Insistirajući da odradi do kraja zadaću koju mu je postavio presveti Picousti i kanonski akrobata Porfirogenet, njegova prevrtljivost, mitropolit srpsko-primorski Joanikije odvali i ostade živ sljedeće gluposti i laži: „A gdje bih se ja to drugdje ustoličio... Neću nigdje drugo da tražim svoj tron mimo onoga koji je Gospod i Sveti Petar Cetinjski utvrdio. To je onaj tron koji pripada ovoj Mitropoliji i Srpskoj pravoslavnoj crkvi. To je svetosavski tron“. Hoće reći – onaj na Cetinje.
Hajmo Džoanikije, pošto će sad da leti perje i kal vaše lažavine, da iz ove priče izostavimo Gospoda, tvorca i svedržitelja, ostavimo ga u metafizičkim cvjetnim poljima bespočetnosti, bezvremenosti, bestjelesnosti... Ako je Sveti Jovan Damaskin rekao da nije dato čovjeku da može spoznati Boga, i umom obuhvatiti, onda se to odnosi i na tebe. Zato nam je Gospod ostavio poruku i objavu zbog naše umne nemogućnosti da ga sami spoznamo. I nemoj ga miješati u ove katastarske i vlasničke sporove oko bogomolja u našoj evropskoj pripizdini.
On je rekao: „Gdje god se okupe trojica u moje ime i sa mnom u srcu tu je crkva moja“. Ne srpska, nego Njegova. I nije On utvrdio Cetinjski manastir nego gospodar Ivan Crnojević u slavu Njegovu i u pomen roždestva presvete Bogorodice. Sveti Petar I, i pored svih zasluga, ipak je samo 21. po redu koji je zasjeo na tu stolicu koju ti duša pohlepna ište. Ne postojite 800 godina u Crnoj Gori. Naša autokefalna crkva je pristupila ujedinjenju – milom sile – navodno zbog stvaranja Jugoslavije. Sada smo nezavisna država i hoćemo po kanonu nazad svoju autokefalnu crkvu i svoje Cetinje i manastir u kome smo slavili Gospoda, štampali knjige bogoslovne i zaklinjali i blagosiljali nebrojene odrede svojih junaka koji su krvavo ginuli za slobodu i pronosili slavu crnogorsku. I sad vi, koji ste bili rajetini 400 godina, hoćete da nam uzmete i državu i crkve i manastire. I to ne na sablju, no na laž?!
E, lažavi nesretnici! Ivan Čolović, srpski etnolog i antropolog, u svojoj knjizi „Smrt na Kosovu polju“ kaže da Filip Višnjić nije pjevao o oslobađanju od Turaka, već o buni na dahije za pravednu sultanovu vlast. I sad ispada da nas nema i nikad nas nije ni bilo, a sve je naše oduvijek - vaše. Otkud ta potreba za laži?
Veliki srpski pisac Milorad Pavić u pripovjetki „Priča o travi“ kaže: „Bilje, životinje, zvezde, priroda, istinu nose u sebi i nikad ne lažu. Čovek je jedino stvorenje koje istinu pokušava da saopšti drugima. Tako nastaje laž“. Čovjek je zbirna imenica i važi za sve ljude, i vjerovatno mnogi pomalo lažu, ali otkud srpskim voždovima toliki permanentni nagon za velike laži. Čak je i veliki srpski intelektualac i političar Slobodan Jovanović jednom pitao oca zašto mi Srbi toliko lažemo o istoriji. A otac mu je odgovorio zato što nemamo ništa osim laži od čega bi krenuli. Da ne pričam o Ćosićevoj odi srpskoj laži koju svi znamo napamet.
E mi hoćemo pravoslavlje, a ne svetosavlje jer je laž i jeres. Nećemo ni svetosavski etnofiletizam, jer je jeres i klerofašizam. A manastir je vlasništvo grada Cetinja i najveći spomenik crnogorske kulture, duhovnosti i istorije te ga treba predati Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi.
Iz crkve Svetoga Vasilija u Nikšiću hulite i na nas i na Boga, a i ta je crkva naša. Evo citata iz putopisne reportaže italijanskog novinara Marija Borse iz Nikšića nastale 1896. godine, koji sam dobio od gospođe Olivere Popović, u kome pomenuti Borsa veli: ,,Čini se, potom, da knjaz ima namjeru da pored crkve izgradi i mali manastir, stoga što su on i njegovi Crnogorci veoma religiozni. Ali bez sujevjerja, bez zatucanosti, bez straha: to je vedra i poetska vjera, u koju oni unose i združuju sve ono što im je najdraže i najsvetije na zemlji: ljubav prema državi, prema slobodi, prema slavi!“
Dobro, nijesmo bili baš ovako idealni. Imali smo i mi sujevjerja, izdajnika i lopova. Ali smo uvijek bili spremni na strašnome mjestu postojati, gdje prah ljuti za oči ujeda i pucaju toke na prsima. Pa i danas smo časni i prihvatamo da naše kriminalce sustigne ruka pravde ove vaše arlekinske vlade, ali ne prihvatamo da vaše kriminalce okupljate da brane manastire i proglašavate „zavjetnicima“ i ne prihvatamo Srpski svet i Crkvu Srbije. Bolje vam je da nas ne probate.
Ali, ako, kao i mi, želite bratstvo i ljubav, hajte da slavimo i naše i vaše velike umjetnike, naučnike i državnike. Ali bez otimačine - država vama, država nama. A ne da nas vodi ovaj otpad iz oltarskih pretnjaka.
