,,Strana državljanka povrijeđena na Durmitoru“. ,,Na Prutašu spasili Slovakinju“. „Turisti iz Češke satima bili zaglavljeni u stijeni u Vusanju“… Ovakve i slične naslove mediji objavljuju gotovo svakodnevno. Glavni akteri na jednoj strani su nesmotreni turisti, uglavnom stranci, koji se, neadekvatno opremljeni i neinformisani bez vodiča, upuštaju u avanturu upoznavanja divlje ljepote naši plannskih masiva, a na drugoj pripadnici Gorske službe i spašavanja…
Spasioci u gotovo svakoj ovakvoj akciji rizikuju živote, jer je riječ o vrlo zahtjevnim intervencijama koje iziskuju i znanje i vještine snalaženja na nepristupačnom terenu.
Samo od početka godine, GSS imala je dvadesetak intervencija u kojima je pomoć pružena za 23 osobe, a zbog nepristupačnog terena i ozbiljnosti povreda u više navrata angažovan je i helikopter Vojske Crne Gore.
Planina nije kriva
Načelnik Gorske službe spašavanja Željko Loncović za Portal Analitika kaže da pomoć uglavnom ukazuju stranim turistima te da se obično najviše interveniše tamo gdje je najviše posjetilaca, jer je, kako je naveo, i mogućnost povređivanja veća.
„U planini se morate pridržavati pravila, kao i u saobraćaju. U 90 odsto slučajeva uzroci nesreća su neozbiljnost, nepažnja i neznanje. Ne možemo planinu kriviti, takva je kakva je, moramo joj se prilagoditi znanjem i opremom”, ističe Loncović.
Sve planine su, napominje, opasne na svoj način, ne želeći da bilo koju kvalifikuje kao posebno opasnu.
Kako kaže, sve su, uglavnom, dobro markirane.
“Makar pristupni putevi ka vrhovima. Ne može se očekivati da svaka tačka bude obilježena, ali djelovi koji se najviše posjećuju jesu. Izbor maršute je lična stvar, a pravilno bi bilo da posjetioci budu dobro upućeni. Moraju planirati put u skladu sa svojim psiho-fizičkim i tehničkim mogućnostima. Težina puta se mora znati. Konsultuje se vremenska prognoza, odabere se prava oprema i na put se kreće rano ujutro”, napominje Loncović.
Turisti nesvjesni opasnosti
Turisti, kaže, nisu svjesni opasnosti planine. Poručuje i da ona ne određuje pravila, već posjetioci.
“Ne možemo je kriviti, ljudi stradaju jer se ne prilagođavaju”, ističe Loncović.
Posao im često, dodaje on, otežavaju i neodgovorni pozivi.
“Imali smo nedavno situaciju na Žurimu da neko tražio pomoć, a o tome su nas obavijestili mještani. Naše ekipe su provele šest sati na terenu, peli se na stijenu da bi došli do lokacije, a kada su došli do mjesta sa kojeg je osoba tražila pomoć, od nje nije bilo ni traga ni glasa. Ta osoba je našla izlaz, ali nije našla za shodno da nas obavijesti o tome”, kaže Loncović.
Hrabro i volonterski
Gorska služba, podsjeća naš sagovornik, sljedeće godine slavi 60 godina rada, a i danas radi po istim principima – volonterizam i dobrovoljnost.
Napominje da, za razliku od brojnih zemalja gdje se spašavanje naplaćuje, sa Crnom Gorom to nije slučaj. Ipak, kako ističe, hrabri momci iz GSS uvijek su spremni da spašavaju zalutale i povrijeđene.
“Mi smo volonterska organizacija, ali u profesionalnom dijelu moramo biti visokostručni, planinarski obrazovani, jer spašavamo u planini i nepristupačnim mjestima planinare i alpiniste. Obuka je raznovrsna i dugotrajna. Uči se sve o spašavanju u planini, na teško pristupačnom terenu i alpinističke vještine. Mora znati kako adekvatno doći do povrijeđenog, ukazati mu prvu pomoć i pravilno ga evakuisati”, objašnjava Loncović.
Obavještajna tačka i u Plavu
Sjedište Gorske službe je u Nikšiću, ali ova organizacija ima obavještajne tačke na Žabljaku i u Herceg Novom.
Nedavno je, ističe Loncović, oformljena i u Plavu.
“GSS broji 60 članova. Obavještajna tačka na Žabljaku nosi lavovski dio posla, pogotovo ljeti, jer na Durmitoru ima mnogo intervencija. Obavještajne tačke su jedinice koje su u fazi formiranja stanice, a koje su prošle jedan dio procesa obuke. Još uvijek nijesu završili sa tim procesom i oni intervenišu u slučajevima koji su na teritoriji njihove opštine”, zaključuje Loncović.
