Kako je navela Minić, Andrija Nikolić danas poručuje da „diplomatija nije partijski plijen“ i pokušava da napravi razliku između, kako kaže, političkih imenovanja kao izuzetka i partijskog zapošljavanja kao sistema.
Prema njenim riječima, upravo činjenice pokazuju da kod DPS-a političko imenovanje nije bilo izuzetak već sistem.
“Da ne bismo polemisali utiscima, nego podacima. Godine 2019, dok je DPS upravljao državom, čak 17 od 34 crnogorska ambasadora nijesu bili karijerne diplomate. Dakle, tačno 50 odsto diplomatske mreže, iako je Zakon propisivao da nekarijerni ambasadori mogu činiti najviše 30 odsto”, kazala je Minić.
Ona je, u cilju “osvježavanja pamćenja gospodinu Nikoliću” pokazala na primjerima kako je, kako kaže, izgledala ta „depolitizovana“ diplomatija.
“Tarzan Milošević, tadašnji politički direktor DPS-a, dugogodišnji poslanik i bivši ministar, iz partijske centrale direktno je poslat za ambasadora u Beograd. Obrad Mišo Stanišić, dugogodišnji poslanik i funkcioner DPS-a, iz poslaničke klupe je otišao za ambasadora u Sarajevo. Toliko direktno da je nakon njegovog odlaska ostalo upražnjeno poslaničko mjesto sa liste DPS-a. Miomir Mugoša, višedecenijski funkcioner DPS-a i gradonačelnik Podgorice, koji je podijelio 524 stana za vrijeme mandata, poslat je za ambasadora u Sloveniju. Sanja Vlahović, ministarka u DPS vlasti i poslanica DPS-a, poslata je za ambasadorku u Italiju. Budimir Šegrt, bivši ministar zdravlja i funkcioner DPS-a, poslat je za ambasadora u Poljsku. Milica Pejanović-Đurišić, nekadašnja predsjednica DPS-a, poslanica DPS-a i ministarka odbrane, bila je ambasadorka u Francuskoj, a potom je ponovo poslata u diplomatiju kao šefica Stalne misije Crne Gore pri Ujedinjenim nacijama”, navodi Minić u reagovanju.
9A tu, dodaje, spisak njihovog „nepartijskog“ sistema ni približno ne završava.
“Anka Vojvodić - DPS — Srbija. Goran Sito Rakočević — DPS — Hrvatska. Boro Vučinić — DPS — Hrvatska. A onda, po političkom ključu DPS-ove vlasti: Darko Pajović — predsjednik Pozitivne — Kina, nakon što je njegova partija 2016. sačuvala Vladu Mila Đukanovića. Aleksandar Eraković — glavni savjetnik premijera Duška Markovića — UAE, pa Španija. Ranko Vujačić — Njemačka. Slobodan Backović — Rusija. Milan Roćen - Rusija. Sve su to javno dokumentovana politička imenovanja iz vremena DPS vlasti. Tu su, naravno, i Branislav Mićunović, bivši ministar kulture, koji je završio u Beogradu; Miodrag Vlahović, bivši ministar vanjskih poslova, u Vatikanu; kao i Dušan Mrdović, koji je, zajedno sa Milicom Pejanović-Đurišić već 2019. bio naveden među ljudima koji su u diplomatiju prvobitno ušli iz politike”, nabraja ona dalje.
Zato je, kaže, posebno zanimljiva Nikolićeva rečenica da je „postojala suštinska razlika između izuzetka i sistema“.
“Saglasni smo. Samo što ste vi bili sistem. Kada vam polovina ambasadora nije karijerna, iako zakon dozvoljava najviše 30 odsto; kada političkog direktora DPS-a šaljete za ambasadora, poslanika DPS-a šaljete za ambasadora, bivše ministre DPS-a šaljete za ambasadore, bivše gradonačelnike DPS-a šaljete za ambasadore, bivšu predsjednicu DPS-a šaljete za ambasadorku, a diplomatska mjesta dijelite i koalicionim partnerima, to se ne zove izuzetak. Zato bi bilo mnogo uvjerljivije da nam o depolitizaciji diplomatije predavanje ne drži DPS, partija koja je 2019. uspjela da dođe do nevjerovatnog rezultata da svaki drugi crnogorski ambasador nije bio karijerni diplomata”, kaže Minić.
Nikoliću zahvaljuje što je podsjetio na još jednu vrlo zanimljivu temu.
“O tome kakve su sve skandale, afere i incidente pravili kadrovi koje je DPS slao da predstavljaju Crnu Goru po svijetu, od ambasadora kojima je utvrđivano kršenje zakona, preko onih koji su u diplomatiju odlazili praćeni ozbiljnim aferama, pa sve do ambasadora koji je uhapšen dok je bio na diplomatskoj funkciji, pa do onih koji su diplomatske obaveze realizovali mrtvi-pijani, govorićemo u narednom javljanju. Tu će tek biti zanimljivo”, poručuje poslanica Demokrata.
