Uručujući sinoć najznačajniju crnogorsku nagradu negatorima crnogorskoga identiteta, crnogorske državnosti i crnogorske antifašističke tradicije, Andrija Mandić je izgovorio: „Vaša djela, vaša posvećenost, vaši uspjesi, simbol su onoga što 13. jul treba da bude u 21. vijeku“.
Nije prvi put da Mandić ovako bjelodano i sažeto predstavi svoju strategiju. Nepostojeće djelo i inscenirani uspjeh Bećira Vukovića, lažirana knjiga i falsifikovani CIP slika su i prilika upravo Mandićeve verzije 13. jula. Ništa od toga crnogorski, istorijski 13. jul nije, zna to i Mandić. Zato nam i potura što taj datum u njegovoj (re)viziji „treba da bude“. Kao što njegova ideološka revizionistička matrica teži izjednačiti partizane i četnike: istinu i laž, ljubav prema slobodi i mržnju prema različitosti, u istome duhu krajnja desnica s Mandićem na čelu nastoji i Trinaestome julu oduzeti svijetlo revolucije, napretka i borbe za dostojanstvo, a ogrnuti ga mrakom laži i falsifikata o nesuvisloj jednakosti dobra i zla.
Reče tako Mandić na dodjeli da je nagradu dobio „pjesnik Bećir Vuković, za djelo Kuće beskućnika, koje prodire u dubine ljudske duše i oslikava našu stvarnost na način dostojan najvećih imena srpske književnosti“. Malo prije no je to izgovorio u dvorištu kojim su te noći paradirali kič, pohlepa i nezajažljivost, crnogorska je policija u dubine ljudske duše prodirala biber sprejom i oslikavala stvarnost na način nedostojan čovjeka. Svaka neobjavljena riječ Bećirova ljuto je prskala iz kanistera po onima što su branili crnogorsko dostojanstvo, dok je Bećir, skriven iza policijskih i vojnih snaga, na bini pred plavetnom pozadinom dokazivao da je laž istinski srpski nacionalni ponos i interes.
U skladu s odabranom temom fabrikovanja mitova smjenjivali su se te noći i učesnici, koji su s 13. julom nastojali povezati i Savu Nemanjića, i Nevesinjsku pušku, i lažne kape uz narodnu nošnju... Bila je to predstava za posmatrače s jeftinijim ulaznicama, pozorišni dramolet za one što vjeruju da se šuškavi poliester može pretvoriti u murvinu svilu. Bila je to noć prežderavanja, na kojoj su lopatama servirani mitovi i obmane. Bila je to noć koju ćemo pamtiti svi.
Ali zaludnja vam je rabota. Jer dok vi izmišljate knjige, mi pišemo istoriju.
Do gledanja!
