Lideri IT industrije Bil Gejts, Voren Bafet i Leri Elison, osnivač CNN-a Ted Tarner, pa gradonačelnik Njujorka Majkl Blumberg, od skora i vlasnik lanca drogerija „DM“ Gec Verner... Sve njih povezuje zajednička namjera – da svoj imetak poklone, kako bi oskudne živote drugih učinili donekle boljim.
Nakon što je osnivač i nekadašnji vlasnik „Microsoft“-a započeo „novi život“ kao dobrotvor, osnivanjem Fonda „Melinda i Bil Gejts“ - u koji je uložio većinu od zarađenih 50 milijardi dolara - naprosto se razbuktala želja bogatih da veliki dio svog imetka podijele sa najugroženijima. Pridružili su mu se i drugi milijarderi, pa pomenuta fondacija danas raspolaže sa više od 600 milijardi dolara (!) i najveća je dobortvorna organizacija u svijetu.Gec Verner se, pak, odlučio da ode korak dalje i sav stečeni imetak zavješta u dobrotvorne svrhe, ostavljajući svojoj djeci samo kućno vaspitanje i mogućnost da završe dobre univerzitete.
Crnogorska solidarnost: U Crnoj Gori se u protekle dvije decenije nerijetko govorilo i pisalo o institucijama i ljudima kojima je potrebna pomoć. Neki su pomoć i dobili, ali je pitanje - koliko je među dobročiniteljima bilo onih koji u crnogorskoj državi važe za veoma imućne. Tragom toga, pitali smo vlasnike i suvlasnike nekih od najvećih kompanija u Crnoj Gori da li su filantropi.
Vlasnik „Atlas Grupe“, Duško Knežević, stvorio je kompaniju koja posluje ne samo u Crnoj Gori, već i mnogo šire.- Konstanta aktivnosti „Atlas Grupe“ su pro bono projekti sa misijom podizanje standarda u obrazovanju, zdravstvu i eko-svjesnoj ekonomiji – kazala je za Portal Analitika Meliha Ramusović, zamjenica predsjednika kompanije.
Ona sa ponosom ističe da je Knežević od nedavno član „Clinton Global Iniative“, svjetske filantropske organizacije bivšeg američkog predsjednika Bila Klintona u kojoj se nalazi više stotina direktora, filantropa i uglednih ličnosti iz svjetskih medija – od Baraka Obame i preko Ban Ki Muna, do Ruperta Murdoka, a koja je kroz različite aktivnosti već doniranila 57 milijardi dolara.
„Vektrinih“ pola miliona: Nije tajna da „Vektra Montenegro“ Dragana Brkovića, koji se nekada nalazio u vrhu liste najbogatijih u Crnoj Gori, grca u dugovima. Ipak, prema riječima njegovog savjetnika Milića Popovića to ih nije spriječilo da stalno doniraju.
- Godinama smo finansirali sve sportske klubove u Beranama. Do 2009. godine, u humanitarne svrhe smo izdvajali po pola miliona eura godišnje, od čega je veći dio bio za liječenje onih kojima je to najpotrebnije. Plaćali smo sve, od ljekova do liječenja u inostranstvu – priča Popović, ali dodaje da su zbog krize ove godine odredili samo 100.000 eura, takođe za pomoć u liječenju.
- Nakon stabilizacije poslovanja kompanije, opet ćemo biti među prvima koji žele da pomognu i za to izdvojimo mnogo više sredstava – zaključuje on.
Pomažu i radovima: Dok „Vektra“ najčešće izdvaja novac za pojedince u nevolji, „Čelebić“ se može pohvaliti listom pomoći različitim institucijama.
- Ljudi koji razvijaju ozbiljne biznise mogu biti jedino ozbiljni ukoliko ulažu u zajednicu u koju posluju, izričita je Maja Krstajić, PR podgoričke građevinske firme čiji je vlasnik Tomo Čelebić.Među brojnim institucijama za koje izdvajaju sredstva su Zavod „Komanski most“ i Dom za nezbrinutu djecu „Mladost“ u Bijeloj. Kompanija obično donira – izvođenjem građevinskih radova, ali ne treba zaboraviti da je nemali broj institucija kome je upravo to najpotrebnije. To potvrđuju i ovogodišnje aktivnosti „Čelebića“, prije svega na sanaciji kupatila u Dječjoj bolnici, čija je vrijednost bila 17.000 eura.
- U ovom trenutku radimo na dva mjesta. Saniramo mokre čvorove u Osnovnoj školi „Maksim Gorki“, i to su radovi u vrijednosti 23.000 eura. Na odjeljenju nefrologije Kliničko-bolničkog centra takođe radimo na adaptaciji kapaciteta koji
su im neophodni, čime doniramo još 15.000 eura - dodaje Krstajić.Za imidž i mirnu savjest: Ako neko u Crnoj Gori ovih dana zarađuje, to su svakako hotelijeri, pa je logično da suvlasnik „Montenegro Stars Hotel Group“ Žarko Radulović bude i – filantrop.
- U poslednje dvije krizne godine na donacije je izdvojeno više od 100.000 eura. Te donacije nisu bile samo u novcu, već i u stvarima, uslugama i drugim vidovima pomoći i podrške. U prethodnim godinama taj iznos je bio mnogo veći, a vjerujem da će to ubuduće opet biti, kaže za Portal Analitika PR menadžerka grupe Jelena Pavićević.
- Crnogorsko društvo, u kome i kompanije i pojedinci tek treba da postignu ekonomsku stabilnost i snagu, sve više razmišlja o potrebama i patnji drugih. Svaka kompanija ili pojedinac može realno da riješi i male i velike probleme: od pomoći školama i bolnicama, do brige o umjetnicima i sportistima, što za rezultat može da ima mnogo humanije društvo i zadovoljnije pojedince – objašnjava Pavićević.
Ćano Koprivica i mnogi drugi: Sa njom se slaže i mr Dragutin Papović, autor studije „Primjeri filantropije u Crnoj Gori do kraja 20. vijeka“ izdate prošle godine, a koja je na poseban način aktuelizovala priče o darežljivosti Crnogoraca nekad i sad.
- Danas je Crna Gora neuporedivo bogatije društvo nego prije jednog vijeka, ali mislim da je filantropija i pored toga nedovoljno razvijena. Valjda još nema dovoljno razvijene svijesti o odgovornom i društveno korisnom poslovanju u zajednici u kojoj djeluju – smatra Papović.
On pojašnjava da je u nekad siromašnoj Crnoj Gori bilo dosta primjera filantropije koji mogu biti pouka da kompanijame ili pojedincimi pokažu svoju altruističku stranu. Papović doniranje danas vezuje isključivo za šire okvire, dok ostavljanje stečenog „narodu, selu ili bratstvu“ smatra – kontraproduktivnim, jer su to „odlike društva Crne Gore koja je davno nestala“.
- Pojedinci i kompanije treba da se koncetrišu na potrebe zajednice: ekološke, obrazovne ili neke razvojne projekte, i na tim poljima treba da djeluju. Sa današnje tačke gledišta naših potreba, filantropija treba da ima jedan svestraniji karakter i da se ugledamo na one koji su to već radili – zaključuje Papović.U pomenutoj studiji on piše da filantropija u drugoj polovini 20. vijeka, zbog pravno-političkog uređenja, u samoj Crnoj Gori nije bila zastupljena, ali je oživjela 90-ih. Tada se pojavio „čovjek sa vizijom“, kako su ga mnogi zvali, Stanislav Ćano Koprivica koga s pravom možemo nazvati prvim pravim filnatropom novije istorije Crne Gore. Decembra 2009, na dodjeli prvih nagrada za filantropiju „Iskra“, posthumno je nagrađen za životno djelo. Njegovo ime nosi i fondacija osnovana u Nikšiću prije tri godine, a koja danas okuplja najveći broj donatora u Crnoj Gori - državnih istitucija, privatnih kompanija i ljudi iz zemlje i dijaspore, spremih da svojim primjerom i novcem i druge na to podstaknu.
I dok bogati sa savješću razmišljaju koliko svoje imovine da podijele sa onima koji imaju malo ili ništa, vlasnici kompanija uglavnom doniraju „koliko se mora“. Prvi na listi razloga za ovakve odluke je, svakako, nedostatak poreskih olakšica, kojima se razvijenije zemlje mogu pohvaliti. Bil Gejts bi prije par godina vjerovatno pokrenuo neki novi biznis, ali je oslobađanje od poreza na (skoro) sve što je u tom trenutku imao, u stvari, bio njegov najbolji poslovni potez.
Bez obzira da li je razlog doniranja sticanje boljeg imidža kompanije ili tek moralno zadovoljenje biznismena sa veoma dubokim džepom, sasvim je jasno da bi filantropija morala biti neizostavni dio i ovdašnje poslovne kulture. Jer, lik današnje Crnoj Gori može izgledati bolje jedino uz više milosrđa i više saosjećanja sa problemima drugih
Kristina Jerkov
