Glumica Džoan Kolins je svojevremeno rekla da su "godine samo broj", a da je možda bila u pravu potvrđuju i najnovija naučna istraživanja.
Detaljna analiza biologije Marija Branjas Morera, koja je do smrti prošle godine u 117. godini bila najstarija osoba na svijetu, otkrila je da se i ekstremna starost može doživjeti bez propadanja mozga i obolijevanja od uobičajenih bolesti, piše The Guardian.
Ljekari u Španiji sproveli su niz sveobuhvatnih testova na Mariji i otkrili da je, uprkos jasnim znakovima duboke starosti, niz bioloških činjenica štitio od bolesti koje inače prate posljednje godine života.
"Uobičajeno je pravilo da s godinama postajemo bolesniji, ali ona je bila iizuzetak i željeli smo da utvrdimo zašto", izjavio je dr Manel Esteler s Instituta za istraživanje leukemije Josep Carreras u Barseloni.
Godinama prije smrti, sama Branjas Morera pozvala je naučnike da je proučavaju. Rođena je u San Francisku 1907. godine, a 1915. preselila se u Kataloniju. Preživjela je dva svjetska rata, Španski građanski rat i pandemiju Kovida, od kojeg se oporavila u 113. godini.
Koristeći uzorke krvi i izlučevina iz nosa, mokraće i stolice, prikupljene godinu dana prije njezine smrti, Esteler i njegov tim stvorili su detaljnu sliku biologije Marije Branjas Morera.
Analizirali su genetiku, aktivnost gena, razinu proteina u krvi, nusprodukte metabolizma te raznolikost crijevnih mikroba.
Otkrili su da su zaštitne kapice na krajevima njezinih hromosoma, telomeri, bile iznimno kratke, što je jasan znak stanične starosti. Njezin imunološki sistem takođe je pokazivao znakove starenja i sklonost upalama, a stekla je i mutacije koje mogu dovesti do leukemije.
Ipak, Branjas Morera je bila izvanredno zaštićena. Esteler objašnjava da su je upravo vrlo kratki telomeri možda štitili od raka, ograničavajući daljnju diobu ćelija. Njezin DNK sadržavao je varijante gena koje su štitile srce i mozak od bolesti i demencije.
Imala je niske nivoe upale u tijelu, što je smanjilo rizik od raka i dijabetesa, te učinkovit metabolizam holesterola i masti.
"Sve je to ključno jer je povezano s bolestima koje su tipične za starije osobe i na kraju vas ubiju", rekao je Esteler.
Tim je pomoću epigenetskih satova, koji prate obrasce ekspresije gena, procijenio njezinu biološku starost.
"Bila je najmanje 10 do 15 godina mlađa od svoje hronološke dobi", kazao je Esteler.
Njezin crijevni mikrobiom takođe je bio iznenađujuće mlad, s obiljem bakterije Bifidobacterium, koja se smatra korisnom za zdravlje.
Međutim, njezin dug život nije bio samo posljedica genetike.
Branjas Morera nije bila gojazna, jela je puno jogurta, nije pušila ni pila alkohol te je održavala bogat društveni život s prijateljima i porodicom.
"Sve je to sigurno doprinijelo njezinoj dugovječnosti", ističe Esteler.
Naučnici se nadaju da će ovo bogatstvo informacija pomoći u razvoju novih tretmana koji će ljudima omogućiti da ostanu zdravi u starosti.
"Možemo razviti ljekove za reprodukciju dobrih gena. Marijini roditelji dali su joj vrlo dobre gene, ali mi ne možemo birati svoje roditelje", rekao je Esteler.
Profesor Joao Pedro de Magalhaes sa Univerziteta u Birmingemu se složio.
"Ovi izuzetni slučajevi dugovječnosti mogli bi da pruže uvid u to kako da starimo ljupkije. Ako bismo mogli da otkrijemo koji su specifični geni povezani sa ekstremnom dugovječnošću ljudi i zdravim starenjem, to bi moglo da pruži tragove o mehanizmima starenja, kao i o životnim ciljevima kako bi se omogućilo da se život razvije duže"