Ovaj poznati kompozitor, izvođač i pedagog rođen 18. februara 1935. u Bjelovaru, gdje je violinu počeo da učiti sa šest godina. Sa četrnaest godina, slušajući radio stanicu American Forces Network, zaljubio se u džez. Kasnije počinje da svira i harmoniku i bubnjeve, a na kraju - vibrafon. Hrvatska radio-televizija podsjeća da je osnivač Zagrebačkog jazz kvarteta, a vodio je i druge hrvatske i međunarodne sastave: Boško Petrović trio, Zagrebački jazz kvintet, B.P. Convention, B.P. Convention Big Band, B.P. Club All Stars i druge.
Bio je vlasnik „B.P. Cluba“ u kome su od 1988. nastupali najveći svjetski muzičari, i izdavačke kuće „Jazzette Records“ za koju su mnogi od njih snimali. Organizator je brojnih džez događaja i jedan je od rijetkih učesnika sa ovih prostora koji je redovno nastupao na scenama širom svijeta.
Dobitnik je Vjesnikove nagrade „Josip Slavenski“, Nagrade grada Zagreba i brojnih drugih, te višestruki dobitnik hrvatskih diskografskih nagrada „Porin“, između ostalih i za životno djelo. U svoj je umjetnički izraz inkorporirao je elemente narodne muzike.
Petrović je bio zapažen i na polju džez edukacije, posebno kao rukovodilac Ljetne džez škole u Grožnjanu, u kojoj su stasali mnogi danas afirmirani džez muzičari.
Večernji list podsjeća da nikada nije mirovao, ni kao muzičar, a još manje kao duh, a u posljednje vrijeme bio je naročito aktivan. Prošle godine je objavljen boks-set sa presjekom njegove karijere, a odnedavno se gotovo svakodnevno susretao sa novinarom Davorom Hrvojem, koji je pisao biografiju čije je objavljivanje najavljeno za kraj godine. S objavljivanjem biografije Petrović nije žurio da ne bi, kao što je ironično komentarisao u septembru prošle godine, napravio gužvu na aktuelnom tržištu „autobiografija“.
– Kako vidim, mladi i uspješni ljudi pišu svoje autobiografije već sa 25, 30 godina. Ja mislim da proživim još 5-6 godina, pa bi mi bilo žao da i iz tog razdoblja ne uđe nekoliko štosova u tu knjigu.
