
Sa scene Narodnog pozorišta u Beogradu večeras su crnogorski “Glembajevi”, u režiji Danila Marunovića, ispraćeni višeminutnim ovacijama. Taj aplauz nije bio upućen samo glumcima i predstavi, bio je to i nedvosmislen čin podrške prognanom reditelju.
Odgovor beogradske publike večeras je bio i jasan i glasan: Danilu Marunoviću, umjetniku i kolumnisti Analitike, kojeg je zvanična Srbija protjerala, publika je večeras vratila glas. Njegova predstava govorila je umjesto njega. I govorila je snažno, sudeći po reakciji gledališta.
Večeras su tako i pozorište i publika još jednom pokazali da su slobodniji od institucija i moćniji od straha. Glumci koji su stali na scenu znali su da učestvuju u činu otpora. Publika koja je ustala i aplaudirala znala je da tim aplauzom brani pravo da se slobodno misli, govori i stvara. Pravo da se piše.
Prognali su Marunovića, ali nijesu mogli protjerati njegovo djelo, njegovu ideju, njegov stav. “Gospoda Glembajevi” večeras su sa scene Narodnog pozorišta poslali poruku da se umjetnost ne može uhapsiti, te da ni režim Aleksandra Vučića, ni svi njegovi strahovi, ne mogu utišati ono što je istinski važno.
Danas je naš kolumnista, saradnik i prijatelj proveo više od pet sati na isljeđivanju u prostorijama BIA. Ispostaviće se - zbog teksta. Zbog riječi. Zbog stavova. Višesatno saslušavanje zbog kolumne objavljene na Analitici još je samo jedan dokaz da režim u Srbiji ne poznaje granice kada je u pitanju obračun sa slobodnom mišlju.
I za Analitiku, ovo je bio još jedan dug dan. Juče su u Skupštini Crne Gore novinari našeg medija targetirani od strane funkcionera vladajuće većine. Danas je BIA isljeđivala našeg kolumnistu. A sjutra? Sjutra nastavljamo. Odlučniji i združeniji.