Kada šef poslaničkog kluba Demokrata Boris Bogdanović izgovori “I znate ko ih štiti? Bemax. M portal. E, televizija. Portal Analitika. Ali iznad svih, štiti ih šef. Ne novinar. Ne urednik. Nego stvarni vlasnik, šef. I oni koji ga zovu: šefe. Oni koji nikada nijesu znali šta je država, jer su uvijek mislili da je njihova. A tekstovi koji se danas pišu u odbranu prljavih policajaca, ne pišu se da bi bili čitani, već da bi bili iskeširani. Jer ih škaljarski i kavački klan plaća kod pojedinaca i do 8.000 eura po tekstu. Ne godišnje. Ne mjesečno. Nego po po komadu”, onda je to prema mišljenju ministarke nadležne za kulturu i medije Tamare Vujović „rečeno u političkom debatnom tonu“ i „poslanik Boris Bogdanović nije, ni u jednom trenutku, rekao da su Televizija E, M portal i Portal Analitika kao mediji na platnom spisku kriminalnih klanova“.
40
Sa druge strane, kad reditelj i građanski aktivista Danilo Marunović napiše da Vidovdan „predstavlja simbol patološkog kulta poraza“ (o čemu doslovce već decenijama polemišu istoričari, sociolozi i ostali „društvenjaci“ u regionu i samoj Srbiji), zbog čega ga je srpska obavještajna agencija BIA brutalno otela iz beogradskog hotela u kojem je boravio i protjerala iz Srbije sa zabranom ulaska na godinu dana, za istu ministarku nadležnu za kulturu i medije je bio signal da „preporuči“ Marunoviću da „svi imamo odgovornost da u svom izražavanju vodimo računa o međusobnom poštovanju, ma koliko različiti naši stavovi bili“.
Gdje je tačno ministarka Vujović prepoznala „međusobno poštovanje“ poslanika Bogdanovića u obraćanju novinarima i urednicima koji su ljudi od krvi i mesa, a ne ChatGPT mašine za pisanje plaćenih tekstova, a gdje je prepoznala uvredu za imaginarni, neopipljivi i neživi pojam bilo kojeg vjerskog datuma – nikada nećemo saznati. Jer Demokrate, kojima pripada i ministarka nadležna za kulturu i medije Tamara Vujović, nikada ne razjašnjavaju svoje kognitivne disonance. Oni se samo povuku i čekaju da njihovi deluzivni stavovi budu normalizovani u javnom diskursu i da nastave da jašu na istim narativima na kojima počiva njihov „rad“, jednako u nekadašnjoj opoziciji i sadašnjoj vlasti.
Dakle, iz ministarkina dva saopštenja koja se nakanila da objavi više od 12 sati nakon Marunovićevog privođenja i skoro 72 sata nakon Bogdanovićevog prljavog targetiranja medija i novinara, možemo zaključiti sljedeće:
-Dozvoljeno je, ili je samo Demokratama dozvoljeno, ostalima baš i ne, da svakom medijskom radniku u Crnoj Gori kažete: "politički urednici takozvanih medija", „tekstove pišu u odbranu prljavih policajaca“, „ne pišu se da bi bili čitani, nego da bi bili iskeširani“, „jer ih škaljarski i kavački klan plaća kod pojedinaca i do 8.000 eura po tekstu“, „javnosti dobro poznati kontakti između pripadnika kriminalnih klanova i pojedinih navodno medijskih struktura“, „postoje pojedinci koji za ozbiljan novac brane interes kriminalnih grupa, i to ne kroz istraživačko novinarstvo, već kroz spin, laž, prikrivanje i kriminalnu logiku “za pare, protiv zakona”...
-Nije dozvoljeno nikome da vrijeđa Vidovdan, posebno ne Srbiju, a najposebnije ne „velikog vođu“ Aleksandra Vučića i to par dana pred studentski protest koji se, kako smo sinoć vidjeli, završio novom brutalnom represijom režima nad okupljenim građanima.
- Dozvoljeno je, naime, targetirati i izgovarati najbrutalnije laži o ljudima koji čak nijesu ni prisutni u trenutku dok od njih pravite pokretne mete i ne mogu da odgovore direktno, ako ste Demokrata.
- Najstrože je zabranjeno, u skladu sa principima Demokrata, da se slobodno misli, piše i govori, pa možda čak i da se slobodno režira, ako ne izrazite duboko uvažavanje prema najgorima od najgorih, prema svemu što se kosi sa najvećim civilizacijskim vrijednostima, prema poplavi fašizma kojoj svjedočimo najmanje deceniju samo u Crnoj Gori. U skladu sa preporukama ministarke, izgleda da bi npr. pregovori sa teroristima (birajte kojim i u kojem dijelu svijeta) trebalo da počinju sa „Dubokopoštovana gospodo, najljubaznije vas molimo da više ne dižete u vazduh tržne centre, željezničke stanice, avione, ljude, stambene zgrade. Ukoliko ne uvažite našu molbu, mi ćemo vam opet pisati“. Jer nam se stavovi razlikuju, je li, ali se moramo uvažavati.
Osim ako ste pripadnik Demokrata, onda možete da vrijeđate i targetirate kako hoćete, najbolje „obične“ građane i njihovu inteligenciju, jer je to „politički debatni ton“.
Ove ministarkine teze, kao i sve ostale izrečene u saopštenjima povodom dva posljednja užasna događaja vezana za resor kojim upravlja, jednake su onoj Bogdanovićevoj da će novinari morati da dokazuju svoju nevinost, a ne on, kao osoba koja izgovara najteže optužbe, bilo čiju krivicu.
Nije za Demokrate, a ni ostale iz vlasti, istina toliko bitna koliko svakodnevno dokazivanje odanosti „velikom vođi“ Aleksandru Vučiću i njegovim izvođačima radova poput prvog obavještajca Srbije zaduženog za Crnu Goru Marka Parezanovića.
Ipak je juče šef lokalne Vučićeve ispostave Andrija Mandić trebalo da, u vidovdanskom miru, primi još jedan orden iz zločinačkih ruku i prozbori koju kako bi dokazao svoju i poniznost ostalih iz vlasti pred nogama „srpskog sveta“ i pokazao kako je u južnoj proviniciji sve pod njihovom kontrolom.
Zato su Demokrate poslate da „očiste teren“ za svoje šefove Vučića i Mandića.
Za Crnu Goru je spremljen scenario targetiranja i blaćenja medija koji otvoreno pišu, između ostalog, o „tihoj okupaciji“ koju u Vučićevo ime sprovodi crnogorska vlast, o vezama kriminalnih klanova iz Crne Gore i Srbije i njihovom uticaju na politička dešavanja, o Vučiću, Parezanoviću i svim ostalim zlim umovima koji kao maligni tumor haraju regionom duže od decenije.
U Srbiji je, dan uoči protesta, trebalo pokazati kako će proći svaki slobodnomisleći i hrabri građanin Crne Gore ukoliko se usudi da iznese bilo kakvo negativno mišljenje bilo o Vučiću ili o pojmovima koji već decenijama simbolizuju velikosrpski nacionalizam, pod čijim su plaštom izvršeni najveći zločini i jedan dokazani genocid na ovim prostorima nakon Drugog svjetskog rata. BIA je otela i isljeđivala Marunovića prema ranije razrađenom scenariju, a zadatak ministarke, Bogdanovića, Demokrata i njihovih botova je bio da anesteziraju domaću javnost.
Zato je ministarkino prvo saopštenje, dok je Marunović još bio u rukama BIA-e, zvučalo gotovo nestvarno: „Predstava „Gospoda Glembajevi“ će se večeras odigrati u Narodnom pozorištu u Beogradu“, kao da je bila riječ o vremenskim neprilikama, praktično crvenom meteo alarmu, koje su prijetile da ugroze izvođenje predstave na otvorenom, a ne o slobodi i životu građanina Crne Gore, umjetnika i aktiviste.
Druga doza ministarkine anestezije je uslijedila kasno uveče, ubrizgana objašnjenjem da je, eto, Marunović bio malo grub sa riječima pa je BIA, kao poznata vaspitno-obrazovna institucija, odlučila da mu objasni kako da se izražava s poštovanjem prema onima koji drugačije misle.
A onda je zorom morala da požuri i da, prije nego što šef Mandić od šefa Vučića primi još jedan dokaz sluganstva, objasni kako Bogdanović nije targetirao medije i novinare, nego je politički debatovao.
Sa kim je politički debatovao? Novinari nijesu političari i ne sjede u Skupštini, mediji nijesu bili tema dnevnog reda, a ako neko želi politički da debatuje sa bilo kim od nas – upravo tome služe mediji, izvolite. Ali resori kojima upravljaju Demokrate ne odgovaraju njima nepodobnim medijima ni na najprostija pitanja, poput onog koje smo poslali iz M portala još prije dvije sedmice – da li u zgradi Uprave policije rade klima uređaji? Izgleda da je za perjanice sektora bezbjednosti mnogo veći problem da odgovore sa „Rade“ ili „Ne rade“, nego da nas optuže da nas plaćaju dva najveća kriminalna klana na Balkanu.
Poslijepodnevni termin je od svoje koleginice Vujović preuzeo Bogdanović lično, objašnjavajući crnogorskoj javnosti da će on uvijek podržati slobodu govora (ako vam zvuči ironično, u pravu ste), ALI... Uvijek postoji problem sa tim „ali“. U nastavku Bogdanović objašnjava da su svi koji su stali u odbranu Marunovića i elementarnih ljudskih principa zaboravili kako je bivši režim (naravno, kako bez njega) „protjerivao umjetnike iz Crne Gore“. Što naravno nije istina.
Istina je sljedeća – određenom broju ljudi, među kojima su bili npr. Matija Bećković i Vlado Georgiev, bio je zabranjen ulazak u Crnu Goru, o tome su bili zvanično obaviješteni kada su došli na granične prelaze iz Srbije prema Crnoj Gori i vraćeni su nazad. Niko ih nije otimao, odvodio na nepoznate lokacije, isljeđivao satima i pod naoružanom policijskom pratnjom vozio do granice. Sve ovo je uradila BIA Danilu Marunoviću, koji je u Srbiju ušao regularno bez ikakvog upozorenja. Što dokazuje da BIA ima paralelni spisak „nepoželjnih“, drugačiji od spiska sa zabranama ulaska u Srbiju koji posjeduje tamošnja policija. Ipak je Bogdanoviću važnije da odbrani BIA-u i Vučića nego građanina Crne Gore, to je valjda odavno svima jasno.
Uprkos ovolikim višednevnim naporima Demokrata, kraj dana (ili Vidovdana, kako hoćete) donio je rasplet i istinu, kako to samo život uspije da izrežira. Veliki studentski protest „Vidimo se na Vidovdan“ završen je uobičajenom brutalnošću Vučićeve policije, suzavcima, prebijanjima i hapšenjima desetina okupljenih građana, svega nekoliko sati nakon što je Mandić, daleko od njegove „braće Srba“ na ulicama Beograda, primio diktatorsko znamenje.
Govornici koji su bili odabrani za jučerašnji „konačni obračun“ sa režimom su, gotovo svi, svojim izjavama potvrdili od riječi do riječi svaku tezu koju je Danilo Marunović iznio u svojoj, za BIA spornoj, kolumni na portalu Analitika, a Vučićev „srpski svet“ je dobio studetsko-opozicioni sinonim – „srpski integralizam“.
Naravno, niko se od Demokrata neće nikome izviniti za izgovorene neistine. Manipulisaće, zamjenjivaće teze, zatrpavaće javnost saopštenjima, sve samo da što prije ode u zaborav predhodno javno učinjeno i izgovoreno, jer su svjesni šta i kako rade. Jer „Laž je vid našeg patriotizma“ (D. Ćosić, „Deobe“)
