Na domaćem tržištu mogu se pronaći probiotski suplementi različitog kvaliteta, sa deklaracijama koje ponekad sadrže neprecizne ili nedovoljno jasne informacije. Efekat probiotika zavisi od konkretnog soja, načina proizvodnje, broja živih mikroorganizama, roka trajanja i uslova čuvanja, kazala je za Pobjedu doktorka nauka iz oblasti nauke o hrani Anđela Martinović.
Kako je navela, probiotici mogu imati značajne koristi za zdravlje, ali se ne mogu posmatrati kao univerzalni proizvodi koji jednako djeluju kod svih ljudi i na sve zdravstvene tegobe.
- Njihova djelotvornost zavisi od konkretnog probiotskog soja, načina proizvodnje, količine živih mikroorganizama, uslova transporta i skladištenja, ali i sposobnosti da prežive zahtjevnu sredinu ljudskog gastrointestinalnog trakta - kazala je Martinović.
Ona je upozorila da nijesu svi probiotici isti i da promjena samo jedne komponente tokom procesa proizvodnje može značajno uticati na njihovu djelotvornost.
– Zato je važno znati koji se konkretan probiotski soj nalazi u proizvodu, koliko živih mikroorganizama sadrži, do kada proizvođač garantuje deklarisanu količinu i na koji način proizvod treba čuvati – istakla je Martinović.
Faze
Proces proizvodnje probiotskih mikroorganizama sastoji se od više faza koje značajno utiču, prije svega, na njihovo preživljavanje, a zatim i na djelotvornost konačnog proizvoda, objasnila je Martinović.
– Tokom proizvodnje potrebno je optimizovati veliki broj parametara, među kojima su i nutrijenti. Kao što ljudi imaju različite nutritivne potrebe, tako i svaki probiotski soj zahtijeva odgovarajuću vrstu i količinu šećera, proteina, vitamina i minerala za rast i razmnožavanje – kazala je ona.
Pored nutrijenata, neophodno je optimizovati temperaturu, pH vrijednost medijuma i količinu kiseonika, navela je Martinović. Kako je dodala, potrebno je upotrijebiti i odgovarajuću supstancu, nazvanu krioprotektant, koja probiotske sojeve štiti tokom procesa njihovog pretvaranja u praškastu formu.
– Kasnije, prilikom formulacije proizvoda, bilo da je riječ o suplementima ili hrani, potrebno je obezbijediti njegovu stabilnost i preživljavanje probiotskih sojeva tokom transporta i skladištenja, sve do trenutka kada proizvod konzumira krajnji potrošač – rekla je Martinović.
Probiotski sojevi, prema njenim riječima, osim procesa proizvodnje moraju da prežive i zahtjevnu sredinu gastrointestinalnog trakta, poput želudačne kisjeline, kako bi bili djelotvorni kada stignu do crijeva.
– Tokom mog doktorskog istraživanja dokazano je da promjena samo jedne komponente u procesu proizvodnje probiotika može imati veoma veliki značaj za njegovu djelotvornost. To se pokazalo kod gotovo svih osoba koje su učestvovale u kliničkoj studiji – istakla je Martinović.
Iako se u javnosti često govori o probioticima kao o univerzalno korisnim proizvodima, efekat koji će određeni probiotik ispoljiti zavisi od specifičnog probiotskog soja, naglasila je Martinović.
– Zdravstvene koristi koje se povezuju sa probioticima, kao što su poboljšanje različitih funkcija digestivnog sistema, unapređenje funkcija imunog sistema ili podrška različitim metaboličkim procesima, specifične su za određeni soj. Svaki probiotski soj doprinosi određenim i jedinstvenim efektima na zdravlje – kazala je ona.
Sposobnost probiotika da preživi prolazak kroz digestivni sistem, što predstavlja jedan od osnovnih preduslova za ostvarivanje zdravstvene koristi, takođe je specifična za svaki soj, objasnila je Martinović.
– Soj je poput ličnog identiteta probiotika, baš kao što svako od nas ima svoje ime, prezime i karakteristične osobine. Zato je od ključnog značaja da proizvođači na proizvodu navedu o kojem je probiotskom soju riječ – istakla je ona.
Kao primjer navela je probiotik Lacticaseibacillus rhamnosus GG, kod kojeg oznaka GG predstavlja oznaku specifičnog soja.
– Ukoliko je na proizvodu navedeno samo Lacticaseibacillus rhamnosus, nije moguće utvrditi o kojem se soju tačno radi. Samim tim, ne možemo sa sigurnošću procijeniti da li su naučni dokazi koji podržavaju određenu zdravstvenu korist primjenljivi upravo na taj proizvod, niti da li je tvrdnja proizvođača o njegovom zdravstvenom djelovanju adekvatno potkrijepljena – upozorila je Martinović.
Zdravstvene tvrdnje na pakovanjima probiotskih proizvoda nekada mogu biti previše uopštene ili generalizovane, ocijenila je Martinović.
– Ako na pakovanju, na primjer, piše da proizvod „unapređuje zdravlje digestivnog sistema“, treba postaviti pitanje na koji način to čini i o kojoj je konkretnoj koristi za digestivni sistem riječ. Ako jedna osoba ima dijareju, a druga zatvor, sigurno je da neće uzeti jedan te isti proizvod – kazala je ona.
Kao oblast u kojoj marketing još ide ispred nauke Martinović je izdvojila uticaj probiotika na mentalno zdravlje. Pojedini proizvođači, kako je navela, tvrde da određeni probiotski sojevi mogu pomoći u smanjenju simptoma depresije.
– Naučni dokazi da probiotici direktno dovode do poboljšanja određenih simptoma povezanih sa mentalnim zdravljem još nijesu dovoljno jasni, konzistentni i opravdani, iako postoji snažna veza između mozga i crijeva. Upravo zbog te povezanosti često se kaže da su crijeva naš „drugi mozak“ – objasnila je Martinović.
Savjetovati se sa stručnjakom
Probiotici su generalno bezbjedni za zdravu populaciju i mogu biti koristan dio pravilne i uravnotežene ishrane, kazala je Martinović. Ona je navela da svi mikroorganizmi prije registracije kao probiotici prolaze rigorozna ispitivanja povezana sa njihovom bezbjednošću.
– Kada je riječ o gotovim proizvodima, neophodno je da proizvođači primjenjuju sve dobre prakse i procedure koje se odnose na bezbjednost i kvalitet – istakla je ona.
Martinović je naglasila da bi prilikom izbora probiotika posebno oprezne trebalo da budu osobe sa hroničnim gastrointestinalnim bolestima, poput upalnih bolesti crijeva i sindroma iritabilnog crijeva, kao i osobe sa oslabljenim imunitetom ili teškim oboljenjima, poput kancera. Sa ljekarom, farmaceutom ili drugim zdravstvenim stručnjakom prije upotrebe trebalo bi da se savjetuju i žene tokom trudnoće i dojenja, dodala je ona.
– Ukoliko se prilikom savjetovanja susretnete sa izjavom poput „možete uzeti bilo koji, ionako su svi isti“, trebalo bi da zatražite mišljenje druge, stručnije osobe – upozorila je Martinović.
Stručna osoba će, u skladu sa zdravstvenim stanjem i razlogom zbog kojeg neko želi da koristi probiotik, znati da preporuči odgovarajući proizvod koji sadrži specifičan probiotski soj ili kombinaciju više sojeva, pojasnila je ona.
Kada se govori o crijevnom mikrobiomu kao cjelini, danas je jasno da je on povezan sa imunitetom, metabolizmom, raspoloženjem i kognitivnim funkcijama, kazala je Martinović.
– Veliki broj dokaza povezanih sa imunitetom opravdan je i činjenicom da se oko 80 odsto našeg imunog sistema nalazi u crijevima – istakla je ona.
Određene korisne bakterije crijevnog mikrobioma mogu proizvoditi korisne komponente, kao što su masne kisjeline kratkog lanca, poznate kao SCFA, objasnila je Martinović. One nastaju razgradnjom posebnih vlakana koja se nazivaju prebiotici.
– Ove kisjeline imaju antiinflamatorna svojstva, ćelije crijeva koriste ih kao izvor energije, a neke od njih aktiviraju i procese koji dovode do lučenja specifičnih komponenti koje mogu smanjiti apetit – kazala je ona.
Jedna od najinteresantnijih i trenutno najaktuelnijih oblasti istraživanja jeste veza između crijeva i mozga, navela je Martinović.
– Poznato je da se najveći dio serotonina proizvodi u crijevima. Sa druge strane, stres je jedan od najznačajnijih faktora povezanih sa preovladavanjem loše mikrobiote – rekla je ona.
Danas se posebno istražuju mehanizmi putem kojih mikrobiota utiče na različite sisteme i funkcije u ljudskom organizmu, objasnila je Martinović.
– Poseban akcenat stavlja se na personalizovani pristup razumijevanju uloge mikrobiote u očuvanju i unapređenju cjelokupnog zdravlja, budući da svaka osoba ima jedinstven sastav i funkcionalni profil mikrobiote, odnosno svoj mikrobiotski „otisak“ – istakla je ona.
Neprecizne deklaracije
Istraživanje tržišta probiotika u Crnoj Gori, sprovedeno tokom 2024. godine, pokazalo je da se potrošačima nude probiotski suplementi različitog kvaliteta, kazala je Martinović.
– Deklaracije na tim proizvodima ponekad sadrže neprecizne ili nedovoljno jasne informacije. Takva situacija građanima može otežati donošenje informisanih odluka i narušiti njihovo povjerenje u efikasnost probiotskih proizvoda – upozorila je ona.
Uprkos rastu ponude i potražnje, Crna Gora se u oblasti probiotskih suplemenata trenutno nalazi u regulatornoj „sivoj zoni“, ocijenila je Martinović.
– Ne postoje posebni propisi koji se odnose isključivo na probiotske suplemente, kao što su minimalno potrebne doze i provjera sojskog sastava. Kao zemlja kandidat za članstvo u Evropskoj uniji, Crna Gora ima potrebu da svoju regulativu uskladi i u ovoj oblasti – kazala je ona.
Dok se to ne dogodi, edukacija građana i pružanje provjerenih informacija od stručnjaka predstavljaju ključne strategije za zaštitu potrošača, jačanje povjerenja i odgovornu upotrebu probiotika u okviru zdravih životnih navika, istakla je Martinović.
Prilikom kupovine probiotskog proizvoda potrošači bi trebalo da obrate pažnju na naziv soja ili kombinaciju sojeva, broj živih mikroorganizama, rok trajanja i preporučeni način čuvanja, savjetovala je Martinović.
– Soj ili skup sojeva u proizvodu određuju njegove zdravstvene koristi. Broj živih mikroorganizama označava se jedinicom CFU, odnosno brojem jedinica koje formiraju kolonije. Međutim, veći broj ne znači uvijek da je proizvod bolji – objasnila je ona.
Za neke sojeve potrebna je manja, dok je za druge potrebna veća količina kako bi ispoljili određenu zdravstvenu korist, navela je Martinović.
– Važno je da proizvođač garantuje deklarisanu količinu živih mikroorganizama do isteka roka trajanja proizvoda, a ne samo na kraju procesa proizvodnje – naglasila je ona.
Praksa deklarisanja količine na kraju procesa proizvodnje najčešće se susreće kod američkih proizvoda, s obzirom na to da je tamošnja regulativa manje rigorozna od regulative u Evropskoj uniji, kazala je Martinović.
– Budući da Crna Gora još nema specifičnu nacionalnu regulativu, na domaćem tržištu dostupni su proizvodi iz različitih zemalja koji podliježu različitim regulatornim okvirima i standardima – navela je ona.
Kada je riječ o načinu čuvanja, probiotski suplementi uglavnom su stabilni na sobnoj temperaturi, do 25 stepeni Celzijusa, dok probiotsku hranu, prvenstveno probiotske jogurte dostupne na našem tržištu, treba čuvati u frižideru, objasnila je Martinović.
Tradicionalna fermentisana i probiotska hrana često se poistovjećuju, iako nije riječ o istim pojmovima, upozorila je Martinović.
– Fermentisana hrana, poput kisjelog kupusa, kisjelog mlijeka ili kefira, nastaje procesom fermentacije. Tokom tog procesa korisni mikroorganizmi uglavnom koriste šećere za proizvodnju drugih metabolita, kao što je mliječna kiselina. Time se mijenja ukus hrane i produžava njen rok trajanja – objasnila je ona.
Mnogi fermentisani proizvodi nakon fermentacije dodatno se obrađuju, odnosno pasterizuju ili filtriraju, čime živi mikroorganizmi mogu biti uništeni ili uklonjeni, navela je Martinović.
– Probiotici su živi mikroorganizmi koji moraju biti prisutni u tačno određenoj dozi kako bi ispoljili dokazanu korist za zdravlje. Čak i kada fermentisana hrana sadrži žive mikroorganizme, oni nijesu uvijek naučno ispitani, nije nužno dokazano da su korisni za zdravlje, niti moraju biti prisutni u dovoljnoj količini – kazala je ona.
Fermentisana hrana svakako predstavlja vrijedan dio ishrane, jer često sadrži korisne mikroorganizme i njihove metabolite, zbog čega može pozitivno uticati na zdravlje, istakla je Martinović.
– Međutim, fermentisana hrana istovremeno može biti i probiotska isključivo kada sadrži žive, ispitane probiotske sojeve u dokazano djelotvornoj dozi – zaključila je ona.
