Malo poljsko selo Pnievo na prvi pogled nalikuje svim ostalim spokojnim mjestašcima na zapadu zemlje – no ispod plodnih polja i šuma krije se mračna priča: nacistički podzemni grad.
Festungsfront Oder-Varthe-Bogen, ili skraćeno Ostval, je utvrđeni podzemni kompleks izgrađen prije Drugog svjetskog rata dok je Adolf Hitler pokušavao da obezbijedi njemačku istočnu granicu od Poljske i Sovjetskog Saveza.
Smješten između rijeka Odre i Varte, koje danas dijelom čine njemačko-poljsku granicu, ovaj je podzemni svijet ostao uglavnom netaknut: lavirint tunela, prostorija i podzemnih željezničkih stanica broji ukupno oko 30 kilometara. Vojnike su s vremenom zamijenili partijaneri koji su u osamdesetima i devedesetim godinama ostavili trag spreja na zidovima, a danas obožavaoci mračnog turizma silaze u podzemlje.
Nakon što su nacisti 1945. napustili tunele, zamijenili su ih šišmiši koji su tu pronašli dom i idealan prostor za hibernaciju.
Svake jeseni u tunele dolazi i do 40.000 šišmiša iz cijele Srednje Evrope, čineći ga jednom od najvećih kolonija šišmiša u Evropi.
Pogled u prošlost
Ostval je trebalo da bude srušen 1951. godine, ali je nakon što su se njemačke vojne potrebe promijenile izgradnja je naprasno zaustavljena. Priča o Ostvalu počinje 1930-ih, kada je Hitler, čvrsto na vlasti, pokrenuo militarizaciju prkoseći dogovorima nakon Prvog svjetskog rata. Okrenuo se prema teritoriju između Odre i Varte, tada još uvijek dijelu Njemačke, kao mjestu koje treba obraniti.
Njegovi pomoćnici vjerovali su da je obrana tog koridora ključna za bezbjednost Berlina. Do 1935. planovi su bili dovršeni, a izgradnja, blago rečeno ambicioznog projekta, započela je sljedeće godine.
Inženjeri su zamišljali obrambenu liniju dugu skoro 80 kilometara, a iako nikada nije dovršena, izgradnja se već tada upisala među najnaprednija utvrđenja u Evropi. Samo je na središnji dio, koji je mogao primiti na desetine hiljada vojnika potrošeno više od 60 miliona kilograma betona. No prioriteti su se promijenili. Do 1938. Njemačka je pažnju usmjerila na zapad, prema Francuskoj, a radovi su stali. Sljedeće godine, nakon invazije na Poljsku, i početka Drugog svjetskog rata, strateška svrha Ostvala praktično je iščeznula, piše Punkufer.
Kompleks je ostao kao promatrač rata koji je bjesnio Evropom, a u januaru 1945. je potpuno napušten. Poljska vojska neko je vrijeme održavala lokaciju, ali do 1960-ih troškovi su postali preveliki.
Dvadeset i prvi vijek omogućilo je Ostvalu novi život. Uz podršku Evropske unije i lokalnih entuzijasta, kompleks je pretvoren u destinaciju mračnog turizma.
Muzej za ljude i šišmiše
Godine 2011. otvoren je Muzej Miedzirzecz, koji obuhvata 30 kilometara tunela. Nalazi se kod sela Pnievo, gdje se nalazi najbolje očuvani djelovi tunelskog kompleksa Ostvala.
Budući da su nacisti taj kompleks planirali za dugotrajni boravak vojnika, sve je osmišljeno tako da bude pogodno za život, a dnevni ritam dodatno naglašavaju lutke stražara u sobama i spavaonicama.
Podzemne prostorije danas pokazuju život onakav kakav je bio u doba kada je to mjesto bilo nacističko utočište. Tamo se mogu vidjeti vojničke uniforme i plakati s propagandnim natpisima, kao i veliki otvor koji se spušta duboko u zemlju.
Posjetioci mogu i istražiti stepenište koje vodi do tunela sa šinama i cijevima. Ti su tuneli dom jednoj od najvećih evropskih kolonija slijepih miševa, s najmanje 12 različitih vrsta koje ih koriste za hibernaciju.
"Stati 40 metara ispod zemlje, u hodniku dovoljno širokom za vozove i vojna vozila, zaista je nadrealno, istovremeno zapanjujuće i uznemirujuće. Što dalje idete, postaje hladnije, sa atmosferom koja podsjeća na video igrice Fallout ili The Last of Us. Nema mutanata ili zombija, ali u mraku se kriju krilata bića", kazao je Pavko Fedikovič za CNN.
Ljudi iz bunkera
U 1980-ima i 1990-ima tunele je preplavila subkultura poznata kao "Ljudi iz bunkera", koji su ondje imali rave partije, ali i svadbene svečanosti te prkosili autoritetu.
No lavirint nije bio nježan prema njima: najmanje pet ljudi poginulo je u raznim nesrećama, od padova niz otvore do požara zbog neugašenih opušaka.
Grafiti koje su ostavili za sobom: ljubavne poruke, grubi crteži i antikomunistički slogani i danas prekrivaju zidove te služe kao svjedoci prošlog vremena.
