenskom rasponu od desetak godina, pa i više, i da su lične one posvećene majci, a ostalo su fantazije o likovima koji su mogli da budu čak i u nekim dramskim tekstovima, što potvrđuje Nikolićev zaključak da se u pjesmama prepoznaje i potencijal pjesnikinje za dramsko stvaralaštvo.
„Pojedini likovi u ovoj zbirci su ograničeni u poznavanju konvencija, ali emocionalno vrlo snažni. Postoji široka lepeza onoga što može da se osjeća u odnosu na druge ljude, ali ne dajem do kraja odgovore šta se dešava sa tim likovima“, kaže autorka Dragana Erjavšek.
Inače, ona se do sada okušala u poeziji, književnoj kritici, kratkim pričama i romanu, tako da ćemo sa nestrpljenjem očekivati rezultat njenih trenutnih istraživanja i usavršavanja na polju dijaloga u proznoj formi.
Za vizuelni identitet „Sirupa od ogorčevine“ pobrinula se Ana Pejović koja je za ideju naslovnog rješenja korice uzela temu iz pjesme „Čaj od bazične nelagode“ koja je poslužila kao vezivno tkivo za cijelu zbirku.
