Crkva Sv. Ane nalazi se visoko na padinama Vrmca u selu Gornji Stoliv. Najstarija je crkva tog područja. Ne zna se tačno vrijeme gradnje, ali se na osnovu dosadašnjih istraživanja pretpostavlja da je sagrađena između 12. i 13. vijeka.
Tako da crkva zbog svoje starine predstavlja značajan spomenik kulture ovog područja. Zub vremena, na primorju česti veći ili manji potresi, oluje i nevremena, kao i ljudski nemar učinili su da je danas u prilično lošem stanju.
Crkva se nalazi u Gornjem Stolivu, na sjeveroistočnom kraju naselja. Do crkve se dolazi starom ulicom kroz Gornji Stoliv. Visoko, iza crkve, nalazi se crkva Sv. Ilije sa zvonikom. Ispred crkve je plato poduprt visokim potpornim zidom. S platoa se otvaraju prelijepi pogledi na Bokokotorski zaliv. Duž niskog ogradnog zida platoa izvedena je kamena zidana klupa.
Crkva se nalazi na istočnom djelu platoa, izdignuta za nekoliko stepenika iznad platoa. Malih je dimenzija, orijentisana u pravcu sjeverozapad jugoistok, sa jugoistočnom stranom, na kojoj je oltarski prostor, djelimično uklesan u stijenu.
Na sjeverozapadnoj strani je jednostavan ulazni portal i preslica za zvono. Crkva je završena dvovodnim krovom i pokrivena kanalicom. Na spoljašnjim zidovima uočavaju se tragovi maltera, pa se pretpostavlja da je u nekom periodu bila malterisana.
Na crkvi nijesu vršeni arheološki kao ni restauratorski radovi, što dovolljno govori o pažnji koju je dobila. Tu izgleda ni starost kulturnog dobra ne pomaže.
Danas je Crkva Sv. Ane je u veoma lošem stanju. Krovni pokrivač je veoma oštećen, tako da je crkva ugrožena vlagom. Prilazno stepenište je oštećeno i zaraslo u vegetaciju. Ogradni zid platoa ispred crkve je djelimično urušen. Mada ne može se reći da nadležni nisu posvećivali pažnju ovom vrijednom kulturnom dobru. U novije vrijeme dobila je – info tablu.
To što se raspada “ po šavovima” pogađate - nije navedeno na tim dodacima prezentacije i vrednovanja ove crkve koja zbog svoje starine predstavlja značajan spomenik kulture. Naime crkva sv. Ane je sačuvala autentičnu arhitekturu, i u velikoj mjeri materijale i tehnike gradnje kojima može svjedočiti o graditeljskim dometima ljudi ovih krajeva. Može svjedočiti, dodali bismo, ako je ne pustimo sa ovolikom količinom brige, da se raspadne.
Za nadati se da će i ovo vrijedno kulturno dobro dobiti pažnju koju zaslužuje i produžiti svoj vijek trajanja.
