"Imajući u vidu da povjerenje građana u medicinu predstavlja jedno od najvažnijih javnih dobara, koje je ljekarska profesija dužna da štiti, Komisija za etička pitanja i deontologiju Ljekarske komore Crne Gore smatra svojom profesionalnom obavezom da podsjeti na principe savremene bioetike, relevantnu praksu Evropskog suda za ljudska prava, međunarodne etičke standarde koji uređuju odnos između individualnih prava, javnog zdravlja i profesionalnih obaveza zdravstvenih radnika", istakli su oni.
Sprovođenje vakcinacije, dodali su, nije samo pitanje zdravstvene politike.
"To je pitanje profesionalne etike, zaštite ljudskih prava, odgovornosti prema najranjivijim članovima društva i očuvanja povjerenja građana u medicinsku profesiju", saopštili su iz Ljekarske komore.
Vakcinacija, dodaju, predstavlja jednu od najznačajnijih, najuspješnijih i najbezbjednijih javnozdravstvenih intervencija u istoriji medicine.
“Zahvaljujući imunizaciji iskorijenjene su ili gotovo eliminisane bolesti koje su decenijama odnosile milione života, dok Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) procjenjuje da vakcinacija svake godine sprječava između 3,5 i 5 miliona smrtnih slučajeva svake godine, štiteći djecu i odrasle od više od trideset potencijalno smrtonosnih zaraznih bolesti. Analiza SZO i časopisa The Lancet iz 2024.godine pokazala je da su programi imunizacije u posljednjih pedeset godina spasili najmanje 154 miliona ljudskih života, što predstavlja 6 života svakog minuta u svakoj od prethodnih 50 godina", poručili su oni.
Kako naglašavaju, pravo pojedinca da donosi odluke o sopstvenom zdravlju mora posmatrati zajedno sa obavezom da se ne ugrožava zdravlje drugih.
“Ovaj princip predstavlja jedan od temelja za sprovođenje javnozdravstvenih mjera. UNESCO Univerzalna deklaracija o bioetici i ljudskim pravima (2005) dodatno naglašava principe društvene odgovornosti, solidarnosti i zaštite ranjivih grupa, dok Konvencija o ljudskim pravima i biomedicini Savjeta Evrope (Oviedo konvencija) polazi od zaštite ljudskog dostojanstva i odgovornog ostvarivanja prava u oblasti medicine”, navode iz Ljekarske komore.
Dodali su i kako odluke koje se odnose na javno zdravlje, naročito kada uključuju zaštitu djece i prevenciju zaraznih bolesti, moraju biti zasnovane na najboljim dostupnim naučnim dokazima, međunarodno prihvaćenim medicinskim standardima i principima ljudskih prava, a ne na dezinformacijama, pseudonaučnim tvrdnjama ili trenutnim društvenim pritiscima.
“U demokratskom društvu nezavisne institucije imaju odgovornost da odluke donose na osnovu činjenica, uz poštovanje principa proporcionalnosti, zaštite javnog zdravlja, najboljih interesa djeteta, i prava najranjivijih članova zajednice. Upravo je to standard koji je potvrdio i Evropski sud za ljudska prava u predmetu Vavřička i drugi protiv Češke, naglašavajući da prava postoje zajedno sa odgovornostima, a država nije samo ovlašćena nego je i dužna da štiti javno zdravlje kada za to postoje naučno utemeljeni i proporcionalni razlozi”, rekli su oni.
