Veliki dio grandioznosti nebesa nalazi se u činjenici da izgledaju nepromjenjivo. Osim pregršta lutajućih planeta, svima znanog Mjeseca koji vremenom mijenja poziciju i, za profesionalce, povremenih kometa i laganog mijenjanja nagiba Zemljine ose tokom hiljada godina, nebo se čini fiksnim i nepromjenjivim. Ono što vidimo kada pogledamo gore gotovo je isto ono što su vidjeli prvi astronomi prije mnogo hiljada godina.
Ali iako može da izgleda kao univerzalna istina da se zvijezde i naša galaksija ne mijenjaju, to u stvari nije slučaj. Nedavni članak međunarodnog konzorcijuma istraživača sa Univerziteta Harvard, Univerziteta u Hajdelbergu i Univerziteta Džon Mur iz Liverpula, objavljen u časopisu Monthly Notices kojeg izdaje Royal Astronomical Society, podstakao je to razmišljanje. Ova grupa, koju predvodi dr Didrik Krujsen iz Centra za astronomiju sa Univerziteta u Hajdelbergu, vjeruje da su raspetljali ono što nazivaju porodičnim stablom galaksije Mliječni put.
Mliječni put je naš svemirski dom. To je zarezana spiralna galaksija koja sadrži između 100 milijardi i 400 milijardi zvijezda, a naše Sunce je stanovnik jednog od manjih krakova.
Naša galaksija postoji u jednom ili drugom obliku oko 13,6 milijardi godina. Međutim, nije oduvijek bila ove veličine, niti je uvijek imala spiralni oblik. Astronomi već dugo znaju da je Mliječni put tokom eona progutao druge male patuljaste galaksije poput poznatih Magelanovih oblaka. Naša galaksija je svemirski kanibal.
Krujsenova grupa proučavala je globularna jata u Mliječnom putu – grupe od čak milion zvijezda. Svaka grupa u formi kugle gravitacijom je čvrsto povezana i nalaze se u svim galaksijama. Istraživači su kreirali kompjuterske simulacije, nazvane E-MOSAICS, koje su mogle da simuliraju put globularnih grupa dok je mala galaksija bila apsorbovana Mliječnim putem.
Ovaj program, koji se oslanja na algoritme vještačke inteligencije, uspio je da rekonstruiše porodično stablo Mliječnog puta, uključujući spajanje ranije nepoznate patuljaste galaksije koju su nazvali „Kraken“. Kao što je Krujsen primijetio u intervjuu prije ovog rada, najznačajnije galaktičko spajanje kojeg su istraživači bili svjesni bio je rani sudar Mliječnog puta i patuljaste galaksije zvane Gaia-Enceladus, koji se dogodio prije oko devet milijardi godina. Spajanje Krakena i Mliječnog puta dogodilo se otprilike prije dvije milijardi godina, kada je Mliječni put iznosio otprilike četvrtinu njegove trenutne veličine. Istraživači tvrde da je ovo ranije spajanje bilo najuticajnije u istoriji naše galaksije.
Ukupno su njihova istraživanja rasvijetlila pet galaktičkih stapanja: Strijelac, Sekvoja, Kraken, rodonačelnik Helmi protoka i Gaia-Enceladus cijevi. Svaki od ovih sudara između Mliječnog puta i manjih galaksija bio je presudan za istoriju naše galaksije.
Iako su astronomi odavno znali da su današnje galaksije okupljene od ranijih i manjih, novo istraživanje nam je pomoglo da bolje razumijemo našu galaktičku istoriju. Takođe nas podsjeća da se nebesa čine nepromjenjivim samo u ljudskim vremenskim razmjerama. Dinosaurusi su gledali u drugačije nebo.
No, proces nije gotov. Džinovska spiralna galaksija Andromeda trenutno je na putu sudara s našim Mliječnim putem. Astronomi su dugo mislili da je galaksija Andromeda između tri i pet puta masivnija od našeg Mliječnog puta, iako novija istraživanja sugerišu da u stvari može biti približno iste veličine kao Mliječni put.
Bez obzira na njihove veličine, za oko četiri milijarde godina njih dvoje će se vjerovatno sudariti u spektakularnoj predstavi kosmičkog vatrometa. Astronomi već imaju novo ime odabrano za kombinovanu galaksiju – Milkomeda.
Dakle, šta ovo shvatanje nebeske prirode koja se neprestano mijenja znači za čovječanstvo? U svakodnevnom životu, možda i ne mnogo. Ali podsjeća nas na klasičnu istinu, a to je da su promjene neizbježne. Možda se najpoetičniji podsjetnik nalazi u redovima Ozymandias Persija Šelija, soneta koji opisuje pad kraljeva – prikladnoj metafori za one koji očekuju da se nebesa nikad neće promijeniti.
Istraživanje nas takođe podsjeća na zaista sjajne mogućnosti moderne nauke. Astronomi su u stanju da rekonstruišu događaje koji su se dogodili više od 11 milijardi godina u prošlosti, prije nego što su naše Sunce i Zemlja uopšte postojali. To je izvanredno postignuće za majmuna bez dlake koji se razvio prije samo nekoliko stotina hiljada godina. I siguran sam da će budući astronomi naučiti još više o našem kosmosu koji se neprestano mijenja. Trajnost je iluzija, a jedina vječna istina je promjena.
