Neki tako žive zbog siromaštva, a drugi jer vode nomadski stil života. Njih je godinama obilazio američki fotograf Timoti Istman, koji je proteklih dana prezentirao dio svojih radova, uz kratke priče o svakom od njih.
Skot i Lesli Klak žive u prilično udobnom kamperu. Oni navode kako je istina da nemaju onoliko prostora koliko bi im ga ponudila kuća, no njeno rentiranje bi im u najboljem slučaju iziskivalo dodatnih 300 do 400 dolara mjesečno, uz brojne druge fiksne mjesečne troškove.
Krejg Lut živi u znatno skučenijem vozilu – običnom kombiju. Kaže kako mu je bilo dosta priče o tome kako su ljudi slobodni, jer u stvarnosti baš i nije bilo tako. Živeći u kombiju, seleći se sa svojim ‘domom’ gdje hoće i kad hoće, kako dodaje, osjetio je upravo dašak slobode kojem je težio.
Amanda Spengler živi i putuje sama u svom kamperu duž čitave Amerike. Ona naglašava kako je oduvijek željela da živi na taj način, ali i da nije pretpostavljala koliko je zapravo onih kojima su dom kamperi ili kombiji. Nailazi na njih često, pri čemu dodaje da kao djevojka koja vodi nomadski način života do sada nije nailazila na bilo kakve neprilike. No, za svaki slučaj, posebno vodi računa o bezbjednosti.
Šenon Edvards je iz znatno drugačijih motiva počela da živi u kamperu. Imala je šest operacija, a u međuvremenu je ostala bez posla i bez novca.
Kako ističe, prednost života u vozilu je to što neprekidno ima priliku da upoznaje nova mjesta. Pritom, Šenon Edvards živi u kamperu sa dva sina.
Karl i Mari Simerson već duže su stacionirani na istoj lokaciji u Nju Hempširu – toliko da imaju i svoje ‘dvorište’ sa baštenskom garniturom i žardinjerama, pri čemu uredno održavaju i travnjak u okolini kampera u kojem žive.
