Nakon gotovo 150 godina, dvorište istorijske Palate Mazarović u Perastu ponovo je otvorilo vrata, ovoga puta kao prostor kulture, dijaloga i promišljanja. U ovom jedinstvenom ambijentu, u okviru Međunarodnog festivala KotorArt, sinoć je počelo novo izdanje programa Pjaca od filozofa, posvećeno jednom od najvažnijih pitanja našeg vremena: Što se dešava sa našom prošlošću?
Kako navode iz PR službe festivala, program koji uređuje profesorica filozofije u Gimnaziji Kotor, Paula Petričević tokom dva dana okuplja filozofe, istoričare, istoričare umjetnosti i istraživače iz regiona i otvara teme odnosa prema prošlosti, kulture sjećanja i načina na koje čuvamo i razumijemo kulturno nasljeđe.
Prvi program u obnovljenom životu Palate Mazarović bila je sinoćnapanel-diskusija “Vrijeme prošlosti - Sukobljene politike sjećanja”, na kojoj su učestvovali: prof. dr Dragan Prole, profesor Filozofskog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu, Hrvoje Klasić, profesor Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i jedan od najistaknutijih istoričara savremene hrvatske istorije, te Milivoj Bešlin, istoričar i viši naučni saradnik Instituta za filozofiju i društvenu teoriju Univerziteta u Beogradu. Razgovor je moderirala Paula Petričević, urednica programa.
“Nadajmo se da će nakon Pjace od filozofa i drugi umjetnički, kulturni, naučni i obrazovni programi teći naporedo sa procesom obnove ovog prostora i da će se stvarni život uhvatiti za zidove koji nas okružuju i primiti za temelje koji nas podržavaju, a koje se, makar sa ove filozofske strane, nikada nećemo plašiti da iznova dovedemo u pitanje,” ispričala je Petričević.
Ona je inspiraciju za ovogodišnje izdanje Pjace od filozofa pronašla u izjavi poznate istoričarke Dubravke Stojanović, koja je kazala da je na ovim prostorima prošlost zapravo neizvjesnija od budućnosti.
„Ta je misao dugo nekako boravila u meni, tavorila, nije mi davala mira dok je nisam pretočila u temu ovogodišnje Pjace od filozofa. Naši razgovori će tako u ove dvije večeri biti centrirani oko toga što se dešava s našom prošlošću, oko vremenitosti, temeljne odrednice i strukture ljudskog postojanja i oko načina na koje možemo koncipirati vlastitu, ali i kolektivnu povijesnost. Večeras razmatramo prošlost kao dinamičnu i povremeno nesigurnu pretpostavku sadašnjosti i budućnosti, kao i rizike koje nose njena selektivna i nerefleksivna interpretacija“, navela je Petričević.
Prof. dr Dragan Prole ukazao je na različite načine na koje se prošlost doživljavala u različitim epohama.
„U prvobitnim zajednicama prošlost je bila sve. Predaja je bila usmena, prvobitni ljudi su vjerovali u Zlatno doba, vjerovali su u svoje kontakte sa bogovima na kraju dana i imali su tu ideju da je budućnost ono što je prijetnja, ono što je opasno i na šta se ne možemo uzdati, nego prosto treba da se okrenemo iza sebe i da ponovimo ono što se već desilo. Takav koncept je naslijedio prirodni pojam vremena koji je karakterističan i za Heladu i za Rim, za tu imperiju koja je iznjedrila taj čuveni epitaf, Nihil novi sub sole - Nema ništa novo pod suncem, proces prošlosti, proces sadašnjosti je jedan isti, sve se ponavlja i sve se vraća”, naveo je on.
Tu, kako dodaje, hrišćanstvo dolazi i ono uvodi jedan koncept budućnosti koji je vezan za spasenje, koji je vezan za jedan potpuno drugačiji poredak koji obećava.
“Nakon hrišćanstva dolazi prosvjetiteljstvo koje uvodi nešto što je interesantno, ono kolorizuje koncept spasenja, tako što ga naseljava u ovaj svijet i vjeruje u ono što se zove usavršavanje. To usavršavanje podrazumijeva da prošlost gubi na cijeni, da je ona nekakav uvod u ono što će tek da se desi, prošlost je prošlost predrasuda, prošlost lošeg upravljanja, prošlost zabluda kako bi se u budućnosti desilo nešto što je sloboda, nešto što je um, nešto što je razumni poredak”, istakao je.
Kako dodaje, nakon toga se javljaju obratne verzije, a tu su prije svega romantizam i Marks sa svojim idejom komunizma, a to je da je istorija jedna istorija katastrofe koja sve što postane veća toliko će biti bolje za budućnost jer će ta katastrofa definitivno da dovede do tačke preokreta nakon koje će uslijediti bolji svijet.
“Da bi nakon toga u 20. vijeku nastupio period u kojem mi funkcionišemo zapravo, a to je period koji je označen kao period koji nema više povjerenja u budućnost, koji ne vjeruje u bolje sutra poslije svega onog što se desilo u 20. vijeku, koji je umoran od vizije i nedostaju mu bilo kakve vizije u koje može da uloži, ali koji zato od prošlosti pravi jedan poligon i jedan ansambl različitih opcija, različitih mogućnosti u zavisnosti od ideologija, u zavisnosti od toga što se s tim hoće koristiti“, saopštio je prof. dr Prole.
Hrvoje Klasić fokus je stavio na istorijski revizionizam.
„Revizija sama po sebi nije nešto što je loše. Naprotiv, revizija je ponovno gledanje, ponovno uzimanje nekih novih činjenica, novih spoznaja do kojih smo došli. Međutim, složili smo se da u stvari istorijski revizionizam je način interpretacije koji je uvijek sklon pod različitim uticajima da gleda na neke prošle događaje. Bilo da su to nacionalistički, državotvorni ili privatni interesi“ istakao je Klasić.
Osvrnuo se na recentnu istoriju Hrvatske i Crne Gore, te to kako je prošlost oblikovala sadašnjost u kojoj živimo.
„Mi smo od 1990. godine u stvari sve krenuli raditi nasuprot tom periodu od 1945, ne uvažavajući zakonitost istorijskog kontinuiteta, umjesto da smo u stvari odlučili uzeti u obzir ono što je bilo dobro i učiniti još boljim, a ono što nije bilo dobro, to pokušati ne ponoviti. Sljedeći vikend je godišnjica kako je Hrvatska ustavnim amandmanima 1990. godine odbacila socijalističko iz imena države i grb umjesto Zvijezde Petokrake”, kazao je.
Upitao je i što je nama smetalo u komunizmu.
“Smetala nam je stranačka podobnost, smetalo nam je što se poslovi dobijaju ako imate određenu iskaznicu određene političke stranke. Smetali su nam kultovi ličnosti vođa. Smetalo nam je, ako ste se rješavali političkih protivnika na nedopušten način, smetala nam je cenzura medija i politički pritisci na medije. Smetao nam je uticaj politike na sport.. Sve najlošije smo uzeli i usavršili, ali smo u međuvremenu, umjesto subjekta međunarodne politike, postali objekt ili ja bih čak rekao priloška oznaka mjesta. Pitanje je da li Tramp zna pogoditi gdje su Crna Gora i Hrvatska. Istorija može jako biti dobar izvor i dobro sredstvo za napredak, ali, nažalost, ne samo na ovim prostorima, nego generalno u svijetu se pokazuje u stvari više kao opterećenje nego kao nešto što nam ide na ruku. Ona može biti jako dobar izvor ali smo se mi svi pokazali kao jako loši učenici“, ispričao je Klasić.
Milivoj Bešlin istakao je da je na postjugoslovenskom prostoru prošlost prije svega politički resurs.
„Naše političke elite nam umjesto bolje budućnosti nude bolju prošlost. A bolja prošlost je uvijek bolja jer je slavnija, jer je izmaštana, jer je imaginativna. To je vrlo povezano i sa onim što je naša dominantna ideološka orijentacija u svim ovim društvima, ne samo u regionu, nego u Evropi i šire, a to je nacionalizam. Nacionalizam je uvijek usmjeren ka prošlosti. Uvijek je potrebno našu političku orijentaciju, identitetsku, legitimacijsku formu što dublje utemeljiti u prošlosti i onda je, naravno, potrebno tu prošlost imaginirati. Na postjugoslovenskom prostoru prošlost je prije svega politički resurs, to je potpuno jasno. Nacionalne elite koje su nastale poslije razaranja Jugoslavije i socijalizma su svoju legitimacijsku osnovu tražile što je moguće dublje u prošlosti. Dakle, ne u nekakvoj suštinskoj demokratizaciji, ne u društvenom razvoju, ne u socijalnoj pravdi ili solidarnosti“, poručio je Bešlin.
Nakon sinoćne panel diskusije, program Pjace od filozofa biće nastavljen večeras u 21h u dvorištu Palate Mazarović panelom “Prostor prošlosti - Rizici muzealizacije nasljeđa”. Učestvuju: dr Tatjana Koprivica, istoričarka umjetnosti i viša naučna saradnica Istorijskog instituta Univerziteta Crne Gore, Predrag Krstić, filozof i profesor Fakulteta za medije i komunikaciju Univerziteta Singidunum, te Stevan Kordić, fotograf i docent Univerziteta Crne Gore, čiji je dugogodišnji rad posvećen dokumentovanju kulturne baštine Boke Kotorske. Moderator će ponovo biti Paula Petričević.
Drugi panel otvara pitanja očuvanja kulturnog nasljeđa u vremenu intenzivne turističke i tržišne eksploatacije prostora. Posebna pažnja biće posvećena Boki Kotorskoj kao području pod zaštitom UNESCO-a, ali i izazovima očuvanja autentičnosti kulturne baštine u savremenim društvenim okolnostima.
