Zdravlje

Epidemija traumatski šok

Ljudima se nameće kultura straha, počeli da se boje jedni od drugih

Mjere koje su uvedene zbog pandemije virusa korona moraju se poštovati, ali se stiče utisak da su one prenapregnute, te da kao takve predstavljaju jednu vrstu dresure građana, koja može biti opasna po njihovo mentalno zdravlje jer ih može odvesti u bolesti zavisnosti, uzrokovati stres, pa čak i suicidne misli, ukazuju sagovornici Dana.

Ljudima se nameće kultura straha, počeli da se boje jedni od drugih Foto: Ilustracija
Dan Izvor

Doktor sociologije i profesor na Filozofskom fakultetu Ljiljana Vujadinović se plaši da se ljudima nameće kultura straha, jer su počeli da se boje od drugih i izbjegavaju svaki kontakt.

Ona ističe da je fizička distanca u redu i da je treba poštovati, ali da je socijalna distanca, koja podrazumijeva isključivanje svakog međuljudskog kontakta, pa bio on i na dva metra razdaljine, neprihvatljiva.

“Ne smijemo da prestanemo da se volimo. Mi smo narod koji voli ljude i to ne smijemo prestati da budemo. Sad već imate slučajeve da neko kupi nekom poklon, a on mu kaže „nemoj mi to donositi, ostavi ga ispred vrata“. Poneko se ponaša kao da virus vreba iza ćoška. Moramo i sad, u vremenu izolacije, shvatiti da ćemo jednog dana skinuti maske i da treba da ostanemo ljudi. Ne volim da živim u kulturi straha, ne mogu da prihvatim da mi se nameće potpuno drugi život, kao ni mnogi ljudi. Kultura straha je ipak nametnu ta jer ljudi počinju da žive u strahu od pandemije i siromaštva. Jedna doza straha je u redu, ali kada strah ovlada vama i kada se ništa ne pitate, to je spirala koja vas uvodi u psihoze. Nadam se da će spirala straha koja nas je uveliko zahvatila ubrzo oslabiti”, kazala je dr Vujadinović.

Ona ističe da kao sociolog ne može nikako da podrži da ljudi prestanu da komuniciraju, zanijeme i bježe jedni od drugih.

“Dobar dan možete da nazovete i sa veće udaljenosti. Recite prijatelju, komšiji… da ga volite, da će sve proći, da ćete se uskoro vidjeti. Nijesmo valjda toliko zanijemili da prođemo pored komšije a da mu ne nazovemo dobar dan. Zaboravićemo da govorimo, bojim se da ćemo kada sve ovo prođe tražiti čovjeka, jer sad su svi sa rukavicama i maskama”, ističe ona.

Navodi da se moramo ponašati odgovorno, poštovati preporuke.

“Ali neke stvari su otišle predaleko i ja se plašim kakva će biti mentalna struktura ljudi kada sve ovo prođe: hoćemo li u svakog da sumnjamo, hoćemo li zaboraviti da se rukujemo? Trebaće nam dosta vremena da opet počnemo to da radimo, a mi smo naučili da se rukujemo, ljubimo, a sada od toga bježimo. I to je ispravno zasad, ali da ne nazovemo nekom dobar dan, da bježimo od ljudi, da ih ne pitamo kako su, to nije i ne može biti ispravno. Postali smo kao nijeme maske”, navodi Vujadinović.

Ona dalje ističe da poštuje i prihvata sve mjere, ali joj se nekada čini da je priča oko svega prenapregnuta.

“Imamo toliko informacija, ali, složićemo se, niko ništa zapravo ne zna. Svi jedva čekamo da se sve ovo završi, ali mi se čini da će trebati dosta vremena da se vratimo u normalu i da se volimo. Isključivanje empatije je na djelu, to je neka vrsta dresure, kao svjetski igrokaz”, smatra dr Vujadinović.

Ona ističe da je ponosna na naše doktore i epidemiologe, koji dobro komuniciraju sa javnošću, te da je kompletan Balkan pokazao da je sačuvao dobre epidemiološke službe.

Kako je ukazala, pored epidemiološke situacije, veoma je važno pratiti i mentalno zdravlje građana, jer tu oporavak traje duže.

“Kad sam slomila nogu, mjesecima sam se plašila da siđem niza stepenice. Tako je i sve ovo sa epidemijom traumatski šok i trebaće nam vremena da se od njega oporavimo i povratimo komunikaciju. Nadam se da neće doći do promjene mentalne strukture i da u borbi protiv virusa nećemo izgubiti čovjeka i empatiju”, istakla je Vujadinovićeva, koja vjeruje da u Nacionalnom kordinacionom tijelu za zarazne bolesti sjede obrazovani stručnjaci koji misle na sociološke i psihološke aspekte pandemije.

Doktor Marina Roganović, psihijatar sa decenijskim iskustvom, ističe da profesionalci imaju dva zadatka: da zaštite ljude od virusa, ali i da zaštite njihovo mentalno zdravlje zbog izolacije.

Ona ističe da u borbi sa virusom ne smijemo zaboraviti psihu građana, koja je takođe veoma ugrožena, jer smo svi pod stresom zbog izolacije, što je okidač za brojne bolesti.

“Jedna doza straha je dobra, ali do jedne granice i treba biti racionalan. Ipak, ako se pojavi anksioznost i panika, to nije dobro. Racionalno je imati određenu dozu straha, ali kod anaksioznosti je opasna katastrofična interpretacija. Kako ćemo se mi osjećati i sada u izolaciji i poslije svega ovoga zavisi od indvidualne otpornosti svake ličnosti na stres”, kazala je Roganović.

Ona savjetuje građane da se pridržavaju mjera, ali u izolaciji moraju sebi napraviti dnevni raspored, kao da je sve u redu.

“Dakle, dnevne rutine oko higijene, hrane, obavezno neki posao i hobi, fizička aktivnost, vježbe su obavezne, a tu je i zabava, gledanje filma ili čitanje knjige. Takođe, imamo tu blagodat da u vrijeme interneta možemo poći na neke onlajn koncerte, pohađati neke kurseve, jednostavno iskoristiti vrijeme da obogatimo sebe”, naglasila je Roganovićeva.

Ona ističe da se ne smijemo odavati porocima, odnosno pretjeranoj upotrebi cigareta, alkohola ili hrane. Posebno ističe da nipošto ne treba uzimati bilo koju vrstu droge, ni sad, ni u redovnim okolnostima.

“Ponašajmo se kao da je sve u redu, samo dnevnu rutinu prilagodimo trenutnim okolnostima. Ispijanje alkohola nekom može pomoći kratkoročno da se osjeti bolje, da se smiri, ali na duže staze to je pogubno i opasno. Ne treba previše ni jesti, ni piti, ni pušiti, u svemu je važna mjera da bismo sačuvali zdravlje, jer bježati u bolesti zavisnosti je opasno kao i virus”, upozorava dr Roganović.

Doktor Jelena Mašnić, profesor psihologije na Filozofskom fakultetu, ukazuje da imperativne zabrane podstiču mnoge da prekrše normu iako mož da to ne bi radili.

Kako je istakla, ako se sistemski ne pristupa i ne prave se sadržaji koji će animirati javnost na poštovanje mjera, već se sve svodi na imperativ, da se nešto ne smije ili da se nešto mora, onda je veći rizik da u padnemo u psihološka i socijalna oboljenja, a kao društvo da razvijemo sociopatske posledice.

“Tako ljudi mogu posegnuti za, recimo, alkoholom da pobjegnu od situacije. Osim za alkoholizam, ova situacija je pogodna i za pojavu suicidnih misli. Strah i panika, pitanje egzistencije i kada su god ugroženi neki osnovni elementi življenja vode paranoičnim reakcijama poput vjerovanja u teorije zavjere, čak i neka bespomoćna vjerovanja da neće nas. Čovjek prvo razmišlja o onome što mu može štetiti, ne misli se o dobitku jer je u strahu i panici. Ipak, kroz ovu izolaciju dosta se dobija, samo to ljudi treba da shvate, da im se to dočara”, kaže dr Mašnić.

Kako je dodala, umjesto da razmišljamo o traumama i lošim scenarijima, treba da se posvetimo onim stvarima za koje ranije nijesmo imali vremena.

Ona ističe da pomoću interneta možemo putovati, posjetiti onlajn mnoge muzeje i galerije i uživati.

“Ovo je u jednu ruku ozbiljan poziv čovječanstvu da preispita svoje porive, nagone i želje, redefiniše odnose u kojima živi. Koliko god paradoksalno zvučalo, imamo dobit za civilizaciju, jer vidite da su nam neki nevidljivi neprijatelji opasniji od onih koje vidimou redovnim okolnostima. Zato, umjesto odavanja crnim mislima, možemo više komunicirati sa ljudima jer tu je internet, uživati u svom hobiju, pisati blog, čitati, učiti neke nove stvari, kuvati i obavezno biti fizički aktivni, vježbati. Ovo vrijeme možemo iskoristiti i da se zapitamo zašto smo ostali u lošim odnosima sa nekim, a ne znamo šta nam novi dan nosi”, zaključila je dr Mašnić.

Šala nas je održala

Sagovornice Dana sugerišu građanima da ce što češće smiju tokom izolacije. Ističu da je dobro šaliti se i na račun virusa, jer se tako tjeraju crne misli.

“Ima onaj stih „pjesma nas je održala, njojzi hvala”, a ja kažem „šala nas je održala, njoj hvala” Slatko sam se nasmijala na komentar jednog građanina: „Molim 2019. da se vrati, sve ću joj oprostiti”. To je pokazuje koliko naš narod ima duha. Naš narod je neuništiv i dobro je da se šalimo. Šale na račun korone su dobar lijek, jer ne treba bježati u strah i paniku. Sagledajmo i taj virus iz nekog duhovitog ugla, pobjegnimo od stresa”, ističe Ljiljana Vujadinović.

Sa njom je saglasna i Marina Roganović, koja kao peihijatar savjetuje da treba da održavamo duh i da se smijemo.

“Šale su dobre. U svakom slučaju, svaka krizna situacija ima za cilj uspostavljanje ravnoteže”, ističe dr Roganović.

Portal Analitika