Ubrzavaju koraci koje Kina pravi prema digitalnoj budućnosti, a model jačanja privrede i nacionalnih javnih finansija kroz inovacije jedinstven je u moru tehnoloških revolucija.
Nakon snažnog rasta izraženog dvocifrenim procentom pad na „samo“ šest odsto godišnjeg uvećanja bruto domaćeg proizvoda izaziva brojne razloge za zabrinutost, posebno zato jer bi moglo da dodvede do dodatnog produbljivanja nejednakosti.
Za razliku od velikih zapadnih kompanija i njihovih čelnika multimilijaredera, kojima ni sve blagodeti poreskih oaza život na Zemlji ne mogu učiniti toliko zanimljivim da ne požele da dosadu povremeno liječe izletima u svemir, kineski tehnološki giganti posustaju pred odlučnošću vlade da iz njihovog profita izvuče maksimalan dio za koji je izračunala da bi trebalo da pripadne državi.
Preuzimanje kompanija koje postaju državno vlasništvo, onemogućavanje novih izlazaka na berzu i mnogi drugi potezi koje povlači kineska vlada pokazatelj je namjere da se većina procesa iz digitalne sfere drži pod strogom kontrolom.
Na pomolu je nova faza testiranja digitalnog juana i odlazak korak dalje tako što će ga neke od najvećih kineskih banaka uvrstiti u ponudu i predstaviti kao povoljnost za ulaganja u investicione fondove ili kupovinu polisa osiguranja.
Sve dinamičnije širenje kineske virtuelne valute u skladu je sa onim što je u agendi vlade te zemlje – tačnije, veoma striktnim planom čiju uspješnu realizaciju niko ne može da garantuje i zbog čega su rizici po finansijsku stabilnost Kine relativno visoki.
Budući da će velike banke omogućiti konvertibilnost, ovo može da vodi do novih tržišnih poremećaja, pa će one kineske banke koje ne budu dio ove priče, a koje su značajne za opstavak malih preduzetnika, poljoprivrede i zanata gubiti klijente i biti primorane da traže načine da opstanu.
Digitalni euro, kojeg ECB testira već godinu, može da djeluje slično, ali svaki korak na kojem budu zanemarene specifičnosti Kine, odnosno, ukoliko bankarska regulativa na nivou eurozone ne ojača, ovo može samo zakomplikovati situaciju
Ukoliko eksperimenti budi uspješni, biće neophodno proširiti mogućnosti upotrebe digitalnog juana koja se sada svodi samo na plaćanja prilikom kupovine robe i usluga male vrijednosti. Međutim, neposredan rizik predstavlja opasnost od destabilizacije malih banaka sa slabim depozitnim bazama, koje se sada suočavaju sa problemom nenaplativosti kredita.
Sa druge strane, velikim bankama daje se mogućnost da u partnerstvu sa telekomunikacionim kompanijama stimulišu korisnike da prihvate digitalni juan u što većem broju transakcija. U idealnom slučaju ovo bi moglo i da ubrza konsolidaciju banaka koju kineska vlada odavno zagovara. U najgorem slučaju, ovo će dovesti do serije bankrota koji bi zahtijevali intervenciju države.
Uvođenje digitalnog juana nedvosmisleno stvara novu finansijsko-tehnološku revoluciju jer se odvija u sistemu koji karakteriše visok nivo ranjivosti.
Kada je riječ o situaciji u EU, digitalni euro, kojeg Evropska centralna banka testira već godinu, može da djeluje slično, ali svaki korak na kojem budu zanemarene specifičnosti Kine, odnosno, ukoliko bankarska regulativa na nivou eurozone ne ojača, ovo može samo zakomplikovati situaciju.
Najmanje čitav jedan milenijum ranije, kada je novac u Evropi postojao samo u obliku kovanica, u Kini su se već koristile papirne novčanice. Danas, dok centralne banke širom svijeta ratuju monetarnim mjerama koje bi stimulisale izvoz proizvoda Kina tiho sprovodi politiku upravljanja nacionalnom digitalnom valutom od čije uspješnosti bi mogli da zavise i drugi srodni projekti, poput digitalnog eura.
Greška koju bi bilo ko uvjeren da je kopiranje kineskog modela ispravno mogao napraviti prouzrokovala bi dopuštanje malim bankama, koje se suočavaju sa nedovoljnom konkurentnošću zbog tehničkih ograničenja, da pretvore svoje depozite u digitalni novac.
Ovo ne bi predstavljalo prijetnju od gubitka zbog promjene kursa, s obzirom na to da bi vrijednost digitalne valute bila fiksirana za nacionalnu, međutim, takve okolnosti bi, pored postojićih, navele štediše da povuku svoja sredstva i to masovno i brzo, a evropska privreda nema mehanizam koji bi joj omogućio da to preživi.
