Jagma. Pravi izraz za aktuelno stanje na tržištu vakcina protiv kovida. Ako tržište uopšte i postoji. Zakon jačeg, uticajnijeg, a kako vrijeme odmiče i snalažljivijeg, upravo je na snazi.
Dobro, moglo se i pretpostaviti da će u trenutku kada svijet „aminuje“ vakcine za široku narodnu upotrebu nastati stampedo, ali da ćemo baš ovoliko kaskati za svijetom – možda i nije.
Jedna smo od svega nekoliko zemalja u regionu Balkana koja ima nula odsto vakcinisanih u ovom trenutku, bez konkretnog datuma početka vakcinacije. Izuzev Covax sistema kroz koji nam sljeduje 84.000 komada Astra Zeneca vakcine, nekih drugih ni na puškometu nema.
*****
Ne znam da li je za usporedbu, zašto ne bi bilo kad smo se do sada upoređivali na raznim frontovima - ali Srbija je već vakcinisala jednu cijelu Crnu Goru, među njima dobar dio zdravstvenih radnika, starijih i onih čije opšte zdravstveno stanje preporučuje što hitniju zaštitu od virusa.
Naglasiću i da je Srbija u prioritetni paket imunizacije ugurala i novinare, kao i umjetnike, valjda cijeneći značaj ovih profesija za ukupno mentalno zdravlje nacije. Osim njih, provjereno znam da su vakcinisani i neki ljudi koji žive i rade u Crnoj Gori ili u Hrvatskoj. Po kom osnovu i kako, nijesam upućen.
Takođe, ogroman broj ljudi vakcinisan je tako što su pošli na lokaciju, stali u red i primili prvu od dvije doze, u najvećem broju slučajeva – kineske vakcine. Prateći društvene mreže, vidim da ljudi narednih dana ulaze u zonu primanja i druge, posljednje doze, što znači da se Srbija imunizira već mjesec i nešto. Mi, ni za lijek.
Sasvim je jasno da Crna Gora nikada nije i teško će ikada biti „igrač“ na velikim tržištima, pogotovo u doba pandemije i turbulentnih vremena poput ovog koje živimo. S druge strane, naša prednost je mali broj ljudi koje bi trebalo vakcinisati. Ako se dobro sjećam, Crna Gora je riješena sa 250.000 vakcinisanih građana, što je ukupno pola miliona doza. Uz malo iskustva i primijenjenih znanja iz kultne serije „Mućke“, možda se i do sada moglo krenuti, ako već imamo najave da ćemo do ljeta biti „Covid safe“ destinacija.
Nažalost, znamo kako izgledaju posljedice propasti samo jedne turističke sezone. Ovako, dan po dan, odbijajući donacije i bez jasnog datuma početka imunizacije, uzimajući u obzir intenzitet i predviđanja u vezi sa završetkom pandemije, plašim se da ulazimo u zonu rizika koji će nas označiti kao moguću crnu turističku tačku, umjesto „Covid safe“ zelene boje na mapama turističkih agencija.
Već su premoreni radnici u zdravstvu, na svim nivoima. Građani su umorni od straha i zebnje – oni koji su virus pregurali da li su i do kada zaštićeni; oni koji su uspješno izbjegli virus do kada će uspijevati u tome jer se obruč steže; privrednici u grču crpe posljednje atome kredita i subvencija u namjeri da zadrže radnu snagu iako im poslovna matematika odavno sugeriše potpuno drugačije; radnici u kulturi odavno ne planiraju ni nastupe ni nove projekte – pa se problemi samo množe.
Imunizacija stanovništva mora biti prioritet i to u najkraćem mogućem roku. Po svaku cijenu. Iako, naravno, nekada novac ne može da pruži garanciju da ćete pravovremeno riješiti stvar, na tome mora da se danonoćno radi.
Priča u vezi sa vakcinacijom odavno nije političko, već životno pitanje svih nas koji u Crnoj Gori živimo. Strah za roditelje, babe i đedove, stričeve, strine, ujake i ujne nije utopija ili uobrazilja, već realan osjećaj svakog od nas. Negdje smo i pominjali mentalno zdravlje u postpandemijskom periodu, pa i tu očekujemo značajne posljedice. Sve te okolnosti trebalo bi preispitivati sada, da nas ne bi iznenadile kad dođemo u situaciju da ih promptno moramo rješavati.
*****
Građani Crne Gore tvrdog su kova. Ali približavamo se brojci od blizu 1.000 preminulih zbog virusa, a prijete nam novi sojevi, kako kažu, višestruko zarazniji. Ne znamo da li i opasniji. Za malu Crnu Goru, to je ogroman broj i moramo uraditi sve da se ti brojevi ubrzano smanje i nadajmo se, zaustave.
Vremenom, doći će i neki lijek za ovaj virus. No, kažu stručnjaci, sigurno neće biti posljednji koji će se pojaviti i kreirati neko novo pandemijsko stanje. Ovo jeste globalna vojno-pokazna vježba, nažalost, sa realnim protivnikom i realnim žrtvama. To su naše komšije, rođaci, prijatelji. U ovom trenutku, svi smo na udaru, svi smo potencijalne žrtve virusa za kojeg trenutno nema lijeka.
Opet, ako nema lijeka, ima preventive – to je vakcina. Da li ruska, kineska, američka, kubanska ili britanska, manje je važno. Svaka koju budemo u prilici da primimo, značajno će umanjiti šanse za teško obolijevanje, a kako trenutno vakcine nemamo „ni za lijek“, molim i nadležne i nenadležne da zajedno rade na omogućavanju što skorije imunizacije. Pa ćemo politiku nakon toga, imamo kad.
