Oni su se izvinili grupama Laponaca i Šumskim Fincima, najprije zbog toga što su norveške vlasti u kontinuitetu nad njima sprovodile prisilnu asimilaciju. Jedan od oblika asimilovanja bili su državni internati u koje su smještani starosjedioci, a gdje im je bilo zabranjeno da govore svojim jezicima. Pored toga, iseljavana su i čitava laponska sela.
Sve to dešavalo se još od 18. vijeka, sredinom 19. je postalo zvanična državna politika, a sa ukidanjem asimilatorskih praksi država je počela šezdesetih godina prošlog vijeka. Međutim, neke su živjele sve do osamdesetih.
Parlament je uputio izvinjenje nakon prošlogodišnjeg izvještaja Komisije za istinu i pomirenje, u kojem je preporučeno da poslanici moraju “iskazati najdublje žaljenje zbog zloupotreba i aktivne nekadašnje uloge same Skupštine u politici koja je dovela do njih”.
Izvinjenje su podržali svi poslanici izuzev desničarske Napredne stranke koja je bila protiv.
Sjednici na kojoj je održana debata, a potom i glasanje, prisustvovali su i predstavnici etničkih grupa nad kojima je sprovođena asimilacija.
