Tek kad sam je na računaru ukrupnio... vidio sam... da je blamaža. Ličila je zaista u prvi mah na foto kalem, sa tim šlampavim papučama, prezuvenim nogama, hristijanskom propagandom na majici i reciklažnom ćesom (najgrđe boje), koja bi trebalo da propagira skromnost prvog čoeka Vlade. Na vrhu slike je, kao adresa, stajala glava istog, koja se doimala presađenom na truplo neke davno ocvale kućanice; koja tek što je iskočila iz šlafruka u domaćinove farmerke da skokne do pijace. Tako, kad fotki posvetite pažnju sa uveličavanjem, iz nje se može pročitati sav raskošni karakter, razuđenog neznanja za javno ponašanje osobe koja se nacrtala za slikanje. Žena koja je banula u kadar ispred predmetnog lika, jatornija je u šake i u ruke a izgleda i u noge od prvog čoeka. Iz fotografije se čitko vidi da je slikanje naručeno, da premijera predstavi opušteno. Glavni lik je znao đe je objektiv. Odigrao je objektivno opuštenost a ispao zapušten. Neizgrađene osobe kad ih zapa'ne da budu opuštene, obavezno ispa'nu priprosto. Savremene digitalne kamere ih skroziraju da im spasa nema. Prosviraju im svaku rupu u neznanju i ponašanju. Po slici i prilici, ovakav javni nastup prvog čo'eka Vlade osmišljen je neđe. U kući ili u kabinetu a onda iznesen na izvan. Taj politikantski silazak u narod je ispod svakog nivoa, ali je svakako njegov nivo (ako se toga sam dośetio?) ili onoga ko ga je śetovao za tako nešto. Experti očigledno još nijesu stigli do te lekcije, (kako u javnost?) a trebalo bi da su je davno prošli, kad su već eksperti. Ako je populistički želio da siđe u narod, sišao je poprilično ispod nivoa pijace.
Slika se u krupnom planu toliko raspričala da se od nje može saznati kakvi su; i društvo, i poredak, i premijer, i experti mu. Svi su pali na ovoj fotografiji. Opuštenost se ne može naučiti, ona se stiječe sigurnošću u sebe i snagu znanja. Pijaca je pokazala sliku i priliku njegove vlasti; ali onu najnižu, piljarsku kategoriju, sa vrlo primjetnim prisustvom sive ekonomije. (Otkud gajbe na pijačnom podu, ako nije siva…?) Umjesto da se pred tim činom snebiva on se tu snabdijeva. I kako ne vidi porazan nivo svojih ministarstava; poljoprivrede, ekonomije, zdravstva i javne kontrole. Zapravo, na toj pijaci je impresivno oslikan sav kabinet experata.
Propagandna majica koju nosi detektovala je i karakternu prevrtljivost. Nekoliko dana nakon ove slike izjavio je da; ko je Srbin a ko Crnogorac, treba ostaviti kući!... A on je baš to iznio na pijacu, da sav svijet vidi... ko je? ,,Sve mogu u Hristu koji mi moć daje“, piše na majici. Izgleda da mu je bog više uzeo no dao. Premijera, jedinog na svijet koji pomjera planine, gospod je tanko obdario i u ruke i u noge… osim da mu služe za klečanje - Kleko. A vlast koju obnaša, nije dobio ni od boga, ni od naroda… već od izroda!
Slične izjave kao ona, da Cetinjski manastir pripada MCP, izvor su novih naci(onali)stičkih zaraza u vrlo opasnom vremenu. No, slične izjave pripadaju i starom soju vlasti... pa njihov kadar (Kleko) a vjerski ,,unuk sotone“, oponaša pokojnog Đeda. Taj je zvonio iste fraze do smrti pa još odzvanjaju kontra Crnoj Gori. Kad sam tada reagovao i u više navrata to ponovio na TV, da svi vide, vidio me jad! Rekao sam da je Cetinjski manastir prije svega dvor i prijesto Crne Gore pa tek onda bogomolja. Umalo mi nije odzvonilo. Na bulevaru, naspram Velike pijace (danas Gintaš) sa kompletnom familijom u porodičnom automobilu ostao sam bez točkova. Znali su da često putujem PG-NK pa su mi spremili smicanje. Srećom, vozio sam 20-ak km/h. I sa novim prevoznim sredstvom dogodilo se isto. Sve je ponovljeno na kočionim uređajima a u istom paketu, devastiran mi je i kamper iz koga sam zvonio o Crnoj Gori. Potom je pucano u moju kuću, i kuću mojih roditelja a jedva pokretnu majku su izveli iz kuće i maltretirali je zbog nepoćutnog sina. Istražni organi su uvijek došli na lice mjesta i nikad niti jednog slova zvaničnog izvještaja… I tako 17 puta.
Bar tri visoka čimbenika najviše vlasti u CG, posljednje tri decenije, su se slično ponašali. Zastiđa! Bili su tuđi dužnosnici u svojoj zemlji. U bukvalnom značenju bili su agenti, a crnogorskom tumačenju špijuni i izdajnici svoje zemlje. Kleko je možda i časniji časnik, on to ne krije.
A što se tiče oštećene strane, tj. mene... Zaslužio sam... bez imalo ironije! Nikad nijesam bio član niti jedne partije a uporno sam glasao za vazdakadnje ,,presudne izbore za (obećanu) Crnu Goru“. Obećanje ludom radovanje. Na kraju je presuđeno Crnoj Gori, a mene su osudili da nemam pravo ni na stolicu u Javnom servisu jer sam prećeriva u javnom govoru. Tako smo zajedno, svi zaslužili, ovakvog premijera s pjace. On kleči pred Hristom a oni za koje sam glaso su klečali pred Ristom.
P.S. Već sam jednom uzalud napisao, ali nije doprlo... pa neće ni ovog puta. Rođen da kleči ustati ne može!
