ukob koji je proteklih dana izašao na vidjelo razmjenom saopštenja između Mitropolije crnogorsko-primorske i Eparhije budimljansko-nikšićke, predstavlja samo javnu eskalaciju podjela koje već duže postoje unutar Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, saznaje Pobjeda. Prema informacijama Pobjede iz izvora iz političko-crkvenih krugova, tokom nedavne proslave 150 godina od Bitke na Vučjem Dolu, neformalno se razgovaralo o mogućnosti formiranja posebne Bokokotorske eparhije, ali i o budućnosti mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija. Takve odluke po Ustavu SPC donosi Sinod i Sabor SPC koji se sastaje jednom godišnje.
Na proslavi na Vučjem Dolu koju je organizovala sama Eparhija budimljansko-nikšićka bili su patrijarh Porfirije (Perić), mitropoliti Joanikije (Mićović) i Metodije (Ostojić) i više arhijereja SPC, dok su svečanosti prisustvovali i politički predstavnici iz Crne Gore i entiteta Republike Srpske. Zvanične poruke bile su posvećene crkvenom i nacionalnom jedinstvu, ali se, prema saznanjima naših izvora, iza kulisa razgovaralo o temama koje bi mogle dodatno produbiti podjele u crkvi.
Tome u prilog idu činjenice da je prisustvo Joanikija, ali i predsjednika opštine Nikšić Marka Kovačevića, vatrenog zagovornika srpstva i SPC, i predsjednika Skupštine Andrije Mandića prošlo praktično nezapaženo, te da Kovačeviću i Mandiću protokolom nije dozvoljeno da se obrate na proslavi.
Žički model
Iz crkvenih krugova bliskih državnom vrhu Srbije, prije svega iz Eparhije budimljansko-nikšićke i djelova Patrijaršije, otvoreno je pominjana mogućnost da Joanikije bude razriješen po modelu nedavno smijenjenog mitropolita žičkog Justina.
Naime, odlukom Sinoda SPC, Justin je u februaru uklonjen iz upravljanja Eparhijom žičkom, a zatim je Sabor SPC u maju donio odluku o njegovom trajnom razrješenju. Prema tadašnjim medijskim izvještajima, upravo je Joanikije bio među šestoricom arhijereja koji nijesu podržali ovakvu odluku. Beogradski dnevni list Danas tada je precizirao kako su Joanikije i još pet arhijereja izdvojili mišljenje ili odbili da glasaju.
Izvori Pobjede tvrde da je mogućnost primjene sličnog scenarija u slučaju mitropolita crnogorsko-primorskog razmatrana, ali da za takav potez u ovom trenutku ne postoji dovoljno velika podrška.
U krugovima bliskim predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i njegovim političkim partnerima u Crnoj Gori, prema istim informacijama, procijenjeno je da bi pokušaj razrješenja Joanikija mogao izazvati trajnu podjelu unutar SPC u Crnoj Gori i snažan otpor među sveštenstvom i vjernicima. Zbog toga je ovakav scenario, barem zasad, ostavljen po strani. Izvori tvrde i da bi njegova eventualna realizacija najviše zavisila od ponašanja samog Joanikija, odnosno od toga hoće li se aktivno suprotstaviti pokušajima slabljenja položaja i dalje jedine Mitropolije SPC u Crnoj Gori, ili će ostati pasivan.
Podsjećamo, u našoj zemlji djeluju čak tri eparhije i jedna mitropolija. Od toga, Mitropolija crnogorsko-primorska i Eparhija budimljansko-nikšićka su u cjelosti na teritoriji Crne Gore, pokrivajući njen najveći dio. Preostale dvije eparhije, Mileševska na krajnjem sjeveru i Zahumsko-hercegovačka i primorska na najzapadnijem dijelu Bokokotorskog zaliva, samo se manjim dijelom prostiru u Crnoj Gori.
Ponovo planovi o Boki
Druga tema neformalnih razgovora na Vučjem Dolu bila je mogućnost izdvajanja Boke iz sastava Mitropolije crnogorsko-primorske i formiranja Bokokotorske eparhije.
Takva ideja nije nova. Dnevni list Vijesti je još u februaru objavio da se u Patrijaršiji razgovara o izdvajanju Boke, dok je Mitropolija odgovorila da „za to ne postoje crkveni razlozi, niti podrška sveštenstva i vjernika“. Sagovornici lista tvrdili su da inicijativa ima prvenstveno političku pozadinu i da je dio pritiska na Joanikija.
Prema izvorima Pobjede, Joanikije se protivi prekrajanju granica Mitropolije i izdvajanju njenog primorskog dijela. Upravo je njegovo protivljenje uz podršku studentima, navodno, bilo povod da mu se u neformalnim razgovorima zaprijeti mogućnošću razrješenja.
Mogućnost razrješenja Joanikija pominjala se u crkvenim krugovima, prema informacijama Pobjede, i na prošlom Saboru SPC u maju.
Formiranje nove eparhije značilo bi ne samo smanjenje teritorije i uticaja postojeće Mitropolije, već bi otvorilo i pitanje upravljanja vrijednom crkvenom imovinom na crnogorskoj obali. Zbog toga se ova inicijativa u dijelu crkvene javnosti posmatra kao pokušaj uspostavljanja neposrednije kontrole Patrijaršije nad Bokom i njenim nekretninama.
Javna podjela
Sukob je iz zatvorenih crkvenih krugova izašao u javnost nakon suprotstavljenih reakcija Mitropolije crnogorsko-primorske i Eparhije budimljansko-nikšićke na izjave Vučića o poziciji SPC u Crnoj Gori. Mitropolija je ocijenila da neodređene tvrdnje predsjednika Srbije o navodnim pokušajima stvaranja posebne „pravoslavne crkve u Crnoj Gori“ nanose štetu crkvenom i narodnom jedinstvu i pozvala političare da se ne miješaju u crkvena pitanja. Eparhija budimljansko-nikšićka potom je praktično stala na Vučićevu stranu, zahvaljujući mu na riječima podrške za SPC.
Tako su Joanikije i Metodije prvi put sasvim otvoreno zauzeli suprotne pozicije prema politici državnog vrha Srbije. Ono o čemu se dugo govorilo iza zatvorenih vrata, postalo je javni sukob dva najuticajnija crkvena centra u Crnoj Gori.
Prema informacijama naših izvora, u ovom trenutku ne postoji dovoljno snage za Joanikijevo razrješenje, ali pritisak neće prestati. Ideja o Bokokotorskoj eparhiji ostaje jedan od glavnih instrumenata za slabljenje Mitropolije, dok će odnos Joanikija prema Patrijaršiji i državnom vrhu Srbije odrediti da li će se sukob smiriti ili će na narednom zasijedanju Sabora SPC dobiti novi, mnogo ozbiljniji nastavak.
Dio iste strategije da se Joanikije „skrajne“ predstavlja i kampanja vezana za izgradnju solarne elektrane kod Manastira Ostrog, zbog čega se sve optužbe adresiraju na resornog ministra prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slavena Radunovića iz NSD, ali i mitropolita SPC.
Prema informacijama kojima raspolaže redakcija beogradskog dnevnog lista Politika, projekat je navodno dobio i blagoslov Mitropolije crnogorsko-primorske, ali se pisani akt ili javno saopštenje o tome nijesu nalazili u dokumentaciji u koju je ta redakcija imala na uvid. Prema istim saznanjima, „više osoba upozorilo je Joanikija na posljedice izgradnje tako velikog elektroenergetskog kompleksa u ambijentu koji se prirodno, duhovno, turistički i ekonomski oslanja na Ostrog“. Mitropolit je, kako je redakciji preneseno, svoj stav obrazložio time da ne želi da se miješa u poslove države i da vjeruje da država zna šta radi. Uslijedile su osude takvih izjava, kako od pojedinih političara u Crnoj Gori, uključujući predsjednika opštine Danilovgrad Aleksandra Grgurovića, tako i u srpskim medijima koji podržavaju Vučića.
Prošlost i sadašnjost
Ovo je samo eskalacija svega onoga što se već dugo kuva.
Prvi konkretni pokazatelj „udara“ na Joanikija bila je odluka Svetog sinoda SPC donešena sredinom maja 2025. godine da dotadašnji episkop budimljansko-nikšićki Metodije bude izabran za mitropolita. Očekivano, otvorilo se pitanje da li će i Eparhija prerasti u drugu mitropoliju SPC na teritoriji Crne Gore, ali do danas nije stigao zvaničan stav najviših crkvenih instanci. Naime, on je poziciju dobio na osnovu kanonski neutemeljenog titulara, koji je SPC uvela 2024. godine. Pojedini beogradski mediji tada su pisali kako je riječ o „nagradi za izdaju“, odnosno „disciplinskoj mjeri“ protiv Joanikija, između ostalog i zbog toga što je podržao studente u njihovom protestu protiv Vučića.
Dva mjeseca nakon sticanja titule mitropolita, Metodije se „odužio“ najzaslužnijem za svoju novu poziciju: Vučiću je dodijelio Orden svetog Georgija Pobedonosca Prvog reda „u znak jedinstva srpskog naroda“.
Iako se smatra „duhovim sinom“ pokojnog mitropolita Amfilohija (Radovića), Metodije je svoje ime izgradio zahvaljujući promjeni stava i čvrstim vezama sa vladajućom strujom u SPC, oličenom u vladiki bačkom Irineju (Buloviću) i patrijarhu Porfiriju. Poznat kao ljubitelj dobrih motora, automobila i pripadnik padobranskih vojnih jedinica, Eparhiju budimljansko-nikšićku preuzeo je 2021. upravo od Joanikija, koji je na čelu Mitropolije naslijedio Amfilohija.
Prema onome što se za sada može vidjeti „na terenu“, državni vrh Srbije je očigledno prenaglio sa napadom na Mitropoliju i Joanikija lično, a takav stav u Crnoj Gori sve češće zauzimaju i pojedinci bliski predsjedniku Srbije.
Dakle, za sada ne postoje (izgledne) šanse da Joanikije bude razriješen, a izvori Pobjede iz SPC ukazuju i da će takva odluka zavisiti od njega. Tek, ukoliko on odluči da bude pasivan u cijeloj priči, može doći do scenarija po kojem više neće biti aktivan unutar crkve.
Zašto je interesantna eparhija u Boki?
Razlog zbog kojeg se tokom pomenute proslave na Vučjem Dolu, unutar crkvenih krugova koje kontroliše državni vrh Srbije, pominjala nova eparhija, prema izvorima Pobjede je posljedica težnji i strategije predsjednika Srbije.
"Državni vrh Srbije pokušava da izdejstvuje ekonomsku premoć na području Boke Kotorske kroz kupovinu imovine na samoj obali, te investicijama u hotelske komplekse. Paralelno, djelovi Patrijaršije rade na stvaranju eparhije koja bi bila pod njenom punom kontrolom, tim prije što SPC tu ima vrijedne nekretnine u svom vlasništvu. Uz to, politika zvaničnog Beograda insistira i na stalnom izazivanju tenzija sa Hrvatskom, „igrajući“ se istorijskim statusom Boke i relacijama sa nama susjednom državom", tvrde izvori Pobjede.
