U toj inicijativi traže da Ustavni sud naredi obustavu izvršenja odluke Sudskog savjeta po kojoj im prestaje funkcija zbog ispunjavaja uslova za penziju.
Početkom avgusta Sudski savjet je konstatovao prestanak sudijske funkcije za 23 sudije. Među njima su Stanka Vučinić, Petar Stojanović, Svetlana Vujanović, Lidija Ivanović, Senada Hasanagić, Miljana Pavlićević, Dragica Vuković, Dragica Stojanović, Dragica Kovačević, Vesna Šćepanović i Vesna Pavišić koji su se juče obratili Ustavnom sudu.
Oni osporavaju ustavnost odredbe člana 17 stav 1 Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju kojom je propisano da osiguranik stiče pravo na starosnu penziju kad navrši 66 godina života (muškarac), odnosno 64 godine života (žena) i najmanje 15 godina staža osiguranja.
Tako je sutkinjama utvrđen prestanak sudijske funkcije i radnog odnosa, dvije godine ranije nego muškarcima sudijama, a njima godinu dana ranije nego ostalim osiguranicima koji po Zakonu o radu mogu obavljati djelatnost do 67. godine života.
Sporan im je i stav 2 istog člana kojim je propisano da osiguranik stiče pravo na starosnu penziju kad navrši 40 godina staža osiguranja i 61 godinu života.
Time, objašnjavaju, Sudski savjet diskriminiše profesiju jer onemogućava sudije da obavljaju sudijsku dužnost do navršene 67. godine života, do kada ostali osiguranici u Crnoj Gori mogu obavljati svoju djelatnost.
Kršenje međunarodnih ugovora
Tvrde da navedeno, osim sa Ustavom Crne Gore, nije u saglasnosti ni sa Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda koji zabranjuju svaki vid diskriminacije po osnovu pola.
“Naime, odredbom člana 8 stav 1 Ustava Crne Gore zabranjena je svaka neposredna ili posredna diskriminacija, po bilo kom osnovu. Odredbom člana 17 stav 2 Ustava Crne Gore je propisano da su svi pred zakonom jednaki, bez obzira na bilo kakvu posebnost ili lično svojstvo, dok je članom 18 Ustava Crne Gore propisano da država jemči ravnopravnost žene i muškaraca i razvija politiku jednakih mogućnosti. Odredbom člana 14 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda je utvrđeno da uživanje prava i sloboda predviđenih tom konvencijom osigurava se bez dikriminacije po bilo kom osnovu, kao što su pol, dok je članom 1 Protokola broj 12 uz Konvenciju propisano da se uživanje svakog prava koje zakon predviđa mora obezbijediti bez diskriminacije po bilo kom osnovu, kao što je pol i sl. i da niko ne smije biti diskriminisan od javnog tijela po bilo kom osnovu”, navode u obrazloženju.
Primjena sporne odredbe u praksi najbolje pokazuje, tvrde podnosioci inicijative, neusklađenost sa Ustavom Crne Gore i pomenutim međunarodnim ugovorima.
“Dakle, odredba čl.17 stav 1 Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju i njeno tehničko povezivanje sa odredbom čl.121 st. 2 Ustava Crne Gore diskriminiše žene sudije po osnovu pola u odnosu na muškarce sudije, a sudijsku u odnosu na ostale profesije, jer i sudijama muškarcima primjenom te odredbe onemogućava se obavljanje sudijske dužnost nakon navršene 66. godine života. Odredba čl.17 st.2 Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju diskriminiše sve sudije neovisno o polu jer ih onemogućava da čak nakon 61 godine života obavljaju sudijsku dužnost ukoliko imaju 40 godina staža osiguranja. Tako osporavane u praksi direktno povređuju odredbu čl.121 st.1 Ustava koja garantuje stalnost sudijske funkcije, a odredbu čl.121 st. 2 koja je garant stalnosti sudijske funkcije pretvaraju u svoju suprotnost”, objašnjeno je u inicijativi.
Praksa EU
Sudije ističu i da je njihovo obraćanje opravdano i sa stanovišta prakse Suda pravde EU koji je u presudi Cresco investigation dao jasne upute svim članicama EU, a time i državama koje su na putu pridruživanja, kako postupati u slučaju diskriminatorskih odredbi.
“Naime, Veliko vijeće Suda pravde EU nedvosmisleno u ovoj presudi navodi da je zabrana diskriminacije kao opšti princip dovoljna kako bi pojedinicima dodijelila pravo na koje se mogu pozvati u postupku u kom učestvuju. I kao najvažnije, ukazao je da su nacionalni sudovi obavezni da garantuju pravnu zaštitu od diskriminacije kako bi obezbjedili puno dejstvo zabrane diskriminacije i da moraju izuzeti iz primjene svaku diskriminatorsku odredbu nacionalnog prava, bez obaveze da zahtijevaju ili čekaju njeno ukidanje od strane zakonodavca. Dakle, Evropski sud pravde je zaključio da sve dok država članica radi ponovnog uspostavljanja jednakog postupanja ne izmijeni svoje zakonodavstvo koje diskriminiše određene kategorije lica po osnovu jednakog tretmana zaposlenih, dužna je da i onim zaposlenima, koji su diskriminisani, dodijeli pravo koje imaju ostali, a koje im je uskraćeno diskriminatorskom normom – objašnjeno je u dokumentu.
Posljedice
Podnosioci inicijative smatraju da bi pretrpjeli nenadoknadivu štetu u slučaju izvršenja odluka Sudskog savjeta, za šta su i dostavili obrazloženje Ustavnom sudu.
“Na sedamnaestoj sjednici Sudskog savjeta, održanoj 16. avgusta 2021. godine, Sudski savjet je donio odluku da se raspišu oglasi, između ostalih, za šest sudija Vrhovnog suda Crne Gore, sedam sudijskih mjesta u višim sudovima, dva sudijska mjesta u Privrednom sudu Crne Gore, tri sudijska mjesta u Višem sudu za prekršaje Crne Gore. Istovremeno, Sudski savjet je donio odluku o raspisivanju internih oglasa za popunu po jednog sudijskog mjesta u Osnovnom sudu na Cetinju. Raspisivanjem oglasa izvršiće se popuna pozicija u sudovima u kojima smo mi obavljali dužnost. Odlukom Ustavnog suda kojom bi se utvrdila nesaglasnost odredbe člana 17 stav 1 i stav 2 Zakona o penzijsko i invalidskom osiuguranju sa Ustavom, nama bi se trajno i neotklonjivo onemogućilo da se vratimo da obavljamo sudijsku dužnost koja nam je nezakonito i neustavno oduzeta odlukama Sudskog savjeta”, zaključuju u obrazloženju.
