Na jednoj od najprometnijih saobraćajnica u Crnoj Gori, magistralnom putu Podgorica–Danilovgrad, leševi pasa, mačaka i drugih životinja gotovo svakodnevno ostaju da trunu pored puta ili na samom kolovozu. Ovaj potresni prizor ne samo da je postao uobičajen za vozače i putnike, već je i podsjetnik na hronični nemar institucija i izostanak sistemskog odgovora.
Iako građani već godinama upozoravaju na ovaj problem, reakcije nadležnih su rijetke, spore ili potpuno izostaju. Dok se nadležnosti prebacuju s jedne adrese na drugu, realnost na terenu ostaje ista.
Građanka Ivana Zarubica, koja ovom dionicom prolazi gotovo svakog dana, odlučila je da o ovom problemu javno govori nakon što je, kako kaže, postalo jasno da pored ćutanja institucija, raste i ravnodušnost samih prolaznika.
“Skoro svakog dana svjedočim novom prizoru uginule životinje. To je postala bolna svakodnevica koja nas ne smije ostaviti ravnodušnim”, kazala je Zarubica za Portal Analitika.
Ona ističe da je u više navrata kontaktirala nadležne službe putem mejlova i društvenih mreža, ali su reakcije izostale ili su bile svedene na birokratske fraze.
Njena objava na društvenim mrežama izazvala je brojne reakcije, ali i otvorila pitanje – gdje je institucionalna odgovornost?
Sistem ne prepoznaje problem
Iz podgoričkog preduzeća “Čistoća” Podgorica za Analitiku su odgovorili da su od početka godine sa ovog dijela magistrale (do skretanja za Bandiće) primili tri zahtjeva za uklanjanje leševa uginulih pasa i mačaka.
Oni su pojasnili da djeluju isključivo na osnovu rješenja Uprave za inspekcijske poslove, samo na teritoriji glavnog grada, kao i da za to postoji utvrđen rok za izvršenje.
“U određenim slučajevima (uginule krave, konji i druge životinje) uz rješenje se dostavlja i Zapisnik o izvršenom inspekcijskom pregledu Uprave za inspekcijske poslove – Odsjek za veterinarsku inspekciju, na osnovu koga je utvrđeno da se leš može bezbjedno ukloniti tj. da ne postoji opasnost od zaraze”, kazali su iz Čistoće.
Kako su istakli, “Čistoća” ima isključivo operativnu ulogu, ali su spremni da podrže svaku inicijativu nadležnih institucija u cilju zaštite životinja i bezbjednosti saobraćaja.
Sa druge strane, nadležni u Komunalnom preduzeću Danilovgrad i Putevima Crne Gore nijesu odgovorili na upite Analitike, čime se dodatno produbljuje osjećaj zapostavljenosti problema.
I upravo tu se krije srž problema. Sistem funkcioniše reaktivno, ako i kada dođe do formalne prijave i ako su nadležnosti precizno definisane na papiru. U međuvremenu, stvarnost na terenu je surova – tijela uginulih životinja bivaju danima izložena na suncu, često raznesena po cesti, predstavljajući i ekološki i bezbjednosni rizik.
Zajednički do konkretnih promjena
Zarubica vjeruje da je neophodno formirati građansku inicijativu ili pokrenuti peticiju kako bi se izvršio dodatni pritisak na institucije da problem počnu tretirati kao prioritet.
“Kada se više nas udruži, naš glas postaje teže ignorisati. Vjerujem da bismo zajednički mogli pokrenuti konkretne promjene”, ukazuje ona.
Od konkretnih mjera koje predlaže, ističe postavljanje zaštitnih ograda uz put, bolju saobraćajnu signalizaciju, češće kontrole brzine, kao i organizovano mapiranje najrizičnijih lokacija. Osim toga, apeluje i na edukaciju vozača i obaveznu koordinaciju lokalnih vlasti, policije i organizacija za zaštitu životinja.
Posebnu poruku upućuje vlasnicima kućnih ljubimaca.
“Ne ostavljajte svoje pse. Napuštanjem ih direktno izlažete smrti”, upozorava Zarubica.
Ono što danas svi vidimo jeste da je ovaj problem prešao granice incidenta i postao – sistemska rupa. Leševi životinja na putu ne smiju biti svakodnevna scena na jednoj od najfrekventnijih saobraćajnica u zemlji. Jer, nijedna uginula životinja pored puta nije samo statistika, već simbol nebrige, a svaki naš “korak” preko nje – saučesništvo.
