Međutim, jasno je cijeli performans “načinjenja” mitropolita SPC pokušaj je rušenja temelja crnogorske demokratije i pokušaj seciranja crnogorskoga slobodarstva. Postavljati mitropolita na Cetinju, uz podršku 11 ljudi, i bez opšte podrške Cetinjana i Crnogoraca, te pod teretom golemoga straha od Zbora crnogorskoga, nije ništa drugo do udar na crnogorske običaje, tradiciju i njen suverenitet.
Crnogorska istorija pamti i lažne careve, pa opet, nijedan nije biran mimo volje naroda. I glavari i diplomate svjetskih sila znali su dobro da naša demokratija počiva na Opšte crnogorskome zboru, koji je, prema pisanju žive enciklopedije crnogorskoga prava – dr Čedomira Bogićevića – nastao početkom 17. vijeka kao vid neposredne borbe naroda protiv otomanske vojske. Pravo učešća na Zboru imao je svaki za oružje sposobni Crnogorac, a svaki pojedinac bio je u prilici da učestvuje u odbacivanju politike glavara ili da ih prisili na drugačiju odluku u borbi za svoju slobodu.
Na jednom sličnom narodnom skupu legitimisan je “lažicar” Šćepan Mali, što vladika Petar I nije nikad mogao prežaliti, vjerovatno i zato što su upravo Petrovići ponajbolje znali o uticaju Zbora. Recimo, postavljenje Rada Tomova za novoga vladiku, po amanetu i testamentarnoj volji njegova strica, izvedeno je, dakako, uz saglasnost naroda. Pred okupljeni narod, prema pisanju Vuka Vrčevića, stric Stanko izveo je Rada Tomova, potom ga cjelivao u ruku, a za njim i svi glavari i “najposle Crnogorci i Brđani, pleme po pleme redom”.
Najnovije “načinjenje” za mitropolita nezabilježeno je u crnogorskoj istoriji. “Načinjenje” pod strahom od naroda. Pod strahom od Zbora crnogorskoga. Zato valja našim prijateljima iz Ambasada SAD, Ambasade Velike Britanije i Ambasade Njemačke poručiti da su Crnogorci vjekovima na svojim zborovima demokratski odlučivali o izboru svojih glavara i vladika, ali i o svojim pregnućima. Nijesu Crnogorci uvijek imali velelepna parlamentarna zdanja, ali im je bio dovoljan i hlad pod brijestom da vode razgovor, da debatuju, kako se to savremeno kaže. A u vremenu kad se cio svijet zgražava nad talibanskim jednoumljem, Crnogorcima se zamjera na tome što žele da njeguju tradiciju dijaloga.
Dakle, ko se i zašto boji razgovora? Ko se boji Zbora crnogorskoga?
Gledamo se na Cetinju. Da Zborimo.
