NVO Antifašisti Cetinja reagovali su povodom izjava mitropolita SPC Ljubiše Ostojića – Metodija i predsjednika Skupštine Crne Gore i četničkog vojvode Andrije Mandića, izrečenih 12. oktobra 2025. godine na Krnovu, gdje su, kažu oni, još jednom pokušali da falsifikuju istoriju i predstave nacističke saradnike kao „nevine žrtve“.
Njihovo reagovanje prenosimo integralno:
"Vučićev mitropolit, zajedno sa sveštenstvom Srpske pravoslavne crkve, služio je parastos „golobradim mladićima ubijenim na Krnovu 1944. godine“, dok je četnički vojvoda Andrija Mandić tvrdio da se tada dogodio „zločin protiv mladosti Crne Gore“, navodeći da su „više od trista nenaoružanih mladića brutalno strijeljani od bratske ruke“.
Takve tvrdnje nijesu samo neistinite, nego i duboko uvrjedljive za sve one koji su stvarno ginuli u borbi protiv fašizma. Mi iz NVO Antifašisti Cetinja nemamo namjeru da objašnjavamo istorijske činjenice popovima Srpske pravoslavne crkve i četničkom vojvodi Andriji Mandiću. Jer oni dobro znaju istinu, ali je svjesno prekrajaju. Zato ovo reagovanje ne pišemo zbog njih i ostalih stranih agentura, već zbog poštenih građana Crne Gore, da ne bi još jednom bili izloženi besramnim pokušajima da se saradnici nacista pretvore u žrtve, a antifašisti u zločince.
44Na Krnovu se u avgustu 1944. godine nije dogodio nikakav zločin, već oružana borba između partizana i četnika Pavla Đurišića, koji su u tom trenutku bili dio okupatorskih snaga pod njemačkom komandom.
U okviru njemačke operacije „Ribecal“ (poznatija kao „Durmitorska operacija“), protiv partizanskih jedinica upućene su jake snage: 7. SS-divizija „Princ Eugen“, 13. SS-divizija „Handžar“, 369. legionarska divizija, 1. brdska divizija, 363. puk 181. divizije, borbena grupa „Bendel“, legija „Krempler“, bugarska 24. divizija, dijelovi 5. policijskog puka, 1. i 11. ustaška i 8. i 9. domobranska brigada i jake četničke snage iz Crne Gore i istočne Bosne. Dakle, četnici zajedno sa ustašama, domobranima, handžarlijama, bugarskim fašistima, a svi zajedno i pod komandom Njemaca.
Četničke jedinice činile su tzv. Crnogorski dobrovoljački korpus Pavla Đurišića, koje su bile dio Nedićeve vojske, zajedno sa Srpskim dobrovoljačkim korpusom fašiste Dimitrija Ljotića. Stvaranje i opremanje Crnogorskog dobrovoljačkog korpusa odobrili su nemačka Komanda Jugoistoka i ministarstvo spoljnih poslova Rajha preko izaslanika Nojbahera. Drugim riječima, Đurišićevi četnici su ratovali uz naciste i ljotićevce, a protiv partizana koji su se jedini borili za oslobođenje zemlje.
Jedinice s kojima su se partizani sukobili na Krnovu u avgustu 1944. godine nijesu bile nikakva nevina omladina, već formirani i obučeni četnički pukovi pod komandom Pavla Đurišića, u direktnoj saradnji s njemačkim okupatorima. Osmi gvozdeni puk formiran je kao elitna, „leteća“ četnička jedinica sa oko 1.700 vojnika, obučavanih u Kosovom Lugu kod Danilovgrada. Dakle, to nije bila nenaoružana omladina, već vojska pod punom komandom nacista. Riječ je o kvislinškim jedinicama koje su ratovale rame uz rame s nacistima i ustašama, a ne o „nevinim mladićima“.
U “Durmitorskoj operaciji” cilj je bio slomiti partizanske snage i spriječiti evakuaciju ranjenika sa aerodroma u Pivi. Njemačko-četničke snage bile su tri puta brojnije.
Četnici Pavla Đurišića neposredno su sarađivali s Nijemcima, napadali položaje Sedme crnogorske omladinske brigade „Budo Tomović“, pokušavajući da zauzmu Krnovo i prekinu evakuaciju partizanskih ranjenika iz Pive. Poslije višednevnih borbi, partizani su uspjeli da zadrže neprijatelja i omoguće evakuaciju oko 800 ranjenika za Italiju. „Gvozdeni puk“ je pretrpio teške gubitke i u panici se raspao. O boju je pisao vojni istoričar dr Mitar Đurišić u monografiji o „Sedmoj crnogorskoj udarnoj omladinskoj brigadi Budo Tomović” (Beograd, 1973): “Izbezumljena masa ‘gvozdenog puka’ vrtjela se u krugu, tučena gotovo sa svih strana. Preostalim četnicima nije ostalo ništa drugo nego da bace oružje i dignu ruke u znak predaje.”
Sedma brigada je napala i opkolila tzv. „gvozdeni puk“ i u toj borbi je, prema većini izvora, poginulo oko 350 četnika. Oni nijesu strijeljani, kako perfidno podmeće četnički vojvoda i predsjednik Skupštine Crne Gore, već su poginuli u borbi. Dakle, nije riječ o “masakru nevinih mladića”, nego o porazu elitne četničke jedinice u otvorenoj borbi, rame uz rame s nacistima.
Komandant „gvozdenog puka“, Miloš Pavićević, uspio je da pobjegne s manjom pratnjom. Zarobljeno je oko 180 četnika i dio oficira, koji su kasnije pristupili partizanima, što još jednom ruši narativ o “komunističkoj osveti”.
Četnici Pavla Đurišića i Osmi gvozdeni puk, borili su se rame uz rame sa zloglasnom SS divizijom „Princ Eugen“, istom onom koja je samo desetak dana ranije počinila masakr u Velici, a godinu prije toga opustošila Pivu. Sada su ti isti četnici pomagali nacistima da ponovo prodru u Pivu.
To su istorijske činjenice. One ne ostavljaju prostor za manipulaciju o „golobradim mladićima“ i „bratskom zločinu“. Sve je ovo zapisano, kako u partizanskim, tako i u četničkim i njemačkim dokumentima i izvorima i dostupni su u arhivima i zbornicima dokumenata.
Pavle Đurišić, čiji su ljudi poginuli na Krnovu, bio je saradnik nacista i fašista, komandant jedinica koje su palile sela i klale civile. Šesta božja zapovijest glasi: Ne ubij!, a Pavle Đurišić je po sopstvenom priznanju zaklao 8000 nedužnih i bespomoćnih žena staraca i djece. Zato zvuči zastrašujuće kada mitropolit SPC Ljubiša Ostojić - Metodije danas za Pavla Đurišića kaže: „Najbitnije je da budemo slični njemu.“ Ako je „sličnost“ Pavlu Đurišiću danas uzor, onda je to odraz dubokog oboljenja i fašizacije crnogorskog društva, čemu su najviše doprinijeli popovi i episkopi Srpske pravoslavne crkve.
Ali, istina ostaje. Na pravoj strani istorije bili su oni koji su se borili protiv fašističkih i nacističkih okupatora, a ne oni koji su im služili. Na Krnovu su u borbi sa partizanima poginuli Đurišićevi četnici, borci pod njemačkom komandom — ne nevini mladići, i nikakav parastos, hram ili govor Andrije Mandića ne može promijeniti tu činjenicu. A vojvodi Mandiću poručujemo: Ne može se pomirenje graditi na lažima i manipulacijama!
Na kraju, bilo bi dobro da se Ljubiša Ostojić - Metodije podsjeti da je za četnike čast bila ratovati uz Italijane i Njemce, a ne protiv njih. Od istih su primali plate, municiju i makarone, dok su zajedno ubijali svoje sunarodnike - partizane koji su se jedini borili za oslobođenje zemlje. I nije komunizam napravio „pasja groblja“, nego je fašizam ubijao, a četnici mu služili. Istoriju ne pišu mitovi, nego fakti."
