Linija za pružanje psihološke podrške i pomoći 1555, ponovo je stavljena u funkciju 25. februara, a klinički psiholog Kliničkog centra Crne Gore (KCCG) Mina Gazivoda za Dnevne novine kaže da je od početka rada linije oko 200 građana pozvalo broj 1555, što zajedno sa radom linije u prvom talasu epidemije iznosi blizu 900 poziva.
“Naša je intencija da ovaj servis građani dožive kao mjesto na kojem će naći podršku i pomoć za najrazličitije psiho-socijalne potrebe, a koje se mogu odnosti na sve od emocionalnih teškoća, problema u organizaciji i strukturi vremena, komunikaciji sa drugim ljudima, do problema u kontroli ponašanja, navika, afekta, volje i drugo. Ipak, moramo naglasiti da usluge koje pružaju naši volonteri nijesu psihoterapijske prirode več su to kraće, dominanto savjetovane intervencije koje su široko primjenljive u kriznim situacijama”, kazala je Gazivoda.
Ipak, ona ističe da se pozivaoci najčešće žale na anksioznost, panične napade, bezvoljnost, depresivnost, disharmonične porodične i druge odnose, egzistencijalne problem, smanjenu ukupnu efikasnost, nezadovoljstvo kvalitetom života i drugo.
“Jedan dio poziva je informativnog karaktera, najčešće u vezi sa vakcinacijom, drugim servisima podrške, protokolima zakazivanja i liječenja i slično. Najzad, primamo pozive i od onih građana čije stanje zahtijeva stručno praćenje i liječenje te ih volonteri upućuju na zdravstvene institucije u kojima takvu pomoć mogu dobiti”, navela je Gazivoda.
Prema njenim riječima, među pozivaocima ima i onih koji trenutno boluju, ali i onih koji su ranije preležali COVID-19.
“Tegobe sa kojima se susreću se uglavnom mogu svesti na strah od eventualnih dugoročnih posljedica, strah za zdravlje bližnjih, osjećanje krivice ukoliko su infekciju prenijeli drugima, tugovanje zbog gubitka, ljutnja što su se i sami izložili infekciji i drugo. Ovi pozivaoci se žale i na slabiju koncentraciju i pažnju, lošije pamćenje, zamorljivost, umor, promjene ritma spavanj a, budnosti i drugo” rekla je Gazivoda.
Ona naglašava da je uticaj pandemije na mentalno zdravlje građana veoma velik i on u pojedinim slučajevima može poprimiti i hroničan karakter.
“Različiti aspekti života svih nas su ozbiljno ugroženi (zdravlje, slobode), ili onemogućeni (putovanja, školovanje, sporste, zabavne i druge aktivnosti), ili na žalost trajno izgubljeni (životi, brojne propuštene prilike). Ipak, nije nemoguće iz svega toga izaći mentalno zdrav ili čak i osnažen, a ni stručna pomoć neće izostati”, napominje Gazivoda.
Na pitanje kako da građani na vrijeme prepoznaju psihološke probleme, ona navodi da je potrebno reagovati na svaku promjenu opbičajenog ponašanja i navika.
“Svaka promjena i odstupanje od onoga što smatramo našim uobičajenim ritmom, dinamikom, ponašanjem, navikama ili emocionalnim odgovorima može biti signal da naši dotadašnji mehanizmi odbrane i adaptacije popuštaju. Sve ono što umanjuje ili remeti naš kvalitet života jeste povod da sebi obezbijedimo dodatnu njegu i brigu. Preporuka je svakako potražiti pomoć što ranije, odnosno u periodu kada su simptomi ili tegobe manje izraženi iz razloga što efikasnost tretmana i liječenja tada daju najbolje rezultate. Ovo svakako ne znači da kasnije javljanje neće dati nikakve efekte, ali je očekivano da potraje nešto duže”, zaključuje Gazivoda.
