Štovana Sanja,
Čado moje ljubezno i sva braćo i sinovi roda i doma našega,
Nema grđega djenija pod kapom nebesnom, nego kada čovjek oće da surgumiše jezik oca svojega i majke svoje, jer u jeziku je skopost narodna, duša predaka što nam riječ u amanet predadoše, i u naškome zboru je obraz i podumijenta, na koju se duša može bez strecanja posošiti, pređe nego na njihov takulin!
21A koji se drznu da isti taj jezik ruže, sami bauljaju kroz lokuže i karamračinu besramnoga djenija i u prah lagumišu sebe, a ne soj naš sojski! Taj jedanak kolovratno ruži i ono što je narodno i sveto, što nam ostade od prađedova i mučenika vjere i orlovskijeh crnih obera, koji su maveni od prosute krvi naših viteškijeh martisa.
Takvi, braćo, ne nose u sebi ljubav narečenu Hristovu, nego duh safre pizmave, hile i gordosti, i ne trpe različnoga od sebe, nego bi, onako potalaušeni, šćeli sve surgmisati pod jednu boju i jedan zbor, a to ni Bogu nije blagoprijezno.
Ja, nedostojni sluga otačestva svojega, prvi vam zborim na jeziku crnogorskom, kojemu, nama Crnogorcima ne potrebuje ni dragoman, ni tolkovač, kojim su zborili oci i đedovi naši, i svi pasovi što minuše i sozdaše sebi vječni i časni mramor, koji jeste hranitelj tvrdi, meteriški od svijeh koji bi nas šćeli ambisati!
I ža mi je što ne usvojismo i slovo „з“ , da bih bio u mogućstvju pozdraviti „biзe“ i „biзine“, kao ja mnim najbolje i najvjernije čojekove drugove, jerbo oni ne bi frleknuli, obraz bez lika pod debelo meso, i bez stida na svoje pleme i svoje otačestvo hulili, i lentralise za śutra, prekośuta, ondan i za dovijeka, u maniti lik južno od leđa i protivnost tomu!
Ali zanago, ni biзe, uz svu ćud marveno divlju i naopaku, ne dižu rog na onoga što ih hrani, a ovi odrodi, ni toga obraza nemaju.
Ovo tolkujem teke da bude razboritije!
Kako neimentovana čeljad u Sobraniju crnogorskome, đe nemamo ni dorate ni paripe za senatore ka' u Starome Rimu, ali imamo nečesovu pulad puladi kojima ni podprug ne smeta da se nakončaju požmirepski pred gospodarima, jezik Sv. Petra Cetinjskoga i Petra II iz ugla nagrdnosti smatraju "nakaradnim" dugujem obraćanje za počtjamaja Sanja Orlandić, najeziku našijeh predaka.
Sporadi slova političeskijeh jejina i akrepa što sikte ka česovi crnokrug iz prisoja, i siplju tvar jadovitu, protivno Svevišnjemu, i imaju nakanu zauminuti naše Černogorje u Biogradski Paśaluk, uz punu naćvu tuđega gnjazda i gnjoča, vopros je: Sporadi česase obraćam blagočestivoj počtjamoji, kćeri crnogorskoj Sanji Orlandić?
Ne bi stio, nit bio rad šporkati se mojim zborom, a ni moja crevlja ne bi šćela na tu franзavu bandu, oklen rabi servulijanski, samo krvomutnu mećavicu unose pod naše narodno šljeme i žrvnja naša škope adskijem bazdom i gnjočom, bez lakomice i bez cjeđe, a škrope i bronзin u koji se gotovila skromna jeđa, a okupljala je svu čeljad na isti vagan!
Odavno je rečeno: „Pomiješaj se sa splačinama i svinje će te iźesti!“ a navlaštito tako že: „Ne potrebuje pred nerastima margarit perlu bačati!“
